Eko-tim: CBAM već utiče na tržišnu logiku izvoza električne energije iz Crne Gore

Mehanizam EU za prilagođavanje ugljenika na granicama (CBAM) već utiče na tržišnu logiku izvoza električne energije iz Crne Gore, pokazala je analiza nevladine organizacije Eko-tim.

„Iako je cijena električne energije u južnoj Italiji u prvom kvartalu ove godine bila znatno viša nego u Crnoj Gori, planirani komercijalni tokovi iz Crne Gore prema Italiji smanjeni su više od 2,1 hiljadu megavat sati (MWh) dnevno u odnosu na isti period prethodne godine“, navodi se u analizi uticaja primjene CBAM-a na Termoelektranu (TE) Pljevlja i lokalnu i nacionalu ekonomiju.

Analiza je pokazala da su prvi tržišni efekti CBAM-a već vidljivi, odnosno da se električna energija u Italiji mogla prodati po znatno višoj cijeni nego u Crnoj Gori, te da je razlika iznosila oko 43 eura po MWh.

„U uobičajenim tržišnim okolnostima, to bi bio jasan podsticaj za izvoz. Međutim, na izvoz električne energije iz Crne Gore sada se dodaje i CBAM trošak, koji je procijenjen na oko 74 eura po MWh. Kako je taj dodatni trošak veći od razlike u cijeni između crnogorskog i italijanskog tržišta, izvoz prema Italiji prestaje da bude jednako isplativ“, navodi se u analizi Eko-tima.

CBAM je, drugim riječima, praktično poništio cjenovnu prednost koju je Crna Gora imala na italijanskom tržištu, zbog čega se dio struje koji je ranije mogao biti konkurentan na tržištu EU, sada teže plasira ili se prodaje uz znatno nižu maržu.

„Ključni efekat CBAM-a, zato, nije samo uvođenje novog troška, već slabljenje izvozne konkurentnosti i rast pritiska na prihode energetskog sektora“, rekli su iz Eko-tima.

Koordinatorka programa za klimu i energiju, Diana Milev Čavor, smatra da je to važan signal za Crnu Goru.

„CBAM već mijenja tržišne odluke i pokazuje da izvoz električne energije iz sistema sa visokim emisijama postaje sve manje konkurentan, čak i kada su cijene na EU tržištu više“, kazala je Milev Čavor.

Analiza procjenjuje da bi oko 500 GWh planirane prodaje električne energije u ovoj godini moglo biti tretirano kao EU-relevantni izvoz, odnosno kao dio prodaje potencijalno izložen CBAM riziku.

„Ako bi se stopa pada trgovine između zemalja Zapadnog Balkana i EU od približno 25 odsto primijenila na taj obim, manji izvoz u odnosu na godušnji plan iznosio bi oko 125 GWh“, objašnjeno je iz Eko-tima.

Bruto vrijednost takve izgubljene izvozne prilike, po prosječnoj cijeni u južnoj Italiji od 130,3 EUR po MWh, iznosila bi oko 16,3 miliona eura . Ipak, analiza upozorava da se taj iznos ne smije posmatrati kao direktan neto gubitak, jer se dio električne energije može prodati na domaćem ili regionalnom tržištu.

Realniji pokazatelj mogućeg manjeg prihoda je izgubljena izvozna premija, odnosno razlika između italijanske i crnogorske cijene, koja bi za 125 GWh iznosila oko 5,6 miliona eura .

„Suština problema nije samo u tome koliko Crna Gora može izgubiti kroz manji izvoz. Suština je u tome što se mijenja cijela ekonomska računica proizvodnje i prodaje električne energije. Ukoliko domaći sistem cijene ugljenika ostane neuređen i znatno niži od evropskog, razliku će naplaćivati EU kroz CBAM, umjesto da taj novac ostaje u Crnoj Gori i bude uložen u modernizaciju energetike, zaštitu potrošača i pravednu tranziciju“, navela je Diana Milev Čavor.

U opreznijem, mix-based scenariju, CBAM trošak na manji izvoz od 125 GWh iznosio bi oko četiri miliona eura, a u višem, default scenariju, taj pritisak bi bio oko 9,2 miliona eura. Upravo u tom scenariju CBAM trošak premašuje izvoznu premiju, što objašnjava zašto izvoz može opasti čak i kada je cijena na EU tržištu znatno viša.

„Crna Gora mora prestati da posmatra klimatske politike EU kao spoljne obaveze koje se mogu odlagati. One već imaju cijenu za naš energetski sektor. Tu cijenu smo već dočekali nespremni, zbog čega je neophodno hitno napraviti promjene kako bismo je pretvorili u instrument za ulaganje u obnovljive izvore energije, energetsku efikasnost i sigurniji elektroenergetski sistem“, rekla je Milev Čavor.

Iz Eko-tima su poručili da je neophodno hitno unaprijediti domaći sistem određivanja cijene emisija ugljen dioksida, obezbijediti transparentno korišćenje prihoda od emisionih kredita i pripremiti energetski sektor za tržište na kojem će ugljenični intenzitet proizvodnje sve direktnije uticati na konkurentnost.