Mladi žele jednakost i inkluziju, kao i transparentno i etičko upravljanje

Generacija Z mijenja način na koji mladi razmišljaju o poslu, autoritetu, održivosti i društvenim vrijednostima, a kompanije koje žele da ih privuku moraće prije svega da nauče da ih slušaju, poručila je direktorka Instituta za digitalne komunikacije i profesorka na katedri za psihologiju Fakulteta organizacionih studija EDUKA Ana Mirković.

Ona je, tokom keynote predavanja „Generacija Z, vrijednosti i održivost“, u okviru konferencije „Održivo liderstvo: od odluke do uticaja“, koju su organizovale Vijesti, kazala da je jedna od ključnih osobina ove generacije potreba za autentičnošću, prenosi PR centar.

„Ako ne znate, kažete: ne znam. Da ne preglumljujete, da se ne pravite pametni, da ih previše ne savjetujete“, kazala je Mirković.

Umjesto komunikacije zasnovane na autoritetu, mladima više odgovara razgovor u kojem imaju prostor da iznesu svoje mišljenje.

„Sa ovom generacijom se najbolje razgovara tako što postavljate pitanja: šta ti misliš, kako ti se čini, gdje su rizici, šta bi uradio drugačije“, navela je Mirković. U kontekstu održivosti, kako smatra, mladima nije dovoljno da kompanija samo govori o zaštiti životne sredine. Interesuju ih proizvodnja, pakovanje, način odlaganja proizvoda, kao i odnos kompanije prema zaposlenima.

Mirković je navela i da mladi žele jednakost i inkluziju, kao i transparentno i etičko upravljanje.

Jedna od najvećih promjena u odnosu na prethodne generacije, kako smatra, jeste drugačiji odnos prema poslu.

„Dok su prethodne generacije često težile stabilnom zaposlenju i ostanku u istoj kompaniji do penzije, mladi danas ne prihvataju ideju da posao mora biti centar njihovog identiteta. Posao je u funkciji dobrog života“, kazala je Mirković.

GENERACIJA Z ŽELI USPJEH, ALI NE PO CIJENU PRIVATNOG ŽIVOTA I MENTALNOG ZDRAVLJA

Prema njenim riječima, generacija Z ne odbacuje rad, ambiciju, razvoj niti uspjeh, ali ne želi da ih ostvaruje po cijenu privatnog života, energije i mentalnog zdravlja.

Mladi, kako je navela, češće biraju projekte koji imaju smisao i društvenu svrhu, žele povratnu informaciju i očekuju odnos sa nadređenima koji nije sveden samo na formalno delegiranje zadataka.

„Traže mentorship, traže odnos. Ne da im pošaljete sistematizaciju sa njihovim zadacima i kažete za sto dana se vidimo“, rekla je Mirković.

Ona je ocijenila i da se promijenio odnos snaga prilikom zapošljavanja, navodeći da kandidati danas ne razmišljaju samo o tome da li su dovoljno dobri za određenu kompaniju, već procjenjuju i da li kompanija odgovara njihovim vrijednostima.

Mirković je kazala da mladi istražuju organizacionu kulturu, stil komunikacije, odnos prema zaposlenima, fleksibilnost i odnos prema mentalnom zdravlju, kao i da su izrazito informisani i da podatke o potencijalnim poslodavcima traže na društvenim mrežama, forumima i drugim digitalnim kanalima.

Ukazala je da je, za kompanije koje žele da rade sa generacijom Z, važna i promjena načina komunikacije, kao i da mladi preferiraju direktan i manje formalan odnos, a da tradicionalna vertikalna komunikacija često ne daje rezultate.

„Recite tačno što želite na način koji im je jasan, i imaćete sagovornika među njima“, poručila je Mirković.

Istovremeno, očekuju samostalnost i odgovornost. Umjesto striktnih lista zadataka, kako je navela, potrebno im je dati prostor da razmišljaju, planiraju i donose odluke.

„Nemojte im delegirati samo ček-liste koje treba da ištikliraju, dajte im da promišljaju, da planiraju, dajte im odgovornost“, rekla je Mirković.

Prema njenim riječima, mladi žele rukovodioce koji će ih čuti, razumjeti i pokazati da im je stalo do zaposlenih.

„Mladi ljudi žele da vide da nadređeni kaže: važan si mi, volim što si tu, pomozi mi da ja razumijem to što ti znaš, a ja ne znam“, kazala je Mirković.

Njena ključna poruka kompanijama jeste da se odnos povjerenja sa mladima ne može graditi formalnim procedurama i unaprijed pripremljenim porukama, već iskrenom i dvosmjernom komunikacijom.

„Da ne fejkujemo, da smo iskreni, da smo autentični, da ih pitamo, da ih slušamo, da ih uključimo“, zaključila je Mirković.

KADA LJUDI RAZUMIJU, ONI ĆE SE UKLJUČITI

Mirković je bila i gošća podkasta „Održivost, bez korporativnog jezika“, a tom prilikom je istakla da je održivost tema o kojoj na jednostavan način treba komunicirati sa svima.

„Ali uvijek se govori striktno, rogobatno, korporativno da su ljudi u fazonu – dobro, ima ko o tome da misli, možda da se ne miješam. Poslovni svijet, politički svijet, donosioci odluka treba da pojednostave te poruke, da se približimo jedni drugima kada je ovako važna stvar u pitanju. Poenta je da ne treba da radimo bilo koji posao da bismo sebi pokazali koliko smo pametni, nego treba da radimo posao zato što daje vrijednost drugim ljudima, a kada su ESG teme u pitanju, zapravo pokazujemo koliko brinemo o planeti, okruženju, o gradu u kome živimo, o nekom ekološkom segmentu. I naša obaveza je da to kažemo na način da svi mogu da nas razumiju“, ispričala je Mirković.

Jer kada ljudi razumiju, odnosno ako im je jasno o čemu je riječ, oni će se uključiti.

„Kada se te velike teme spuste na nivo građanina, tek tada to ima smisla, jer participacija svakog od nas jedina može da doprinese da to bude tema koju živimo, a ne samo o kojoj pričamo na konferenciji. Kada pričamo o nečemu što volimo i živimo, u što vjerujemo, svaki od 250 hiljada neverbalnih gestova pokaže da mi u to vjerujemo, a svi ljudi dobro čitaju te signale“, pojasnila je Mirković.

Teme koje se tiču održivosti, kako je rekla, traže strast, posvećenost, duboko uvjerenje da nema alternative „da moramo da brinemo o planeti, da je održivost naš jedini način da ovu pozajmljenu planetu ostavimo generacijama koje dolaze“.

„I do nas je. Mi moramo da insistiramo na tim temama i kažemo nećemo drugi i drugačiji svijet. Moramo da se probudimo, osvijestimo, da budemo odgovorniji. Mi nemamo drugu planetu, nemamo pozajmljenu“, jasna je Mirković. Ton je, kako je ocijenila, mnogo važan u komunikaciji, ali mnogo je važnija dobra namjera da se nešto objasni, pojednostavi.

„Mislim da su nam društvene mreže donijele mogućnost interaktivnosti i da u svakom trenutku možemo da čujemo stranu s kojom komuniciramo i to znamo po broju lajkova, po broju komentara. Društvene mreže su nam dale priliku da pratimo, vidimo, da analiziramo, da smo informisani“, sigurna je Mirković.

Vujadinović: Angažovani zaposleni pokreću svijet naprijed

Pričajući na temu „Liderstvo i okruženje ili: Znamo li uvijek s kim tačno radimo“, dekan Fakulteta umjetnosti Univerziteta Donja Gorica i član ekspertskog tima OEBS-a Nenad Vujadinović kazao je da su angažovani zaposleni lokomotive svijeta i da oni pokreću svijet naprijed.

„Oni su emocionalno privrženi organizaciji, vole mjesto gdje rade, maksimalno su involvirani u posao, pokazuju entuzijazam kada je riječ o uspjehu kolektiva. Uvijek unose strast u ono što rade i daju više od onoga što se od njih traži. Nikad van kuće ne govore loše o kući, samo unutar kuće. Ne razgovaraju ni o čemu osim o onome što je pozitivno, dobro i stimulativno. Naročito su dobri prema novim kolegama. Imaju intenzivnu želju da nastave da rade u kolektivu i pored toga što im se nude povoljne mogućnosti da odu na drugo radno mjesto“, kazao je Vujadinović.

Angažovani zaposleni, kako je rekao, nemaju radno vrijeme i rade više od onoga što se traži, a lične talente koriste da bi doprinijeli organizaciji.

Istakao je da se klasifikacija svih zaposlenih može podijeliti u tri kategorije. Osim angažovanih zaposlenih, postoje neangažovani i aktivno deangažovani.

„Neangažovani zaposleni se više koncentrišu na zadatke, nego na ciljeve i rezultate koje treba da postignu. Oni završavaju posao tokom radnog vremena, ali poslije toga nemoj da ih zoveš. Nepravedno im je ime, jer su važni i potrebni. Nisu im strane frustracije. Njihova neangažovanost često je posljedica neproduktivne veze sa pretpostavljenim ili kolegama. Možda vide da u organizaciji, iako su angažovani, niko ne prepoznaje to. Najgora stvar u HR-u i liderstvu je da nekoga ko je angažovan spustite na nivo da postane neangažovan“, jasan je Vujadinović.

Aktivno deangažovani, kako je kazao, kopaju rupe kome god stignu.

„Oni nemaju drugog posla. Oni su inteligentni, ali je njihov cilj da o jadu zabave druge. Oni razaraju sve pred sobom. Uvijek su svime nezadovoljni i stalno potkopavaju sve što njihove angažovane kolege uspiju da učine. Oni satiru timski rad. Ali kada direktor kaže da svi sve urade sami, aktivno deangažovan čovjek prvo nađe sve angažovane i natjera ih da urade posao umjesto njega i poslije dođe kod direktora i kaže kako je završio zadatak“, objasnio je Vujadinović.

Angažovane zaposlene, kako je istakao, treba čuvati kao malo vode na dlanu, jer ih nema mnogo.

„U prosjeku, u svijetu ih ima oko 20 odsto. Neangažovani su, naravno, potrebni i po mogućnosti ih je potrebno popeti na nivo angažovanih. Aktivno deangažovani su nepoželjni i treba ih izbaciti iz firme ako je moguće. Ukoliko u firmi imate do 10 odsto aktivno deangažovanih, izbacite ih i imaćete fenomenalnu firmu. Ako ih je preko 10 odsto, ne smijete, jer će srušiti firmu po strukturi. Zato morate da nađete način da od njih napravite neangažovane, jer vam je jasno da nikad ne mogu postati angažovani“, rekao je Vujadinović.

Danska kao najbolja država na svijetu ima 21 odsto angažovanih, 69 odsto neangažovanih i 10 odsto aktivno deangažovanih.

„Makedonija ima samo 11 odsto angažovanih, 57 odsto neangažovanih i 32 odsto aktivno deangažovanih. To znači da svaki treći kopa rupe. Prosjek regiona centralne i istočne Evrope je 10 odsto angažovanih, 60 odsto neangažovanih i 30 odsto aktivno deangažovanih“, rekao je Vujadinović.

Konferenciju „Održivo liderstvo: Od odluke do uticaja“ organizovale su Vijesti, uz podršku Ministarstva energetike i rudarstva, Ministarstva ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera, Media Development Investment Fund-a (MDIF), MK Grupe i Menzies Aviationa.

Partneri projekta su Eko-fond, Nacionalna turistička organizacija Crne Gore, NLB Banka AD Podgorica, Jugopetrol, Coca-Cola HBC Crna Gora, Sistem-mne, L-dema, HiPP, Nu Energy, CROSS-REIS i Boka Verde.