Da li će mi se više isplatiti da zatvorim firmu i nađem i sam posao za 1 250 eura, a ne da se maltretiram ovako, pita se jedan od 428 učesnika ankete Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG), sprovedene da bi se ispitalo kako najava novog modela obračuna zarada, takozvanog “Euro modela”, utiče na privatni sektor.
Privrednik iz Mojkovca pita zašto bi nakon 15 godina poslovanja nastavio da ulaže u sjever, umjesto da posao preseli u Podgoricu ili na primorje, ako su minimalne zarade svuda iste.
Premijer Milojko Spajić najavio je 17. septembra da će od januara 2027. minimalne neto zarade iznositi 1.000, 1.250 i 1.400 eura, prema kvalifikaciji. Reformu je predstavio kao korak ka višem standardu.
Dio zaposlenih očekuje više plate, ali mnogi anketirani poslodavci najavljuju poskupljenja, otkaze ili zatvaranje firmi.
Od 425 ispitanika koji su odgovorili na pitanje šta bi uradili ako troškovi zaposlenih znatno porastu, njih 163 (38,4 odsto) povećalo bi cijene, 119 (28 odsto) smanjilo broj zaposlenih, a 52 (12,2 odsto) zatvorilo firmu. Još 19 ugasilo bi dio poslovanja, po osmoro smanjilo investicije ili automatizovalo poslove, a svega četvoro prihvatilo manju maržu. Njih 33 ne zna šta bi uradilo, sedmoro bi smanjilo druge troškove, a dvanaestoro ne bi preduzelo nijednu od ponuđenih mjera.
“Rezultate vaše ankete ne treba čitati kao paniku, nego kao najavu. Anketa nije reprezentativni uzorak i poslodavci u anketama pretjeruju. No, i kad se taj procenat prepolovi, ostaje broj zbog kojeg bi svaka odgovorna Vlada zastala i zapitala se radi li pravu stvar”, kaže ekonomista i osnivač “Fidelity Consultinga” Miloš Vuković.
Rast zarada je, naglašava, legitiman cilj, ali “plata ne može trajno rasti brže od onoga što radnik proizvede”.
Vuković model naziva “dužničko-inflatorno-kockarskim” (DIK) i tvrdi da bi povećanja bila oslonjena na zaduživanje, podstakla rast cijena i ugrozila penzijski sistem i male firme.
Procjenjuje da bi zbog promjena doprinosa i većih rashoda, država mogla ostati bez stotina miliona eura, a deficit 2027. premašiti šest odsto BDP-a.
ŠUKIĆ: AKO PRODAVAČICA IMA 1.250, MAJSTOR ĆE DA TRAŽI 2.300
Vlasnik ugostiteljskih objekata Miroslav Šukić, koji posluje u keteringu i pekarstvu, kaže da plate njegovih radnika već premašuju sadašnji minimum. Ipak, novi pragovi bi, smatra, izazvali lančani rast troškova:
“Ako damo prodavačici 1.250, a majstor da radi za 1.700 eura, istog časa će i taj majstor da traži platu od 2.200 ili 2.300 eura”. Za pojedine radnike procjenjuje povećanje troška od 60 do 70 odsto.
Zbog manjka radnika otpuštanja bi, kaže, skratila radno vrijeme i smanjila promet. Strahuje da bi rast potrošnje brzo poništila poskupljenja i da bi se dio malih firmi ugasio.
Umjesto naglog skoka, predlaže minimalnu satnicu i postepeno podizanje zarada, za početak na 800 eura.
“Smatram da je sve ovo na silu, predizborna kampanja”, ocjenjuje Šukić.
“Evropske integracije ne mogu biti opravdanje za predloženi rast minimalnih zarada, jer se ekonomske mogućnosti Crne Gore još ne mogu porediti sa razvijenijim članicama Evropske unije (EU). Pojedine zemlje EU imaju manju minimalnu platu nego što bi je Crna Gora imala kad se uvede ‘Euro model’”, navodi Šukić.
Jedan anketirani privrednik kaže da bi mu, prema računu knjigovođe, mjesečni troškovi porasli za 3.400 eura:
“Moraćemo da se zadužimo za plate, znači. Nemamo mogućnost da povećamo maržu”.
Među 426 ispitanika koji su naveli broj zaposlenih, 198 ima od jednog do pet radnika, 98 od šest do deset, a 55 od 11 do 20. Najviše ih posluje u uslugama, trgovini, ugostiteljstvu, IT sektoru, građevinarstvu, turizmu i proizvodnji.
Na pitanje šta su već preduzeli ili planiraju, od 426 ispitanika 132 navode povećanje cijena, 108 smanjenje broja zaposlenih, a 58 moguće zatvaranje firme. Njih 28 obustavilo je zapošljavanje, 26 planira reorganizaciju, 15 nije produžilo neke ugovore, a 13 je već otpuštalo. Kao najugroženiji najčešće se pominju radnici sa zaradama od 600 do 800, pa od 800 do 1.000 eura.
“Najviše će stradati mladi ljudi koji će tek da završe škole”, smatra jedan ispitanik, jer je obuka početnika dugotrajna.
Slično predviđa Vuković:
“Otpuštanja neće biti masovna u januaru i Vlada će to predstavljati kao dokaz da je bila u pravu. Međutim, prvo će nestati nova zapošljavanja i pripravnička mjesta”.
Upozorava i na neprijavljeni rad, skraćivanje prijavljenih sati i postepeno gašenje mikropreduzeća, naročito u poljoprivredi, proizvodnji, turizmu, maloj trgovini i uslugama.
Kako bi to moglo izgledati u praksi, za CIN-CG je objasnio predstavnik pekarske industrije iz Nikšića, koji je želio da ostane anoniman. Njegova firma ima oko 120 zaposlenih, centralni proizvodni pogon i 14 objekata. Deset ostvaruje dobar profit, dok su četiri na granici rentabilnosti. U njima radi desetak zaposlenih sa platama od 750 do 800 eura. Povećanje od oko 500 eura po zaposlenom donijelo bi oko 5.000 eura dodatnog mjesečnog troška.
“Ako su ove sad radnje na granici rentabilnosti, te će radnje da odu u gubitak i bićemo u dilemi šta da radimo sa njima”, kaže.
Da bi izbjegao otpuštanja, razmatra da prodavnice umjesto do 21 rade do 16 časova, uz zarade od oko 950 do 1.000 eura.
Analiza izdatih fiskalnih računa pokazala mu je da zatvaranje objekata ne bi donijelo veliku uštedu, jer bi to pogodilo i proizvodnju i distribuciju. Procjenjuje da će mu, i uz uštede na doprinosima, od februara trebati još 25.000 eura mjesečno.
“Razmatram poskupljenje proizvoda za 10, 20 ili 30 centi, dok su neki dobavljači mliječnih proizvoda već podigli cijene. Brine me da će porasti i cijene sirovina i goriva”, kaže ovaj privrednik.
KOMATINA: MODEL OBEZVREĐUJE OBRAZOVANJE
Arhitekta, profesor Arhitektonskog fakulteta i vlasnik dvije projektantske firme Dragan Komatina kaže da mu novi minimumi neće bitno promijeniti poslovanje, jer uglavnom zapošljava visokoobrazovani kadar. Ipak, zbog neizvjesnosti koju je najava izazvala, tvrdi da je već otpustio dvoje od petnaestak zaposlenih. Umjesto reforme “ad hoc”, predlaže fazno povećanje plata, uz prvi rast od 30 odsto i provjeru efekata nakon šest mjeseci, a zatim nastavak povećanja ka zacrtanom cilju.
“Ovaj model obezvređuje i obrazovanje. Doktor sam nauka, 30 godina sam učio školu, a razlika između nekoga ko se godinama školovao i srednjoškolca je 150 eura. Razlika u platama između onih sa osnovnom i srednjom školom je veća, nego između onih sa srednjom i fakultetom. Poruka je dakle da ne treba učiti”, kaže Komatina, nazivajući to “udarom na obrazovanje”.
Slično vidi i smanjivanje razlika između penzija ljudi sa dugim i kratkim radnim stažom, koje se desilo u prethodnom periodu, dok su, prema njegovoj ocjeni, “Euro modelom” penzioneri potpuno marginalizovani.
“O roditeljima penzionerima očito nema mnogo razmišljanja. Strahujem od promjena doprinosa koje finansiraju međugeneracijsku solidarnost. Pitam se ko je i po kojoj računici odredio nove iznose minimalnih zarada. Zašto nijesu drugačije, zašto minimalna nije 2.000 eura, ako nam je cilj trka sa Evropom”, pita Komatina.
Zbog već postojećeg budžetskog deficita i zaduživanja upozorava i na moguće buduće povećanje cijena električne energije i komunalnih usluga, kao i poreza.
“’Euro model’ najviše pogoduje zaposlenima u javnom sektoru. Država može da se zaduži za plate i penzije, ali ni to ne može doživotno. Privrednici nemaju tu mogućnost, već moraju sami da se stvore i da se zaštite, što već vidimo i da su počeli, podizanjem cijena usluga i proizvoda”, kaže Komatina.
PRODAVNICE I BUTICI NA SJEVERU U OPASNOSTI DA NESTANU
Angelina Vuković, vlasnica firme za veleprodaju medicinske opreme, materijala i farmaceutskih proizvoda “Osmi red D”, ne očekuje veći finansijski udar na samu firmu zbog uvođenja “Euro modela”, jer njeni zaposleni već imaju visoke plate. No, ukazuje da su cijene već počele da rastu i da će nastaviti da rastu, a da firma neće moći da povećava plate bez povećanja cijena proizvoda.
Takođe, smeta joj što mala i srednja preduzeća nijesu konsultovana prilikom razmatranja ovakve reforme.
“Ono što je potpuno neprincipijelno jeste da mala i srednja preduzeća, koja čine oko 80 odsto bruto društvenog proizvoda i zapošljavaju oko 80 odsto zaposlenih u realnom sektoru, niko ništa ne pita. To je neprihvatljivo”, tvrdi ona.
Smatra da sastanci sa velikim kompanijama i poslovnim udruženjima ne mogu zamijeniti razgovor sa malim i srednjim firmama.
“Valjda i nas treba da konsultuje Vlada i premijer, a sa 30 godina iskustva u privredi i mi makar ponešto znamo”, ističe Vuković.
Upozorava da su mala proizvodnja i poljoprivreda već opterećene problemima otkupa i nelojalne konkurencije, a da bi mali butici i prodavnice, naročito na sjeveru, mogli da nestanu, uz opasnost od rasta sive ekonomije.
Kaže i da je privrednicima ostavljeno premalo vremena za pripremu, posebno zato što nema jasnog objašnjenja načina obračuna zarada.
“Niko ne zna kako će se ‘Euro model’ obračunavati. Nagađamo kako će se dio koji se izdvaja za PIO prebaciti na neto, jer niko nije objasnio kako”, navodi Vuković, ističući da se ovakve reforme ne donose preko noći i ne nameću bez dijaloga.
JOVOVIĆ UPOZORAVA NA INFLACIJU I BUDUĆE PENZIJSKE OBAVEZE
Aleksandar Jovović, broker, investitor i preduzetnik, za CIN-CG kaže da “Euro model” dugoročno ugrožava poslovanje i zaposlenost.
“Ovo je neodrživo u dugom roku i dovešće do ogromne inflacije, dovešće do pada konkurentnosti domaće proizvodnje i turizma, dovešće do bankrota mnogih radno intenzivnih biznisa i dovešće do bankrota mnogih preduzeća u državnom vlasništvu ili vlasništvu lokalnih samouprava. Kako se budu gasila radna mjesta, to će posljedično izazvati pad lične potrošnje, a time i pad prihoda od PDV-a”, ocjenjuje on.
Posebno upozorava na način finansiranja penzija jer se na nezabilježen način sprovodi reforma penzionog sistema, gdje država preuzima na sebe ulogu garanta isplate penzija ljudima koji su prethodnih 30 do 40 godina uplaćivali doprinose u Fond PIO.
“To znači da država preuzima na sebe obaveze od 30 do 35 milijardi eura za isplatu penzija u narednih 30 do 35 godina ljudima koji su do sada uplaćivali doprinose za penzijsko osiguranje, istovremeno se odričući novih prihoda putem sistema međugeneracijske solidarnosti. Da li država sa tri milijarde godišnjih prihoda od poreza i pet milijardi duga može biti garant nekome za 35 milijardi eura novih budućih mandatornih obaveza? To je lako testirati na tržištu duga”, ističe Jovović.
UNAPRIJED ODLUČENO DA NAJSLABIJI NESTANU
Savjet stranih investitora Crne Gore (MFIC), koji okuplja 40 kompanija sa stranim kapitalom, izradio je analizu uticaja “Euro modela” na 38 kompanija sa više od 5.250 stalnih i oko hiljadu sezonskih i agencijskih radnika. Prema podacima MFIC-a, njegovih 40 članica generiše oko petine crnogorskog bruto domaćeg proizvoda i zapošljava približno šest hiljada ljudi.
Ako bi se samo najniže plate uskladile s novim pragovima, dodatni godišnji trošak procjenjuje se na 15,8 do 18,9 miliona eura. Uz rast ostalih zarada radi očuvanja razlika među radnim mjestima, iznos bi bio 22,1 do 25,2 miliona, a uključivanjem sezonskih i agencijskih radnika 27,6 do 30 miliona eura. Procjene se odnose samo na analizirane kompanije.
Mogu porasti i izdaci za otpremnine, bolovanja, dežurstva i prekovremeni rad. MFIC prenosi primjer Privredne komore Crne Gore (PKCG): firmi sa deset zaposlenih godišnja masa zarada porasla bi za 33 odsto uz usklađivanje samo do minimuma, za 54,7 odsto uz očuvanje odnosa među platama, a za 78,4 odsto ako svi sada primaju minimalac.
CIN-CG se obratio Privrednoj komori, ali odgovori do objave teksta nijesu stigli.
Iz MFIC-a podržavaju rast standarda, ali upozoravaju da bi firme sa nižim zaradama snosile veći teret, a one sa višim mogle imati korist od manjih doprinosa. Traže sektorske analize i prelazni period.
Razlike između privatnika u razvijenijim djelovima države i onih koji posluju na sjeveru posebno ističe Miloš Vuković.
“Hotel u Budvi, pekara u Beranama i farma u Pljevljima nemaju ni približno istu produktivnost. Ako im se propiše isti minimalac, unaprijed je odlučeno da najslabiji nestanu”, smatra on.
Prema njegovoj ocjeni, primjena istih minimalnih zarada bez prelaznog perioda i analize razlika između sektora i regiona može dodatno oslabiti male firme.
“Malim privrednicima dodatni problem pravi i to što je minimalac propisan u neto iznosu. Poslodavac time preuzima svaki budući poreski rizik države. Ako sljedeća vlada vrati doprinose ili podigne porez, neto minimalac ostaje isti, a razliku plaća poslodavac”, kaže Vuković.
U anketi CIN-CG-a takođe se pojavljuju različita očekivanja zavisno od vrste poslovanja.
Jedan od učesnika, koji se bavi marketinškim uslugama, upozorava da njegovi klijenti uglavnom dolaze iz drugih privatnih kompanija, koje bi takođe mogle biti pogođene povećanjem troškova.
“Zbog toga strahujem da bi povećanje cijena usluga moglo dovesti do otkazivanja ugovora ili prelaska klijenata kod konkurencije iz regiona”, navodi on.
Drugi ispitanik, koji se bavi prodajom automobilskih djelova, navodi da rast troškova neće moći jednostavno da nadoknadi većom prodajom, jer je mjesečna potražnja za njegovom robom relativno ograničena.
Jedan privrednik iz ugostiteljstva upozorava da bi povećanje zarada moglo izazvati dodatni rast cijena usluga, ali i smanjiti broj gostiju, jer se i građani suočavaju sa većim životnim troškovima.
RAST CIJENA VEĆ OPTEREĆUJE GRAĐANE
Od 427 anketiranih koji su označili najveće prepreke poslovanju, 335 je navelo troškove zarada, 187 inflaciju, a 129 nelojalnu konkurenciju i sivu ekonomiju.
Podaci MONSTAT-a objavljeni 12. novembra pokazuju da su potrošačke cijene u oktobru bile 5,9 odsto više nego godinu ranije, a 0,5 odsto više nego u septembru. U prvih deset mjeseci 2026. prosječni rast u odnosu na isti period 2025. bio je 3,9 odsto. Mjesečni rast podstakle su, između ostalog, cijene goriva, odjeće, povrća, obuće, mliječnih proizvoda i jaja.
“Najveći dio povećanja poješće cijene, a račun će platiti oni koji osjetno povećanje nijesu ni dobili”, ocjenjuje Vuković.
Posebno upozorava na penzionere:
“Cijene se prilagođavaju platama od 1.000 do 1.400 eura, a ne penziji od 600”.
Vuković upozorava i da bi manji doprinosi učinili Fond PIO zavisnijim od budžeta.
Iz MFIC-a zato traže precizan proračun njegovih budućih prihoda i rashoda.
Rast cijena mogao bi dodatno pogoditi domaću proizvodnju, smatra Vuković:
“Crnogorska mljekara, pekara ili klanica takmiči se sa robom iz Srbije, BiH i Albanije, gdje rad ne poskupljuje ovim tempom. Ako podigne cijenu, kupac uzima uvoznu robu. Ako je ne podigne, radi sa gubitkom dok se ne zatvori”.
Gašenje prerađivača pogodilo bi i farmere od kojih otkupljuju sirovine.
Iz MFIC-a upozoravaju da izvoznici i proizvođači sa unaprijed ugovorenim cijenama imaju malo prostora da prenesu trošak na kupce. Prema njihovoj analizi, Crna Gora je 2025. uvezla robu vrijednu 4,46 milijardi eura, a izvezla 572,3 miliona, pa je pokrivenost uvoza izvozom bila svega 12,8 odsto.
Vuković procjenjuje da bi veliki trgovinski lanci, zahvaljujući obimu poslovanja i uvoznim kanalima, lakše podnijeli reformu od malih porodičnih firmi. Veća kupovna moć, ističe on, mogla bi povećati potražnju i cijene stanova.
“Pojedini investitori već odlažu prodaju očekujući poskupljenja”, kaže Vuković, ukazujući i na rizik za ugovore o javnim nabavkama sklopljene po starim cijenama rada. Izvođači bi, kako objašnjava, mogli tražiti anekse ili odustajati od poslova, što otvara i pitanja transparentnosti.
MOGU LI VLASNICI FIRMI IMATI PORESKU KORIST AKO POVEĆAJU SOPSTVENE PLATE?
Jedan privatnik upozorava na moguću poresku pogodnost za vlasnike koji su istovremeno direktori: mogli bi sebi isplaćivati veće zarade umjesto dividendi, ako takva isplata postane povoljnije oporezovana.
Vuković dijeli tu bojazan.
“Država tu gubi dva puta: plata je poreski priznat rashod, pa firma plaća manji porez na dobit, a dividende koja bi se oporezovala više nema”, tvrdi on.
Stvarni efekti, međutim, zavisiće od konačnih pravila o doprinosima, zaradama, dobiti i dividendama. Vuković smatra da visoke zarade ne bi smjele imati povoljniji poreski tretman od prihoda od kapitala.
ZAPOSLENI IZMEĐU OČEKIVANJA VEĆIH PLATA I STRAHA OD OTKAZA
Pojedini zaposleni ne dijele strahovanja poslodavaca.
“Nijeste pitali kako ocjenjujem trenutne plate u Crnoj Gori. Sve vrijeme se bavite finansijskom računicom za državu i privredu, a niko ne pita ljude koji rade za 750 eura kako im je”, kaže jedan zaposleni koji je bio učesnik ankete CIN-CG-a.
Drugi zaposleni smatra da su pojedini poslodavci dovoljno profitabilni da mogu povećati zarade, ali da to ne žele.
“’Euro model’ je sjajna stvar”, navodi jedan od učesnika, kritikujući protivljenje dijela bogatih vlasnika kompanija povećanju plata.
Ima i onih koji navode da je njihova kompanija već povećala zarade, kao i zaposlenih koji očekuju da će od januara imati veća primanja.
Jedan ispitanik ističe da zaposleni u njegovoj firmi već primaju plate iznad najavljenih minimalnih iznosa, zbog čega očekuje da bi kompanija mogla imati korist od smanjenja poreza i doprinosa.
Ipak, među odgovorima zaposlenih nalaze se i upozorenja na moguće smanjenje broja radnika, promjene ugovora i drugačiji obračun primanja.
Jedan učesnik navodi da njegov poslodavac razmatra skraćivanje radnog vremena ili smanjenje broja zaposlenih, dok drugi tvrdi da je najavljeno smanjenje bonusa, uz istovremeno povećanje osnovne zarade.
EVROPSKA KOMISIJA UPOZORAVA NA RIZIKE, MMF PRIPREMA ANALIZU
Evropska komisija je u Izvještaju o Crnoj Gori za 2026. upozorila da najavljene reforme mogu predstavljati značajan rizik za održivost javnih finansija i spoljnu ravnotežu, te zatražila dodatnu procjenu i konsultacije sa zainteresovanim stranama.
Iz Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) za CIN-CG su saopštili da “analiziraju paket i da će detaljnu makroekonomsku i fiskalnu procjenu uključiti u novembarske konsultacije po članu IV Statuta”. Konsultacije su počele 11. novembra, a Centralna banka Crne Gore (CBCG) najavila je predstavljanje nalaza 24. novembra.
Iz MFIC-a traže da Ministarstvo finansija objavi objedinjene efekte na državni budžet, opštine i Fond PIO za 2027. i 2028. godinu, kao i kvartalno praćenje zarada, zaposlenosti, inflacije, poreskih prihoda, duga i investicija.
Među 426 anketiranih koji su odgovorili na pitanje o informisanosti, 196 smatra da nema dovoljno podataka o troškovima reforme, 103 da su djelimično informisani, a 127 da imaju informacije za procjenu efekata. Traže jasne računice, a dio njih i posebnu podršku sjeveru, poljoprivredi i proizvodnji.
Miloš Vuković predlaže uvođenje promjena u fazama tokom dvije do tri godine, zaštitu penzionera i rješenje za već zaključene ugovore o javnim nabavkama.
CIN-CG je tokom istraživanja tražio podatke od brojnih institucija i organizacija. Do objave teksta odgovore nijesu dostavili, između ostalih, Ministarstvo finansija i Ministarstvo rada i socijalnog staranja.
Nedoumice o pripremi “Euro modela” postojale su i unutar Vlade.
Televizija Vijesti je 18. septembra objavila da se ministar finansija Novica Vuković nije izjasnio na elektronskoj sjednici na kojoj je razmatran “Euro model”. Nekoliko dana kasnije ministar je rekao da mu treba dodatno vrijeme za analizu predloženih zakona, dok je Spajić tvrdio da je s programom bio upoznat prije glasanja.
Početkom novembra “Vijesti” su objavile i da Ministarstvo finansija nije preciziralo koliko bi reforma koštala budžet 2027. godine.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA