Knjiga “Kći ženina” Dermota Bolgera (prevela s engleskog Ksenija Todorović) predstavlja beskompromisno djelo kojim je autor na fascinantan način ostvario uvid u svojevrsnu skrivenu istoriju Irske. “Kći ženina” spada među najvažnija Bolgerova djela.
Tri žene koje se pojavljuju u tri dijela romana su ključ za autentičnu spoznaju prećutkivane istorije cijele jedne zajednice.
Mnogi književni kritičari se slažu da je riječ o žestokom djelu u kome pisac otkriva svijet sa margine društva kroz više priča i vremenskih planova. Bolger je roman napisao u tri dijela: prvi i noseći dio knjige je “Kći ženina”, a slijede “Viktorijana” i “Kristalna rječica”. Sve tri priče su ispričane u prvom licu od tri različita lika i u tri različita vremenska okvira.
U prvom dijelu knjige “Kći ženina” riječ je o djevojčici rođenoj iz incestuozne veze brata i sestre, kojoj majka ne dozvoljava da izađe iz kuće. Majka stalno iznalazi razloge da njena kći provodi svoj život skrivena u sobi. Da nema neposrednog kontakta, ili bilo kakvog ličnog iskustva, sa spoljnim svijetom, te je tako primorana da vanjsku stvarnost spoznaje uglavnom kroz priče svoje majke koje joj je pričala najčešće noću, jer je najveći dio dana radila u lokalnoj fabrici.
Na taj način kći je postepeno sticala vrlo oskudnu i površnu sliku o svijetu izvan sobe u kojoj je bila zatočena, o dablinskim fabrikama, plesnim dvoranama šezdesetih godina prošlog vijeka, o vremenu kada je njena porodica tek stigla u novo predgrađe na prikolici rasklimanog kamiona, ali i o incestuoznoj ljubavi između brata i sestre koja je dovela do njenog rođenja i života u tajnosti.
U Poglavlju “Viktorijana”, Bolger nas vraća u Viktorijansko doba, epohu koja se smatra zlatnim dobom Britanskog carstva i njegove moći i slave. To je vrijeme naglog rasta i zamaha kapitalističke proizvodnje, doba ekonomskog prosperiteta i ubrzanog razvoja grada i sveopšte urbanizacije društva. U tom poglavlju Bolgerovog romana pratimo priču o mladom učitelju koji postaje opsjednut služavkom Bridžit, a u trećem dijelu knjige “Kristalna rječica” upoznajemo Džoanu, koja je bolno opsjednuta prošlošću. Kako se radnja romana premješta u vremenu, naprijed i nazad, model prethodnih života polako se otkriva i sama radnja počinje da obuhvata sve širi opseg tajni koje su vezane za irski gradić u kome žive glavni likovi.
Bolger na taj način iznosi na vidjelo “istoriju” marginalizovanih i skrajnutih Irkinja i Iraca, čiji životi rijetko budu književna tema. A prihvatio se zadatka da iznese na svijetlost obično previđanu stranu priče, kako sam autor kaže, i zbog toga što je, kao i mnogi ljudi širom Evrope, odrastao u novom gradu ili predgrađu koje je izgrađeno na poljoprivrednom zemljištu na periferiji 1.000 godina starog glavnog grada.
U ovom romanu likovi su izmišljeni, ali događaji i zapleti djeluju krajnje realistično jer se mnogi od njih, ili njima slični, zaista događaju među ljudima i danas, i u mnogim djelovima Evrope i svijeta. Bolger gotovo ritualno priziva duše onih koji su nekad živjeli na mjestima gdje mi danas obitavamo, na neobične sjenke koje bacaju ti prošli životi na vrijeme daleko od njih.
Bolger je u ovoj knjizi ispričao mnoge priče, na majstorski način umrežavajući ih, pletući niti koje tvore razne priče u raznim vremenima. Na kraju imate autentično literarno tkivo u kojem su prošlost, sadašnjost i budućnost na izvjestan način povezani i u stalnoj interakciji.
Neki su književni kritičari isticali da je knjiga “Kći ženina” zapravo potisnuta istorija cijele jedne zajednice.
Autor je kao dječak saznao je da je neka žena koja je stanovala u obližnjoj ulici više od deset godina držala svoju kćerku skrivenu u spavaćoj sobi na spratu. Taj užas skrivanja djevojčice u kojem je majka bila i tamničar i njegovateljica, pa i vaspitačica i učiteljica, na neki način primorao je Bolgera da mnogo godina kasnije kreira svoju, potpuno fikcionalnu ali i sasvim moguću verziju jedne takve priče. Ova priča je postala priča svih onih skrivenih života koji su “nevidljivi” i zanemareni u svakom društvu.
Dermot Bolger je ovom knjigom ostvario jedinstven iskorak u okviru svog književnog stvaralaštva. Ono što je ključno i što posebno osvaja u ovoj knjizi, osim uzbudljive literarne kreacije koja je po mnogo čemu osobena, jeste i pripovjedni sklad kojim pisac dočarava svoju priču čitaocu.
Romanom “Kći ženina” Bolger potvrđuje da književnost, pored svega drugog, može da “oživi” obično nevidljiv dio istorije jednog naroda.
Irska je danas zemlja vrsnih pripovijedača, a Dablin je grad velikih pisaca, ne samo Džojsa već i mnogih drugih. Iz generacije Dermota Bolgera svakako treba spomenuti Kolma Tojbina, En Enrajt, Džozefa O’Konora, Rodi Dojla, Paula Mehana. Svi ti pisci pišu o Dablinu, ali svaki na svoj način.
Dermot Bolger je rođen u Dablinu 1959. godine. Još kao student, 1977. osnovao je izdavačku kuću Raven Arts Press koja je postala važna tačka u aktuelnom preporodu i širokoj popularnosti savremene irske književnosti. Jedan je od vodećih autora te dinamične i živopisne scene. Dobitnik je značajnih irskih i internacionalnih nagrada. Od 1992. godine je na mjestu izvršnog urednika izdavačke kuće New Island Books.
Piše pozorišne komade, romane, poeziju. Jedan je od autora i kreatora koncepta koji je dao dva izuzetno uspjela književna projekta: omnibus knjige “Hotel Finbar” i “Žensko veče u hotelu Finbar”.
Bonus video:
