U okviru književnog programa XXXIX festivala Grad teatar, na Trgu pjesnika predstavljena je knjiga “Teror razonode” crnogorskog pisca, kritičara i politikologa Aleksandra Ćukovića. Moderator večeri bio je književni kritičar dr Radoje Femić, koji je otvorio razgovor nizom tematskih pravaca o kulturnim, političkim i estetskim napetostima savremenog doba.
Femić je istakao da Ćuković pripada krugu autora koji njeguju elitistički pristup kulturi i pružaju otpor trivijalizaciji stvaralaštva. “Naslov Teror razonode već sam po sebi odustaje od jednoznačnosti”, naglasio je Femić, dodajući da knjiga demonstrira “intelektualni i umjetnički angažman” koji se ne mora nužno tumačiti kao politički, ali jeste humanistički.
Ćuković je pojasnio da naslov nije stilska provokacija, već precizan opis savremenog društvenog stanja:
“Kapitalizam, sve sofisticiraniji, počinje da naplaćuje razonodu. Kad razonoda postane roba, postaje instrument tržišta i kontrole. Danas morate da se zabavljate i da to demonstrirate – jer bez toga niste ‘in’, niste ‘cool’. To određuje epohu post-istine. A pitanje je – da li istina ikome više znači?”
U nastavku, autor je elaborirao vezu između razonode i gubitka autentične kritičke misli. U tekstu “Smrt čitaoca”, koji je dio knjige, Ćuković polemiše sa postmodernističkim konceptom “smrti autora” i upozorava da u eri dromologije i ubrzanja dolazi do iščezavanja čitaoca – a time i samog akta mišljenja.
“Kao u Bredberijevom Farenhajtu 451, sve postaje sumnjivo – naročito čitanje. Čitalac nestaje, a s njim i kritička misao.”
Femić je primijetio da Ćukovićev stil koristi “efekat iznevjerenog očekivanja” i da knjiga, kroz hermetičnu formu i ciničan odnos prema dominaciji površnosti, nudi prostor za otpor:
“S jedne strane ne želimo da omasovimo svoj rad – jer to znači kompromis. S druge, žalimo što je ostao zatvoren u akademske krugove, sterilne za šire društvene radijacije.”
Ćuković se nadovezao da je “učaurenost uvijek anti-dijaloška” i posebno istakao opasnost koju male kulture, poput crnogorske, snose ukoliko izgube dijalog.
Razgovor se dotakao i žanrovske raznolikosti knjige: od monologa, dijaloga, do besjeda. Femić je podvukao značaj jezika kao vitalne brane od globalne površnosti, dok je Ćuković govorio o jeziku kao sredstvu zajedničkog stvaralačkog toka:
“Pisac mora biti čitalac, mora boraviti u jeziku. Izvan jezika – njega nema.”
Na kraju večeri, Ćuković se, pozivajući se na optimistički završetak Farenhajta 451, osvrnuo na nadu koju još uvijek pruža pisana riječ:
“U društvu gdje se čitanje kažnjava spaljivanjem, preživjeli čuvaju knjige u glavi. Te glave mogu biti sjeme kritike koje će otrijezniti i one koji se još nijesu drznuli da čitaju.”
Veče je završeno dijalogom sa publikom, koja je sa pažnjom ispratila izuzetno misaon i kritički ton promocije.
Bonus video:
