Poezija je jedna velika i jedina istina, tvrdi Andrea Raonić u razgovoru za “Vijesti” a povodom njene druge knjige, ovoga puta zbirke poezije pod nazivom “In Vino Veritas”.
U izdanju Internacionalne kulturne asocijacije IKA, pod uredništvom Veljka Veljovića, Raonić predstavlja odabrane pjesme koje su nastale tokom prethodnih sedam godina.
“Proces pisanja je trajao malo duže, tačnije sedam punih godina. Bila sam u nekoj pauzi sama sa sobom i dok nisam smatrala da je to to, nijesam ni htjela objavljivati ništa zvanično, osim po društvenim mrežama. Inspiraciju sam crpila iz svog, ali i tuđih života, svih tih godina. Nakon knjige ‘Let za Budimpeštu’, htjela sam nešto malo drugačije, pa je tako došla i zbirka pjesama ‘In vino veritas’. Pjesme su nastajale malo po malo, sigurnim putem, i knjiga je objavljena u pravom momentu. Jako sam zadovoljna kako je sve ispalo”, navodi autorka.
Njene pjesme djeluju lično i intimistički, introspektivno i iskreno, a Raonić “Vijestima” kaže da “pisac kada piše i umjetnik kada stvara, većina tih djela nastaje iz ličnog života”. To je slučaj i kod nje.
“Devedeset odsto mojih radova je autobiografske prirode. To su stihovi koji se pišu srcem i priče koje se pišu dušom. Sve ono što duša iskusi, treba nekako da izađe na površinu. Jednostavno, ja sam neko kome je uvijek bilo lakše da sve ono što me tišti izbacim iz sebe, iako možda ne razgovorom sa drugima, ali pisanjem svakako da”, priča Raonić.
Recenzentkinja zbirke, pjesnikinja Ivana Knežević Minić ističe da knjiga ostavlja snažan utisak na čitaoca, te da su stihovi iskreni i puni emocija koje ne ostavljaju čitaoce ravnodušnim.
“Andrea Raonić uspijeva da kroz svoje riječi prenese i lične i univerzalne istine o ljubavi, gubitku i snazi ponovnog uzdizanja. Ova zbirka je preporučljiva svima koji uživaju u dubokoj i emotivnoj poeziji, onima koji traže utočište u riječima i koji će u stihovima ove knjige pronaći djelove svojih emocija”, primjećuje ona.
Ljubav se prepoznaje kao polazni motiv svake od pjesama, što autorka i potvrđuje.
“Ljubav je kod mene neizostavni motiv. Srećna, tužna, neprežaljena, ona je svuda glavna tema. Za sobom povlači bol i tugu, radost, osmijeh i na kraju krajeva, o čemu god pisali, uvijek se sve svodi na nju... Prožima se kroz sve što radimo i što jesmo. Zapravo, ja jesam ljubav. Mi smo svi ljubav. I kad odemo, za nama će ljubav i ostati”, navodi ona.
Takav pristup potvrdila je i recenzentkinja Knežević Minić.
“Andrea Raonić u svojoj zbirci poezije ‘In Vino Veritas’ donosi snažan i emotivan prikaz ljubavi, gubitka, bola i ponovnog pronalaženja sebe kroz stihove pune melanholije, čežnje i duboke introspekcije. Poezija u ovoj zbirci oslikava različite faze emotivnih iskustava kroz motive vina, mora, grada Kotora i životnih iskušenja, čineći zbirku bogatom simbolikom i atmosferom. Kroz pjesme u ovoj zbirci, autorka obrađuje teme ljubavi i njenog gubitka, što je možda i dominantan motiv, ali ne ostaje samo na tome. Tu su i refleksije o samoći, prolaznosti, hrabrosti žene u suočavanju s emotivnim lomovima, kao i o težini oproštaja i odustajanja od prošlih ljubavi. Ovaj introspektivni ton pjesama čini zbirku univerzalnom, jer se mnogi mogu pronaći u emocijama koje pjesnikinja izražava”, zabilježila je ona, a Raonić za “Vijesti” dodaje:
“Kroz dosta pjesama prisutna je bol zbog neuzvraćene ili izgubljene ljubavi. Takođe, vidno je prisutna je i ženska snaga, koja na kraju preovladava, jer se figura žene odriče toksične ljubavi, kako bi se vratila sebi i pobijedila sebe samu. Mislim da se apsolutno svako do sada pronašao bar u jednoj pjesmi, jer smo svi proživjeli ono što sam ja napisala”, smatra.
Njeni motivi, koje je i Knežević Minić izdvojila, poput vina, mora, Kotora, kreiraju slike i bude emocije kod čitalaca, a upravo je takva atmosfera ono što Raonić i podstiče.
“More, vino, dobar njeguški sir, masline i mir, dok sam okružena Bokom i morem, ono je što mi daje vječitu inspiraciju. Kroz svoje pjesme uključujem pomenute simbole kako bih čiataocima mogla da približim sliku onoga što ja vidim i osjećam. Zamislite kako se lijepo voli negdje pored mora, u sutonu, dok sjaji cijeli zaliv”, sugeriše autorka.
Recenzentkinja Knežević Minić navodi da su metafore Andree Raonić snažne i upečatljive, poput “u meni je groblje svih palih junaka”, ali i snažne i pune simbolike kroz stihove i same naslove. Tu su “Ja svoju istinu nemam...”, “Kad se budeš ženio”, “Zidine Kotora”, “Sofija, kćeri moja nerođena”, “Dovraga sve” i mnoge druge... Raonić kaže da je u svakoj od njih zapravo život i priča...
“Mi, kao ljudska i svjesna bića, cijelog života tragamo za nečim, nekim, hoćemo više... Ja sam odustala od traženja istine i onog momenta kad sam to uradila, istina je došla k meni. Ali, i ja sebi. Uostalom, poezija jeste jedna velika i jedina istina”, priča. Dodaje da je jedna promocija zbirke već realizovana, te da je zadovoljna reakcijama publike, ali i dosadašnjih čitalaca. Najavljuje da se u narednom periodu mogu očekivati i predstavljanja po drugim gradovima.
Priče, stihovi, pa roman
Nakon zbirke priča “Let za Budimpeštu” 2019. godine, uslijedila je zbirka poezije “In Vino veritas”, a autorka za “Vijesti” otkriva i da radi na romanu.
“Stihovi su najbolji način ekspresije i najjednostavniji da ono što ne možete nekom reći, zapravo napišete. Takođe, kao što sam već kazala, ovo je moj način izražavanja, ali i moj lični potpis. S obzirom na to da se bavim pisanjem poezije i proze, teško je odlučiti šta mi više ‘leži’, iako vidim da publika bolje reaguje na stihove i moja kazivanja. Svakako, povjeriću vam tajnu - trenutno radim i na novom romanu”, najavljuje ona.
Raonić je rođena 1992. godine u Podgorici, a odmalena se zanimala za umjetnost. Živi u Kotoru i bavi se turizmom.
Bonus video:
