Četvrti Festival književnosti, koji će trajati svakog dana do 28. novembra, otvoren je u ponedjeljak u Narodnoj biblioteci “Radoslav Ljumović” u Podgorici, pred velikim brojem posjetilaca. Prvi dan programa obilježila je veoma sadržajna književna veče posvećena životu i stvaralaštvu Danila Kiša, o čijem književnom, duhovnom i kulturnom nasljeđu su govorili profesor Filološkog fakulteta u Beogradu prof.dr Aleksandar Jerkov i profesorica Sonja Tomović Šundić, uz moderaciju Stefana Sinanovića.
Priređujući uvod u temu, Jerkov je, govoreći o Kišovom “Peščaniku”, istakao njegov snažan i kontroverzan efekat, ali i nerazumijevanje s kojim se ovo djelo susretalo.
“Knjiga koja je spomenik najvećem užasu totalitarizma. Pogledajte paradoks našeg vremena. Ta knjiga je doživjela takvo nerazumijevajuće čitanje, zlomislano čitanje, da je obrnuta naopačke, umjesto da se u njoj vidi tragedija Aušvica u koju Kiš nije otišao, a bio je sat vožnje od njega”, istakao je on.
Elaborirajući prirodu “Peščanika”, Jerkov je ocijenio da to djelo oslikava antičko poimanje tragedije, zasnovano na egzistencijalnom pitanju granica ljudske izdržljivosti.
“Šta da radiš s tim što čovjek ne može da podnese? A iz toga se i piše književnost. Iz onoga što ne može da podnese zato što je dobro, vrijedno, lijepo, ljubavno, osjećajno. Da ne možeš da podneseš. I kad ti se to događa, ne znaš kako da živiš sa tim. Sve ono što je tragično, užasno, strašno, jer te život oštećuje, jer ti se na kraju dešava tragedija – a to je ona u kojoj bez krivice postaješ kriv. To je tragička krivica. I to, strašno, to je u ‘Peščaniku’ napisano na način koji je nepodnošljiv”, kazao je Jerkov.
Profesorica Sonja Tomović Šundić osvrnula se na Kišovo jevrejsko porijeklo i njegovu ulogu u formiranju autorove prepoznatljive duhovnosti i intelektualnog senzibiliteta.
“Danilo Kiš je po ocu Jevrejin, odatle crpi tu svoju srednjoevropsku duhovnost i intelektualnost. Ipak, iz tih drevnih kultura, kakva je jevrejska, može se imati jedan ogroman potencijal mitova, pojmova, svega onoga što sa sobom nose ti narodi”, istakla je ona.
Ipak, naglasila je da Kiš prvenstveno pripada kosmopolitskoj duhovnoj tradiciji, koja se opire svakom obliku negativnog nacionalizma i zasniva na dubokom razumijevanju razlika među kulturama u kojima je živio.
“U jednom najpozitivnijem značenju, Kiš nije ni u jednom smislu pokazivao naklonost prema nacionalističkom - onom lošem - značenju. On je kosmopolita i kulturni relativist, i uvijek je radio na tome da, boraveći u različitim sredinama - od Subotice do Cetinja, Beograda i Pariza - shvati da svaka kultura ima svoje vrijednosti koje ne mogu biti hijerarhijski suprotstavljene drugima. Svaki narod ima svoje mitove, filozofiju, religiju, običaje, tradiciju, nauku, umjetnost i književnost, i to je ono što čini njegov duboki identitet”, kazala je Tomović Šundić.
Govoreći o narativnom fokusu Kišove književnosti, Tomović Šundić je posebno istakla njegovu opsesiju “nevidljivim” biografijama - životima običnih ljudi koje zvanična istorija gotovo nikada ne bilježi.
“On postavlja jedan poseban problem pred književnošću - metafizičko poravnavanje računa. Ako su u zvanične istoriografije ušli Cezar i pobjednici, velike istorijske ličnosti, onda u književni tekst treba da uđu oni koji su od tih ličnosti stradali, kao milioni nevinih žrtava, ili oni čiji su životi prema vrijednostima zvanične istorije nebitni. Kiš smatra da nema nebitnih biografija, da je svaki život dostojan da bude opisan, da je svaki čovjek jedna priča koja zaslužuje da uđe u vječnu knjigu svijeta”, zaključila je ona.
Šta da radiš s tim što čovjek ne može da podnese? A iz toga se i piše književnost. Iz onoga što ne može da podnese zato što je dobro, vrijedno, lijepo, ljubavno, osjećajno. Da ne možeš da podneseš. I kad ti se to događa, ne znaš kako da živiš sa tim. Sve ono što je tragično, užasno, strašno, jer te život oštećuje, jer ti se na kraju dešava tragedija – a to je ona u kojoj bez krivice postaješ kriv. To je tragička krivica. I to, strašno, to je u 'Peščaniku' napisano na način koji je nepodnošljiv", kazao je prof dr Aleksandar Jerkov
Bonus video:
