Abović: "Razgovori s Vješticom" je zaslužio NIN-ovu nagradu

Roman „Razgovori s Vješticom“ barskog spisatelja Vladimira Vujovića predstavljen je publici u Tivtu u petak veče, gostovanjem ovog autora na manifestaciji „Tivatsko književno ljeto“.

Sa već višestruko nagrađivanim piscem iz Bara o ovom romanu, ali i drugim aspektima Vujovićevog stvaralaštva, na književnoj večeri upriličenoj u đardinu tivatskog Muzeja i galerije, razgovarao je urednik izdanja u JU Gradska biblioteka Tivat, dr Miomir Abović.

Aludirajući na činjenicu da se Vujovićeva knjiga nedavno našla u najužem izboru za NIN-ovu nagradu i nagradu „Beogradski pobednik“, Abović je kazao da je njemu lično, kao čitaocu i poznavaocu književnih trendova na području bivše Jugoslavije, roman „Razgovori s Vješticom“ izuzetno dobro „legao“ i da smatra da je ovaj naslov trebalo da bude ovogodišnji laureat.

„Ja da sam bio u žiriju, njemu bih dao NIN-ovu nagradu. Ovaj roman je specifičan kada je riječ o žanrovima, što je pomalo diskutabilno, ali u pozitivnom smislu. Moram reći da mi odavno ništa nije tako dobro palo u beletrističkom smislu kao ova knjiga, zato što je tema ovog romana izmještena iz naše tranzicione i predtranzicione stvarnosti, o kojoj piše većina pisaca na prostoru bivše Jugoslavije. Veoma sam se obradovao kad sam vidio da je naš noćašnji gost izmjestio tematiku iz te stvarnosti, jer pomalo ta djela zagušuju. Na prvu bi onaj ko nije čitao roman rekao da su u pitanju razgovori sa zlom ženom, koja baca čini, ali su to razgovori slikara Vida Latinovića sa novinarom Adamom Vješticom, od 1981. do 2024. Tu imate postmoderni postupak priređivanja dokumenata tih intervjua, ali oni u slučaju Vujovića nijesu primijenjeni da budu primijenjeni, nego je ovdje taj postupak izuzetno funkcionalan, jer produkuje jednu dinamiku ispovjednog tona, koji govori o svom životnom i umjetničkom sazrijevanju. Pored tih ispovijesti, roman je sjajnog esejističkog diskursa, izvanrednih razmišljanja, ima i mnogo tih zavijutaka pripovjednih, koji ovaj roman čine sjajnim“, istakao je Abović.

Vladimir Vujović je naglasio da se, pišući „Razgovore s Vješticom“, odlučio za formu romana u vidu intervjua, ali da to nije bila samo „forma radi forme, već sam i pored nje pokušavao da ostanem vjeran priči, naraciji i likovima“.

„Hoću da kažem da je to rađeno svjesno i da nijesam htio da izgubim priču, likove i sve što se njima dešava, njihove sudbine. Upravo postmodernizam nam je pokazao da roman može biti u formi bilo kakvog teksta, pa i flajera, jelovnika, kuvara, ali ako se neko odluči na formu kuvara, onda bi bilo problematično da se zamjera ako se na osnovu romana ne može napraviti dobro djelo, jer to nije ni bio cilj. Dijalog mi je svakako bila jedna od početnih tačaka, koji je jedna od najstarijih književnih formi, a danas praktično vlada taj imperativ dijaloga, razgovora, a ponekad mi se čini da to često budu neki paralelni monolozi, jer ljudi često nijesu spremni da do kraja saslušaju jedni druge i da postave prava pitanja, a tu je onda književnost, bar što se mene tiče, to bi bila moć književnosti. Ona književnost koja daje konačne odgovore, spremne okvire i teze na najveće probleme ljudskog postojanja za mene nikad nije bila izazovna, a ona književnost koja postavlja pitanja meni je bliska i to u svom pisanju pokušavam da radim“, objasnio je Vujović.

Naglasio je da mu je cilj bio da kroz ovaj roman „istraži fenomen umjetničkog života, odnosno kako se život umjetnika i umjetnički život prepliću“.

„Paralela između dijaloga koji umjetnik vodi sa novinarom i dijaloga koji on kroz svoj umjetnički rad konstantno vodi sa sobom. Umjetnost iz mog ugla uvijek jeste pokušaj komunikacije onih najdubljih aspekata ličnosti. Još jedno pitanje, velika tema današnjice je i to pitanje identiteta, šta je ono što ga formira, čini i razgrađuje, pa se danas govori o vještačkim, konstruisanim identitetima. Opet je to tema na koju se ne mogu dati konačni odgovori, ja to nijesam ni pokušavao, već je to oblik istraživanja, a ja drugi oblik istraživanja, osim pisanja i čitanja, ne znam“, zaključio je Vujović.

Vladimir Vujović rođen je 1991. godine u Baru. Diplomirao je na Medicinskom fakultetu u Beogradu, a specijalizaciju je završio 2023. godine na Vojnomedicinskoj akademiji. Pored uspješne medicinske karijere, afirmisao se kao jedan od značajnijih savremenih književnih autora mlađe generacije sa prostora Crne Gore.

Pažnju književne javnosti privukao je romanom „Silencio“ (2017), nakon čega je objavio roman „Spaljivanje Džošua drveta“ (2021). Svoj treći roman, „Razgovori s Vješticom“, objavio je 2025. godine.

Za zbirku priča „Slobodni udarci“ Vladimir Vujović je dobio uglednu književnu nagradu „Đura Đukanov“ za 2025. godinu, a njegova proza prepoznata je po stilskoj preciznosti, tematskoj raznovrsnosti i spoju realističkog pripovijedanja sa elementima imaginativnog i simboličkog.