"Savremena crnogorska skulptura 2026": Otvoreno područje umjetničkog istraživanja

”Kad pripadam tebi, tad konačno potpuno pripadam i samome sebi.”

Michelangelo Buonarroti

Savremena crnogorska skulptura zauzima posebno mjesto u razvoju likovne umjetnosti Crne Gore. Njena vrijednost ne proizlazi iz jedinstvenog stilskog pravca niti iz zajedničkog estetičkog programa, već iz kontinuiteta stvaralaštva, raznovrsnosti autorskih pristupa i sposobnosti da odgovori promjenama koje određuju savremenu umjetničku praksu. Tokom posljednjih decenija razvijala se kao otvoreno područje istraživanja forme, prostora, materijala i umjetničkog jezika, zadržavajući vlastitu prepoznatljivost unutar nacionalnog kulturnog konteksta.

Izložba “Savremena crnogorska skulptura 2026” predstavlja reprezentativan pregled aktuelne vajarske produkcije u Crnoj Gori. Njen značaj prevazilazi institucionalni okvir javnog predstavljanja umjetničkih djela. Ona dokumentuje stanje jedne umjetničke discipline, ukazuje na kontinuitet profesionalnog stvaralaštva, omogućava sagledavanje savremene skulpture kao dinamičnog sistema različitih autorskih iskustava. Takav pristup ne podrazumijeva jedinstven estetički model, već otvara mogućnost razumijevanja savremene skulpture kao područja u kojem različiti izrazi koegzistiraju, razvijaju se paralelno, gradeći cjelovitu sliku savremene crnogorske umjetnosti.

U tom kontekstu posebno mjesto pripada umjetnicima okupljenim ovom izložbom - Velibor Pavićević, Joveta Ljumović, Marko Petrović Njegoš, Darko Vučković, Dobrica Dinić, Nikola Radonjić, Esen Pojatić, Milivoje Babović, Miodrag Šćepanović, Milutin Kasom, Božo Perović, Željko Reljić, Nikola Balević, Predrag Milačić, Ivanka Vana Prelević, Stefan Delić, Rajko Sušić, Zoran Obrenović, Aleksandra Božović, Ivana Radovanović, Suzana Pajović, Luka Radović, Peko Nikčević, Jelena Pavićević, Nada Kažić, Nikolina Zuber i Milija Stojanović čine reprezentativan presjek savremene crnogorske vajarske scene. Njihovo zajedničko prisustvo potvrđuje kontinuitet umjetničkog djelovanja, generacijsku raznovrsnost, metodološku otvorenost i sposobnost savremene skulpture da razvija različite autorske koncepcije unutar zajedničkog kulturnog prostora.

Razvoj savremene skulpture nije moguće posmatrati izvan društvenih i kulturnih okolnosti u kojima nastaje. Umjetničko djelo predstavlja rezultat individualnog stvaralačkog procesa, istovremeno dio šireg sistema kulturnih vrijednosti. Upravo zbog toga izložbe ovakvog karaktera imaju višestruki značaj. Omogućavaju uvid u aktuelne tokove umjetničke produkcije. Doprinose stručnom vrednovanju savremenog stvaralaštva. Podstiču kontinuitet institucionalnog predstavljanja nacionalne umjetnosti. Istovremeno stvaraju prostor za kritičko promišljanje mjesta skulpture u savremenom društvu.

Skulptura danas ne pripada isključivo tradiciji akademskog oblikovanja. Njeno značenje određuju odnos prema prostoru, izbor materijala, način oblikovanja, vizuelna artikulacija, mogućnost različitih interpretacija. Kamen, drvo, metal, bronza, terakota, keramika, savremeni kompozitni i kombinovani materijali predstavljaju ravnopravne medije umjetničkog izraza. Svaki od njih nosi specifične tehnološke mogućnosti, različite oblikovne potencijale i posebne odnose prema površini, volumenu, svjetlosti i prostoru. Savremena crnogorska skulptura ne uspostavlja hijerarhiju među materijalima. Njihova raznovrsnost svjedoči o širini umjetničkih postupaka i bogatstvu savremene vajarske prakse.

Takvo razumijevanje materijala upućuje na činjenicu da umjetničko djelo nije određeno isključivo tehnikom izvođenja, već cjelinom stvaralačkog postupka. Materijal postaje sastavni dio umjetničkog jezika. Način obrade određuje karakter površine. Površina određuje odnos svjetlosti i sjenke. Odnos svjetlosti oblikuje percepciju prostora. Skulptura se zato ostvaruje kao prostorno iskustvo koje uključuje pogled, kretanje, vrijeme posmatranja i neposredno prisustvo umjetničkog objekta. Upravo u toj složenosti nalazi se jedno od osnovnih obilježja savremenog vajarstva.

Estetička misao Imanuela Kanta i danas predstavlja jedno od nezaobilaznih polazišta u razumijevanju umjetničkog djela. U “Kritici moći suđenja” estetski sud ne proizlazi iz korisnosti predmeta niti iz njegovog praktičnog značenja, već iz mogućnosti slobodnog prosuđivanja. Takvo određenje posebno je značajno za savremenu skulpturu, budući da njena vrijednost nije uslovljena narativom, reprezentacijom ili simboličkim značenjem, već kvalitetom oblikovne organizacije, prostornim odnosima i sposobnošću umjetničkog djela da uspostavi autonomno estetsko iskustvo.

Savremena umjetnička praksa istovremeno ukazuje na potrebu aktivnijeg odnosa između djela i posmatrača. Brehtova koncepcija kritičke distance, iako razvijena u okviru pozorišne teorije, ukazuje na mogućnost da umjetničko djelo podstakne promišljanje umjesto pasivne recepcije. U tom smislu savremena skulptura ne završava svoje značenje činom oblikovanja. Značenje nastaje u procesu posmatranja, tumačenja i uspostavljanja odnosa između umjetničkog djela, prostora i posmatrača. Estetsko iskustvo postaje istovremeno perceptivno i misaono iskustvo.

Takva teorijska polazišta omogućavaju razumijevanje savremene crnogorske skulpture kao dinamičnog područja umjetničkog stvaralaštva. Različiti autorski pristupi ne predstavljaju odstupanje od zajedničkog modela, već potvrdu stvaralačke slobode kao jednog od osnovnih principa savremene umjetnosti. Upravo zbog toga izložba “Savremena crnogorska skulptura 2026” nije određena težnjom ka formalnoj homogenosti. Njena vrijednost sadržana je u mogućnosti da na jednom mjestu objedini različite umjetničke senzibilitete, iskustva i istraživanja, pružajući publici uvid u aktuelne tokove nacionalne vajarske scene.

Savremena crnogorska skulptura razvija se u neposrednom odnosu prema kulturnom nasljeđu, savremenim umjetničkim praksama i evropskim tokovima vizuelne umjetnosti. Takav položaj omogućava očuvanje kontinuiteta, istovremeno podstiče razvoj novih autorskih pristupa. Različiti umjetnički putevi oblikuju zajednički prostor savremene umjetnosti, unutar kojeg individualnost ostaje osnovna vrijednost umjetničkog stvaralaštva.

Posebna vrijednost ove izložbe ogleda se u njenoj dokumentarnoj i kulturnoj ulozi. Svaka generacija umjetnika ostavlja trag u razvoju nacionalne umjetnosti. Svaka izložba postaje svjedočanstvo jednog vremena, stručni izvor za buduća istraživanja, pokazatelj razvoja umjetničkih ideja i institucionalnog odnosa prema kulturi. Izložba “Savremena crnogorska skulptura 2026” predstavlja važan segment kulturne memorije Crne Gore, potvrđuje kontinuitet vajarske djelatnosti, doprinosi očuvanju profesionalnih standarda i afirmaciji savremene umjetnosti u nacionalnom i međunarodnom kontekstu.

Kulturni identitet jedne države ne oblikuje se isključivo istorijskim nasljeđem. Oblikuje se sposobnošću savremenog društva da stvara, čuva i predstavlja umjetnost vlastitog vremena. Upravo u tome leži značaj savremene crnogorske skulpture. Njena vrijednost nije određena samo pojedinačnim umjetničkim ostvarenjima, već ukupnim doprinosom razvoju likovne kulture, muzejske djelatnosti i javnog kulturnog prostora. Kontinuitet vajarske scene predstavlja potvrdu trajnosti umjetničke misli, stvaralačke odgovornosti i kulturne zrelosti Crne Gore. Jer umjetnost je jedini cvijet koji može procvjetati iz kamena.

(Autorska je istoričarka i teoretičarka umjetnosti)