Festival "Bookiranje" otvoren dodjelom nagrade "Milovan Đilas" i tribinom o istorijskom revizionizmu

Nagrada „Milovan Đilas“, koju dodjeljuje “Akademija Milovan Đilas“ za doprinos jačanju i afirmaciji slobodne misli, dodijeljena je juče aktivistkinji za ljudska prava i izvršnoj direktorici NVO Akcija za ljudska prava (HRA) Tei Gorjanc Prelević, u podgoričkom Book Caffeu, tokom svečanog otvaranja četvrtog izanja festivala savremene književnosti “Bookiranje”.

Odluku o nagradi donio je žiri u sastavu: prof. dr Vladimir Vojnović (predsjednik), Dragana Erjavšek (članica) i mr Miloš Vukanović (član). U saopštenju žirija istaknuto je da je “Gorjanc Prelević rođena u Beogradu, a da od 2000. godine živi i radi u Podgorici. Diplomirala je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, dok je magistrirala međunarodno i javno pravo u Sjedinjenim Američkim Državama na American University Washington College of Law. Iz žirija su podsjetili na njenu bogatu biografiju i dugogodišnji rad na polju ljudskih prava, reforme pravosuđa, ratnih zločina i zaštite od diskriminacije.”

“Tokom dugogodišnjeg javnog angažmana posebno se bavila pitanjima vladavine prava, reforme pravosuđa, ljudskih prava, ratnih zločina i tranzicione pravde, zaštite kulture, slobode izražavanja i zaštite od diskriminacije" navodi se u saopštenju žirija, uz podsjećanje da je bila jedna od zastupnica žrtava ratnog zločina deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore.

Žiri je naglasio i njene brojne javne kritike u posljednjih 12 mjeseci, koje su se odnosile na nasilje i diskriminaciju prema turskim državljanima u Crnoj Gori, neispunjavanje uslova iz Poglavlja 23, opstrukciju procesuiranja ratnih zločina, napade na Džada Film Festivalu, kao i na pokušaje podizanja spomenika ratnom zločincu Pavlu Đurišiću i javnu rehabilitaciju Ratka Mladića. Zbog ukupnog intelektualnog angažmana i izuzetnog doprinosa zaštiti slobode izražavanja, žiri je jednoglasno odlučio da nagrada pripadne upravo njoj.

Zahvaljujući se na priznanju, Gorjanc Prelević je istakla važnost imena koje nagrada nosi.

"Hvala žiriju, hvala na ovom priznanju. Hvala prije svega što ste odlučili o nagradi za slobodu izražavanja. Hvala vam što ona nosi ime Milovana Đilasa, što nas podsjeća da u našoj istoriji, osim ratovanja, bilo je i te kako upečatljivih primjera zalaganja života za pravo na kritiku vlasti", poručila je laureatkinja.

Ona je naglasila da priznanje ne doživljava kao lično, već kao zajedničko dostignuće njenih bliskih saradnika i saboraca.

"Mi smo jedna aktivistička porodica koja svakodnevno, nesebično i preko vremena brine o miru i kvalitetu života u Crnoj Gori. I nastavićemo to da radimo jer je to zajednička borba", poručila je Gorjanc Prelević.

Govoreći o svojim unutrašnjim motivima, rekla je da je oduvijek osjećala potrebu za pravdom i za mirom, za pravičnošću i za poštovanjem ljudi i ljudskih prava.

"Druga moja vrlo važna, intimna potreba je za mirom. I užasavam se pomisli da se rat ponovi na ovim prostorima. A ovih dana mi se čini da tome nikad nismo bili bliži. Kao da nas tragične devedesete ničemu nisu naučile. I zato mislim da imamo posljednju odgovornost da izađemo iz zone komfora i da govorimo i da prozivamo po svaku cijenu", poručila je Gorjanc Prelević i osvrnula se i na Crnu Goru danas.

"Crna Gora, naša zemlja, ima etnički i kulturno bogat sastav. Dovoljno da svaki dan ima priliku da vježba otpornost na nacionalizam. I protiv toga moramo blagovremeno da vakcinišemo djecu od malih nogu", zaključila je Gorjanc Prelević.

Tribina „Revizionizam i EU vrijednosti“: O zloupotrebi istorije

U nastavku festivala, upriličena je i tribina „Revizionizam i EU vrijednosti“. O zloupotrebi istorije u dnevno-političke svrhe, degradaciji antifašističkih vrijednosti i mehanizmima istorijskog revizionizma u regionu govorili su mr Miloš Vukanović, dr Husnija Kamberović, dr Sanja Petrović Todosijević i dr Vjeran Pavlaković.

Moderator panela i urednik za istoriju u Fokalizatoru Miloš Vukanović uvodno je predstavio 32. broj časopisa Fokalizator, u kojem je devet eminentnih autora iz regiona analiziralo mehanizme i ciljeve savremenog revizionizma. Vukanović je ukazao na to da se društva u regionu i dalje teško oslobađaju opterećenja prošlošću, dok je nauka o istoriji izložena konstantnim pritiscima i zloupotrebama dnevne politike, umjesto da joj se prepusti njeno prirodno naučno mjesto.

"Koliko su teme opterećene istorijom, koliko istoričari i dalje moraju da komentarišu dnevnu politiku, a koliko bi lijepo bilo da se to više ne dešava", kazao je on.

Prof. dr Husnija Kamberović napravio je jasnu teorijsku i metodološku distinkciju između legitimnog naučnog preispitivanja istorijskih činjenica i politički motivisanog revizionizma. Kamberović objašnjava da je revizija u istorijskoj nauci potpuno prirodan proces usljed novih izvora i saznanja, dok revizionizam predstavlja grubo podređivanje prošlosti dnevno-političkim interesima i profitu.

"Prošlost je prošlost, ona je takva kakva jeste, mi je ne možemo promijeniti. Možemo jedino pokušati razumjeti tu prošlost i ona jedino može imati smisla za nas i za buduće generacije ako je pokušamo razumjeti, a ne ako je pokušamo promijeniti. Istorijski revizionizam je kad mi od istorije tražimo samo nekakvu okrpu za uspostavljanje političke opcije, tražimo profit u istoriji za ono što danas živimo, a ne preispitujemo istoriju iz ambicija da je bolje razumijemo", rekao je on.

Dr Sanja Petrović-Todosijević fokusirala se na politike sjećanja, odnos prema spomeničkom nasljeđu i primjer privatizacije i zapuštanja memorijalnog kompleksa „Boško Buha“ na Jabuci. Ona je istakla da su postjugoslovenske države kroz zakonodavne i obrazovne okvire sprovele postupnu nacionalizaciju i brisanje zajedničkog antifašističkog identiteta, odbacujući pozitivne tekovine proaktivnih socijalnih i obrazovnih politika.

"Potpuno nekritično, vulgarno i banalno odbačeno je sve ono što je jugoslovensko nasljeđe podrazumijevalo, a antifašizam je zapravo bio jedna od najznačajnijih poveznica svih jugoslovenskih naroda", kazala je Petrović Todosijević.

Dr Vjeran Pavlaković analizirao je dominantne narative o ratovima devedesetih, ali i savremene faktore koji oblikuju svijest mladih generacija o prošlosti. On upozorava da revizionistički procesi nisu specifični samo za naš region, već imaju globalni karakter, pri čemu mlađe generacije istoriju sve manje uče iz knjiga, a sve više kroz ulične murale, popularnu muziku i društvene mreže.

"Sad vidimo da i tamo imamo žestok revizionizam u muzejima, u udžbenicima, tako da nijedna država nije otporna na ovaj proces. Mladi uče istoriju i kroz popularnu muziku i kroz simbole… Nažalost, takav izvor ne daje im prave informacije o tome", kazao je Pavlaković.