Rakočević: U gradu u kojem stvaramo i dalje se pitamo jesmo li kod kuće

Međunarodni festival alternativnog teatra Korifej počeće 7. avgusta i trajaće dvije sedmice pod sloganom “Jesmo li kod kuće?”. Festival će okupiti umjetnike, pozorišne stvaraoce, pisce i filmske autore iz regiona i Evrope.

Na programu je, kako za “Vijesti” kaže umjetnički direktor Zoran Rakočević, više od 30 sadržaja, među kojima su pozorišne predstave, performansi, filmske projekcije, promocije knjiga, izložbe, javni razgovori i radionice za sve uzraste. Ovogodišnja tema, objašnjava on, bavi se pitanjima pripadnosti, migracija i odnosa prema domu, a u okviru festivala biće organizovana i radionica “Mapiranje dolazaka, odlazaka i ostanaka iz Kolašina”.

Pored bogatog scenskog programa, publiku očekuju promocije knjiga, projekcije filmova, poetske večeri i kreativne radionice za djecu i odrasle.

Kako je nastala ovogodišnja tema festivala “Jesmo li kod kuće?” i šta njome želite da poručite?

Živimo u vremenu u kojem su pitanja pripadnosti i identiteta postala jedna od ključnih tema savremenog svijeta. Posebno je važno pitanje migracija, koje će, po svemu sudeći, biti jedno od najvećih pitanja budućnosti Evrope i svijeta.

Međutim, mi ne govorimo o migracijama kao nečemu što se događa samo negdje drugo. Naš region je istorijski prostor migracija - odlazaka, dolazaka, seoba i izbjeglištva. Zato je važno da se pitamo koliko smo solidarni prema ljudima koji traže dom. Da li je ova planeta njihov dom? Da li je ova država dom svih ljudi koji u njoj žive?

Istovremeno, ova tema povezana je i sa našom pozicijom kao umjetničkog udruženja koje u jednom malom gradu stvara profesionalnu pozorišnu produkciju i međunarodni festival. I mi se pitamo - jesmo li kod kuće? Da li ono što radimo ima podršku i smisla u sredini iz koje smo potekli? To pitanje nije samo pitanje migracija, već i pitanje pripadnosti, prihvatanja i odnosa prema kulturi.

Koliko slogan odražava i odnos društva prema kulturi i umjetnicima u Kolašinu?

Svakako. Mi smo svjesni da ono što radimo predstavlja drugačiji pogled na stvari i da smo, samim tim, jedno alternativno viđenje u odnosu na neka uvriježena mišljenja koja postoje u malim sredinama.

Ne tražimo ništa posebno. Tražimo samo da se, kao ljudi koji dolaze iz ovog grada i koji stvaraju u ovom gradu, naš glas čuje. Kada postoji situacija da lokalna uprava nije spremna ni da podijeli naše sadržaje na društvenim mrežama, koje stvaramo i kojima promovišemo Kolašin, onda se prirodno postavlja pitanje - jesmo li zaista kod kuće?

Ako regionalna publika i stručna javnost u nekim većim sredinama steknu mišljenje, utisak i dojam o Kolašinu kroz naš rad, ako već donosimo nagrade Kolašinu sa izuzetno važnih pozorišnih adresa, zašto nam neko i odavde ne uputi neku čestitku? Elektronski, ne mora ni da nas zove.

Mi istovremeno vjerujemo da kultura upravo treba da bude takav prostor dijaloga, preispitivanja i drugačijih pogleda. Ignorišući nas, ignorišu brojne pojedince iz naše publike. Grad koji ima publiku koja želi da razmišlja i razgovara o važnim temama treba da vidi tu vrijednost kao svoju prednost. Može i da je kapitalizuje, bujrum.

Koliko je danas izazovno organizovati međunarodni festival alternativnog teatra u malom gradu?

Izuzetno je izazovno. Jedan od problema jeste to što u gradu često nema dovoljno komunikacije i koordinacije među različitim akterima. Događaji se prepliću, ne postoji dovoljno zajedničkog planiranja i često se čini kao da svako radi svoj dio, bez stvarnog povezivanja.

Poseban izazov je činjenica da je teatar skup proces. To nije djelatnost koja može sama sebe da finansira, posebno ne u maloj sredini. Pozorište zahtijeva podršku i razumijevanje da njegova vrijednost nije samo u direktnoj finansijskoj računici, već u stvaranju kulturnog kapitala i kvaliteta života.

Dodatno, male sredine imaju ograničene ljudske i tehničke kapacitete. Veliki projekti zahtijevaju ozbiljnu infrastrukturu, a nezavisne organizacije često rade sa veoma ograničenim resursima.

Šta ovogodišnji program izdvaja u odnosu na prethodna izdanja Korifeja?

Ovogodišnji program izdvaja veći broj pozorišnih predstava nego prethodnih godina. Tematski se nastavlja na ono čime smo se bavili u posljednjim izdanjima festivala - suočavanjem sa prošlošću, cenzurom, položajem umjetnika i različitim društvenim temama.

Ove godine poseban fokus stavljamo na pitanja pripadnosti, doma i migracija, kroz predstave i prateći program. Mislim da kvalitet ovogodišnjeg izdanja donose prije svega provjerene produkcije i vjerujem da svaka predstava u programu ima vrijednost koju publika treba da upozna.

Radionica o odlascima, povratcima i ostancima u Kolašinu otvara važna društvena pitanja. Šta očekujete da će donijeti?

Ta radionica otvara veoma velika pitanja - demografska, ekonomska, kulturna i pitanja kvaliteta života u ovom gradu.

Želimo da čujemo kako Kolašin vide ljudi koji ovdje stalno žive, oni koji su otišli, oni koji su se vratili, ali i oni koji su u ovom gradu pronašli novi dom. Važno nam je da razumijemo koliko su ljudi zadovoljni različitim segmentima života i kako vide budući razvoj grada.

Kolašin, kao i veliki dio sjevera Crne Gore, suočava se sa ozbiljnim demografskim izazovima. Istovremeno, postoje pitanja kulturnog razvoja, urbanizma, turizma i odnosa prema prirodi i društvu. Promjene koje se dešavaju treba posmatrati ne samo kroz statistiku i investicije, već i kroz pitanje kakav život stvaramo za ljude koji ovdje žive.

Koliko je Korifej tokom godina promijenio kulturnu scenu Kolašina i publiku?

Mislim da je ono što je Korifej uradio u Kolašinu izuzetno veliko i dragocjeno. Takav efekat bio bi značajan i u mnogo većem gradu, a posebno je vidljiv u jednoj maloj sredini.

Najveća vrijednost festivala i svega što stvaramo kroz naše predstave jesu ljudi koji to prate. To je procentualno veoma velika publika u odnosu na broj stanovnika Kolašina. Među njima su i ljudi koji sezonski dolaze u grad i koji svoj odmor planiraju tako da budu dio festivala.

Stvorili smo publiku koja traži kvalitet, koja razmišlja i koja ima kritički odnos prema svijetu. Takve ljude nije moguće zadovoljiti bilo kakvim sadržajem. Oni se ne lože na stihove poput “Volim ukus tvoga đona” ili “Rešićeš se mene samo preko mene mrtve”. Publika koja redovno prati Korifej treba zapravo da bude jedan od najvećih ponosa ovog grada.

Koliko je podrška institucija dovoljna za dalji razvoj festivala?

Podrška institucija nije dovoljna. To se prije svega vidi kroz planirana sredstva iz budžeta Opštine Kolašin, koja su za ovakav festival minimalna. To je tema za ozbiljan razgovor koji se, nažalost, ne dešava dovoljno često.

S druge strane, važno je istaći da Ministarstvo kulture i medija redovno podržava Korifej kroz konkurs “Razvoj kulture na sjeveru” i da je ta podrška posljednjih godina povećana u odnosu na raniji period.

Ipak, postoji i sistemski problem: kao udruženje često nemamo mogućnost da direktno realizujemo projekte kroz institucionalne mehanizme, već sredstva moramo da realizujemo preko lokalnih institucija, što stvara veliki administrativni teret.

Voljeli bismo da lokalna vlast prepozna da nijesmo politička organizacija, već grupa umjetnika i ljudi iz različitih oblasti koji vole svoj grad i žele da doprinesu njegovom kvalitetu života. Kada se kultura ignoriše, ona ne nestaje - često samo postaje još upornija.

Koju biste predstavu ili program posebno preporučili publici i zbog čega?

Preporučio bih cijeli program. U Kolašinu se samo jednom godišnje, tokom dvije sedmice, događa nešto ovakvog tipa i mislim da publika treba da iskoristi tu priliku.

Preporučio bih sve pozorišne predstave, ali i prateće programe koje smo pripremili, jer festival nije samo zbir predstava, već prostor razgovora i susreta.

Posebno bih izdvojio otvaranje festivala 7. avgusta, kada će Kraljevsko pozorište Zetski dom izvesti predstavu “Đekna”. Međutim, vjerujem da kvalitet neće zaostajati ni u ostalim segmentima programa i da će publika imati priliku da vidi raznovrstan i vrijedan festivalski sadržaj.