Stotine lica i ko zna koliko linija, malih i većih formata, najrazličitijih izraza i raspoloženja... Neka gotovo sasvim ogoljena, neka stidljiva, snena, druga direktna i jasna... Ima i onih ozbiljnih, ali i zamišljenih, usnulih, vedrih, ima i odsutnih, a onda i onih nestašnih, razigranih... U tom mnoštvu linija i lica, ženskih, uočava se jasan potpis crnogorske akademske umjetnice i kustoskinje Ljiljane Kolundžić.
Njena 21. samostalna izložba, nazvana "Linija lica", otvorena je u utorak veče u Modernoj galeriji Javne ustanove Muzeji i galerije Podgorice. Prostor ispunjen brojnim posjetiocima najživljim je učinilo više od 360 radova predstavljenih u njemu, a koji ne djeluju kao zbir pojedinačnih crteža, već kao velika, razuđena mapa ljudskih raspoloženja, kao mozaik likova i događaja, stanja i težnji. Izložba funkcioniše gotovo kao razgovor koji se odvija bez riječi, pogledom ili pak izostankom ostvarenog kontakta. Bez obzira na ono što posmatrač spozna ili osjeti, jasno je da se iza svakog od lica krije bezbroj mogućih osjećanja i tumačenja, u zavisnosti od samog pogleda, ali i umjetničkih namjera. Svako od njenih ženskih lica krije u sebi posebnu emociju, ali i poruku, opijajući posmatrača svojim senzibilitetom, snagom, dubinom i spoznajom.
Iako je predstavljen veliki broj radova, djeluje da svako od njih postavlja praktično isto pitanje, koliko različitih lica može imati jedna ista tema, nekada čak i jedna ista osoba, ličnost, a onda i umjetnost i stvaralački motiv... Sudeći prema "Liniji lica" Ljiljane Kolundžić, varijacije su beskonačne, neuhvatljive, nikada jednoznačne, baš kao i inspiracija i traganje. Djeluje da svaka od linija i svako od prikazanih lica čeka sopstvenog posmatrača koji će se u njemu prepoznati i dodijeliti mu priču, smisao i život, što je Kolundžić već i uradila.
Na ceremoniji otvaranja o samoj postavki, ali i stvaralaštvu umjetnice, govorila je istoričarka umjetnosti i kustoskinja izložbe Ljiljana Karadžić, približavajući publici dugogodišnji i posvećeni odnos koji Kolundžić ima prema crtežu kao autonomnom umjetničkom mediju. Karadžić je istakla da neki od prikazanih crteža možda na prvi pogled izgledaju jednostavno, lako, lakonski, vedro, vitalno, ali je naglasila da je ta lakoća zapravo vrlo prividna.
"Dakle, za ovakvu lakoću potrebno je veliko crtačko iskustvo, veliko uporište u svom umjetničkom kredu, ogromna energija i jedna potreba da se svakog dana stvara. Ovi crteži govore i o tome da je poslije jednog perioda akumuliranja Ljilja ušla u nevjerovatnu crtačku kondiciju. Crtež je prva misao kod svakog umjetnika. Ovi crteži nisu skice, nisu predlošci za sliku, za neke druge radove, već su sami sebi cilj. Dakle, linija je na njima razigrana. Ona je čak kao linija mjesečarka koja se kreće vrlo vitalno i nismo sigurni gdje će završiti, ali isto tako koliko brzo i impulsivno i intuitivno Ljilja crta, ona zna i da stane na vrijeme tako da umjetnički rad ostane umjetnički rad", navela je Karadžić.
Primijetno je da postavkom dominiraju mali formati koji, navela je, prizivaju ljupkost i dragocjenost. Oni mogu da se polože na dlan i često podsjećaju na haiku poeziju, prepoznala je kustoskinja.
"Dakle, u jednoj maloj suspregnutoj formi, Ljilja uspijeva da kaže sve. Njeni crteži ne robuju određenoj tehnici, iako dominira tuš i lavirani tuš, tu se istovremeno pojavljuje i akvarel, flomaster, dalje kolaž, ponekad i papir apliciran na samu podlogu platna, a povremeno se na nekim od crteža pojavljuje i lak za nokte. Dakle, on podstiče i neki ultra ženstveni efekat na pojedinim crtežima. Ono što u tematskom smislu možete da vidite na ovim crtežima je to da dominira ženski lik. Što nije neobično, jer se Ljilja bavi ženskim likom, odnosno ženskim licem godinama, da ne kažem i decenijama. I sama je zagovornica ženske solidarnosti, ženskog prijateljstva i duboko vjeruje u to, kao i u žensku participaciju", ispričala je Karadžić na otvaranju.
Pored toga, ona je navela i da likovi na crtežima nisu određeni portreti...
"Na stotine lica, stotine varijacija koje možemo ovdje da vidimo govore o različitim raspoloženjima i same umjetince. Možemo da ih tumačimo kao transfigurativne, a ne bukvalne autoportrete same umjetnice. Neki su melanholični, neki su srećni, neki su ljupki, neki sanjare, neki su direktno pogledom okrenuti put nas, tako da možemo da uspostavimo direktnu komunikaciju, a neki su okrenuti ka svom svijetu i u svom su dubokom liričnom stanju. Predlažem da sami pogledate i uživate i povežete se s radovima", poručila je Karadžić.
I kolektiv JU Muzeji i galerije Podgorice čestitao je Kolundžić na novoj samostalnoj izložbi.
"Večerašnja izložba nije samo predstavljanje Ljiljaninog rada, već i poseban trenutak koji s njom dijelimo s posebnim zadovoljstvom. Ponosni smo što je Ljilja dio našeg kolektiva i što svojim talentom, predanošću i senzibilitetom doprinosi našoj muzejskoj i galerijskoj misiji. Želimo da ova izložba bude još jedna potvrda njenog vrijednog stvaralaštva i podsticaj za sve ono što tek dolazi", istakli su oni.
Kolundžić je izrazila zahvalnost svima i pozvala sve posjetioce da uživaju u izložbi i pronađu se u radovima.
Događaj su uveličali učenici Umjetničke škole za muziku i balet "Vasa Pavić": Komnen Vuković - violina i vokal, Anastasija Vukićević - gitara i Nina Radunović - flauta, koji su izveli numeru "Devojko mala", uz mentorstvo profesorice Jelene Mihaljević. Izložba će biti otvorena za posjetu do 3. oktobra
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
