Idemo dalje za iste pare

“Počinje gradnja na Veljem brdu”, klicalo se sa svih medija redom 6. avgusta tekuće godine - baš kad su počinjale one ozbiljne vrućine.

“Potpisan ugovor”, klicalo se iz Adžovićkinoga Ministarstva javnih radova, “vrijedan 40 miliona eura...”.

Te ja trči brže bolje na internet stranicu Crnogorskih elektronskih Javnih Nabavki (CeJN - cejn.gov.me) - da bih - nakon nebrojenih avantura, koje su mi oduzele više vremena nego što sam smio da dopustim da mi oduzmu - konačno iskopao taj predmet - i to preko broja postupka: 117917...

Pa kaže: Opis predmeta javne nabavke/ Izrada Glavnog projekta stambenog kompleksa Blok A1 i izvođenje radova na izgradnji prve faze dijela stambenog kompleksa sa pratećom infrastrukturom u naselju “Velje brdo”, Podgorica...

U BUDUĆEM, ako bog da, naselju Velje brdo - a ne u naselju “Velje brdo”, molim vas - jer gore, u ovom trenutku, nema naselja - a hoće li ga biti, ostaje da se vidi...

Dakle, ta vesela pričica o tvrdom Milojkovcu gradu na obroncima Veljega brda - prostrane uzvisine na sjevernim rubovima našega Glavnoga grada - stigla je do izrade Glavnog projekta stambenog kompleksa poetskog naziva Blok A1 - ali ne veli koliko (bi trebalo da) ima tih kompleksa stambenih blokova u okviru Milojkovca grada - ne veli ništa konkretno ni o tim fazama i djelovima stambenog kompleksa - ali jedno je sigurno: čim oposle to oko Glavnoga projekta, odmah će pristupit, časa časit neće, “izgradnji prve faze dijela stambenog kompleksa sa pratećom infrastrukturom” - a kad će se pristupiti izradi lokalnog plana detaljne regulacije, ili barem urbanističkog projekta Milojkovca grada na brdu Milojkovac - to ne vele.

“Bitne karakteristike predmeta javne nabavke definisane su”, veli, “Programskim zadatkom, Urbanističko tehničkim uslovima i Urbanističko arhitektonskim Idejnim rješenjem” - što bi se uglavnom imalo odnositi, kladio bih se, na pobjedničko rješenje sa Međunarodnog Konkursa za urbanističko-ahitektonsko idejno rješenje Bloka A1, u okviru prve faze realizacije naselja “Velje brdo” - kojega, uzgred da pomenem, Mica Kana (NVU “Ko ako ne Mica Kana i sedam Kanica - arhitektica mladih - mnogo mladih, mnogo slatkih”), uz sasluženje druga Nocija - zvanog Komorica - nije uspjela da poništi.

Nego, da vidimo mi što stoji u tom Ugovoru vrijednom 40 miliona eura - što ga pomenuše ovi iz MJR - to je prvo što mi je palo na pamet nakon što digoše larmu da je potpisan Ugovor...

Kad ja tamo - nema Ugovora! - tu je Odluka o izboru najpovoljnije ponude - ali Ugovora nema - pa ga nema - nema ga definitivno...

Ovjerio sam zato, u potrazi za instant inofrmacijama, druga mjesta koja bi mogla biti od značaja: portal Vlade Mićka Spajića - u kompletu sa portalima Adžovićkinoga Ministarstva i Slavenovoga Ministarstva - te profile na društvenim mrežama: Mićkov, Adžovićkin i Slavenov - i što da vam kažem: nigdje ni slova o Ugovoru vrijednom 40 miliona eura...

Da je riječ o par miliona, pa da shvatim - ali je ovdje riječ o 40 miliona eura - nije valjda da je Mićku 40 miliona sitna para...

OK, Mićko voli da sanja milijarde i desetke milijardi eura - priča o Alabarovim i Mićkovim grandioznim planovima vezano za ulcinjsku Veliku plažu stigla je bila do 40 milijardi eura, ako se ne varam - ali ne bih rekao da je ovih 40 miliona zanemarivo, daleko od toga...

Kako bilo, famozni Ugovor nam je dat na uvid (tek) 21. avgusta - kladio bih se - i to za sve pare - čekalo se da se gospođa koja kači Ugovore na portal CeJN vrati sa godišnjeg odmora - preplanula i puna energije...

***

“Ukoliko Vlada prihvati jedinu ponudu pristiglu na tender za izgradnju prve faze stambenog naselja na Veljem brdu”, klicao je 5. avgusta Goran Kapor, kolega, sa portala Vijesti (vijesti.me), “trošak izgradnje po neto kvadratu stambenog prostora iznosiće 2.808,54 eura bez troškova komunalija i zemljišta, što je za 413 eura po kvadratu više od sadašnje prosječne cijene kvadrata stana u novogradnji u Podgorici u komercijalnoj prodaji”.

Molim?!

“Najmanji stan koji se prema ovom projektu gradi”, uporan je bio kolega Kapor, “imaće 60 kvadrata stambenog prostora, odnosno njegova cijena koštanja prema ovoj ponudi iznosiće 168.512 eura”.

E ne znam, nijesam pametan...

Narednoga dana, 6. avgusta, na tzv. Javnom servisu - RTCG - emitovan je trominutni prilog u okviru kojega je gospođa Adžović sve to nama lijepo objasnila - nama građankama i građanima ovog krševitog, gorovitog i od svih bogova redom zaboravljenog provizorijuma...

“Metar kvadratni izgradnje, saglasno ugovoru i ugovornim obavezama, iznosi”, veli Adžovićka, “1.067 eura po metru kvadratnom (što je bagatelna cijena, moramo priznati Adžovićkoj barem toliko - op.a.). Što se tiče prodajne cijene, koja će svakako... Ali i uslovi koji će da prate i dodjelu, odnosno raspodjelu ovih stanova, jeste, kako smo i od samog starta najavili i kako je i projekat započet, biti 1.000 eura po metru kvadratnom”.

I još veli da će razliku između cijena izgradnje i prodaje kvadrata - finansirati država - a nije zaboravila ni da odlučno odbaci - kao netačne - tvrdnje da bi cijena gradnje stanova mogla biti skoro 2.900 eura po kvadratu...

“To je”, veli ministarka Adžović, “kao da izračunavate koliko košta sprat kuće, a u tu cijenu uključite i temelje, i krovove, i dvorišta, i pristupne puteve, i projektovanje dogradnje još dvije kuće. I šta onda uradite? Taj rezultat vam neće pokazati koliko košta sprat te kuće, već koliko košta cijela investicija, ali podijeljena sa pogrešnom površinom”.

I hajde budi ti sad pametan...

Pogotovo u svijetlu činjenice da se u tom jedinstvenom povijesnom trenutku - kad nam se Adžovićka obratila posredstvom Javnog servisa - taj Ugovor vrijedan 40 miliona eura nije mogao preuzeti sa adrese cejn.gov.me...

Dakle, idemo dalje za iste te pare - za 1.000 eura po metru kvadratnom - što je brojka koja se dobije, pretpostavljam, kada se sredstva opredijeljena za to nešto - ne znamo tačno za što - podijele sa tačnom površinom - a ne sa pogrešnom ...

I sve to ne bi bilo vrijedno pomena - otpisali bismo to kao šalu - da ovdje nije riječ o 40 miliona eura - za sad - jer je za očekivati da će ta brojka rasti - i rasti - i rasti...

***

Hoću da kažem da je 6. avgusta tekuće godine, u izvedbi ministarke Adžović, a posredstvom RTCG - savladana još jedna dionica puta koji vodi do trenutka kada tzv. nosioci odlučivanja neće osjećati ama baš nikakvu obavezu da i te vrlo oskudne informacije koje nam serviraju budu barem suvisle...

Ponekad mi se čini da je taj trenutak odavno za nama - ali hajde da se još neko vrijeme pravim da nije...