Pornografija ne može naučiti mlade intimnost

Alek odrasta u svijetu u kojem je seks posao, porodični biznis. Njegov otac se bavi pornografijom, a on kroz kameru posmatra ono što bi prvenstveno trebalo sam da spozna, kroz razvijanje bliskosti i intime koja je u takvom okruženju prilično komplikovana. On tako ne gleda pornografiju samo na ekranu, već i odrasta unutar tog svijeta. Kada upozna Ninu, prvi put se suočava sa onim što ne može naučiti posmatranjem: kako nekome prići, pokazati ranjivost i uspostaviti bliskost...

Alek je protagonista filma “Truly Naked” (“Istinski ogoljen”) rediteljke i scenaristkinje Muriel d’Ansembourg. Mnogi tinejdžeri zapravo odrastaju i sazrijevaju slično Aleku, saznavajući više o seksualnim odnosima putem ekrana i sirovih filmova, a ne kroz adekvatnu i prilagođenu edukaciju ili pak vlastiti razvoj i emocije. Postavljaju se brojna pitanja o tome kako mladi generalno formiraju predstavu o seksualnosti, ali i koliko se ono što gledaju razlikuje od iskustva stvarne bliskosti.

Autorka ovim filmom otvara niz važnih, ali i tabu tema. U razgovoru za “Vijesti” ističe da je tokom višegodišnjeg rada na projektu, u sklopu istraživanja i niza razgovora sa tinejdžerima otkrila da mnogi od njih seksualno obrazovanje stiču upravo kroz pornografiju namijenjenu širokoj publici. Nasuprot tome, ona u filmu “Truly Naked” govori o odrastanju, ljubavi i složenim porodičnim odnosima, u kojima pornografija nije glavna tema već okruženje koje određuje Alekovo iskustvo svijeta.

Film je nastao u koprodukciji Holandije, Belgije, Francuske i Velike Britanije, a nedavno je osvojio čak šest nagrada Holandske filmske akademije (Dutch Academy Awards) uključujući i one za najbolji film, režiju i scenario. Prikazan je na brojnim festivalima, uključujući i Herceg Novi Film Festival - Montenegro Film Festival, gdje je predstavljen i crnogorskoj publici. Pored toga, uvršten je i u uži izbor za Evropske filmske nagrade (European Film Awards), koje dodjeljuje Evropska filmska akademija

U razgovoru za “Vijesti”, Muriel d’Ansembourg govori o tome zašto je izabrala upravo svijet pornografije da ispriča priču o odrastanju, sazrijevanju, o granicama između porodičnog života i posla, o seksualnosti i uticaju pornografije na percepciju mladih, ali i o ranjivosti kao neizostavnom dijelu intime i bliskosti. Pored svega toga, rediteljka prenosi i impresije sa projekcije u Herceg Novom.

Zašto ste baš svijet pornografije izabrali kao okruženje u kojem ćete ispričati ovu priču? Šta Vam je upravo takvo okruženje omogućilo da istražite i spoznate o bliskosti, intimi, odnosima i odrastanju, a što možda ne biste mogli u nekom drugom kontekstu?

Razgovarajući s tinejdžerima, otkrila sam da mnogi od njih seksualno obrazovanje stiču kroz pornografiju namijenjenu širokoj publici. To me je navelo na razmišljanje, jer me kao filmsku autorku privlače priče o ljudima koji žude za bliskošću, dok ih okruženje i okolnosti neprestano udaljavaju od nje. Odrastanje iza kamere u očevom pornografskom biznisu čini se kao potpuna suprotnost nježnim i nesigurnim prvim iskustvima intimnosti. Šta bi Aleka moglo više da udalji od tih nježnih, prvih iskustava intimnosti nego upravo odrastanje iza kamere u pornografskom poslu?

U filmu sam tu ideju učinila još direktnijom: Alek ne gleda pornografiju samo na ekranu, već odrasta unutar tog svijeta. Seks je u njegovom domu posao, dok mu je stvarna intimnost mnogo komplikovanija. Porodične okolnosti čine njegovo putovanje ka istinskoj bliskosti mnogo težim i snažnijim. Nasuprot svim tim odglumljenim situacijama, prvi poljubac, trenutak oklijevanja ili dodir dvije ruke odjednom dobijaju ogromnu težinu.

Protagonista filma, Alek, sa seksualnošću i seksualnim odnosima susreće se posredstvom kamere i prije nego što je sam dobio priliku da iskusi intimnost. Šta Vas je podstaklo na istraživanje odnosa između pornografije i načina na koji mladi razumiju seksualnost?

Fascinira me to što Alek zna sve o tome kako seks izgleda kada se snima za kameru, ali gotovo ništa o tome kako ga je doživjeti: kako je biti blizak s nekim, biti nervozan i nespretan, ne znati šta slijedi. Ljudi mogu prepoznati taj jaz između gledanja i osjećanja, čak i ako je njihova situacija mnogo manje ekstremna.

Kamera Aleku pruža i mjesto iza kojeg može da se sakrije, način da sve drži na distanci, uključujući i sopstvena osjećanja. Ali između Nine i njega nema objektiva. Ona od njega traži da je zaista vidi, a to ga plaši više od svega što je ikada snimio.

Kod Aleka gotovo da nema granice između porodičnog života, posla i prvih susreta sa seksualnošću. Kako taj nedostatak granica utiče na njegovo razumijevanje intimnosti i kako se to može povezati sa iskustvom publike?

Lojalnost prema ocu sprečava Aleka da otkrije ko je zaista. Dio njegovog puta zato je učenje kako da postavi granice. Reći ocu “Ne”, na neki način predstavlja njegov prvi pravi čin bliskosti sa samim sobom. Tek tada može zaista početi da se otvara prema Nini.

Što se publike tiče, mislim da će se mnogi u filmu prepoznati i više nego što očekuju. Ne toliko u pornografskom poslu, koliko u tom zamagljivanju granica - u nedostatku ličnih granica i načinu na koji se svi borimo da pokažemo ranjivost i ostvarimo duboku povezanost sa drugom osobom.

Alekova situacija je ekstremna, ali otvara i zanimljivo pitanje: gdje se završava uloga koju igram i gdje počinjem ja?

Koliko porodica, okruženje i okolnosti u kojima odrastamo utiču na odnos mladih prema bliskosti i povezivanju?

Mnogo, svakako. Sve to zavisi i od toga kako su se roditelji odnosili prema vama, da li ste dobijali ljubav ili vam je bila uskraćena, da li je u porodici bilo nasilja ili zlostavljanja. To utiče i na način na koji gledate drugu osobu, na to kako doživljavate svijet i kako mislite da se on odnosi prema vama. Dakle, ima velikog uticaja. Ipak, mislim da svi možemo osjećati ranjivost, bez obzira na to kako smo odrastali. Naročito kada smo mladi i tek pronalazimo svoj put u ljubavi i seksualnosti.

Pretpostavljam da ste dugo istraživali samu temu nastojeći da iskustva prikazana u filmu budu autentična?

Mnogo sam istraživala. S obzirom na to da je za realizaciju filma bilo potrebno 13 godina, svakako sam imala vremena za to. (smijeh) Mnogo sam razgovarala i sa Alessom Savage, koja igra Lizzie i radi u industriji za odrasle. To je bio veoma dobar način da dođem do mnogo ličnijih informacija. Sve što možete pronaći na internetu jeste korisno, ali razgovarati sa ljudima koji se zaista bave tim poslom - to je zlata vrijedno.

Jeste li došli možda do nekih zaključaka o odnosima i perspektivama (mladih), a na koje utiče pornografija?

Kada je riječ o zaključcima, oprezna sam s tom riječju jer ne mislim da postoje jednostavni odgovori. Ali ono što znam jeste da smo sa svih strana okruženi tijelima i ljepotom na ekranima, a biti viđen nije isto što i biti upoznat i shvaćen.

Biti zaista nag ima vrlo malo veze sa golom kožom. U stvari je riječ o tome da nekome dopustite da vidi vašu čežnju, nesigurnost i strah. To ne možete naučiti posmatranjem. Možete samo kroz iskustvo, kroz greške, kroz nespretnost u odnosu sa drugom osobom - i tako što ćete uprkos tome ostati tu.

Važno je naglasiti upravo to da “Truly Naked” nije samo film o pornografiji, iako je to ono što iz sinopsisa najviše privlači pažnju...

U pravu ste, definitivno nije. Pornografija je svojevrsna pozadina priče. U njenom središtu su ljubavna priča, ali i složen odnos između oca i sina. Ljudi koji su film gledali više puta rekli su mi da taj odnos prilikom drugog gledanja postaje mnogo izraženiji i da tada počinju da uočavaju slojeve koje su prvi put možda propustili.

Trebalo je 13 godina da se projekat pokrene i realizuje... Koji su bili najveći izazovi tokom snimanja, s obzirom na to da se tokom tog perioda mnogo čega promijenilo kako u samoj industriji tako i u svijetu?

U jednom trenutku zaista pomislite: “Da li će ovako izgledati ostatak mog života, snimiću dva ili tri filma i to će biti to?”. Na kraju ćete biti i iscrpljeni. Prijatelji u jednom trenutku počnu stalno da pitaju: “Kako si? Šta radiš?”, a nakon godina i godina u kojima odgovarate i govorite da radite na tom nekom filmu, počnu da vas gledaju malo čudno, u neprijatnom fazonu: “Dobro...”. Više se ni sami ne osjećate kao filmski autor. Zaista počnete da se pitate: “Jesam li ja uopšte reditelj/ka? Šta je ovo? Hoće li se ovo ikada zaista dogoditi?”...

Ipak, bez obzira na sve to, mislim da je najveći izazov bio upravo što otac stvara pornografiju zajedno sa svojim maloljetnim sinom. To je tabu tema i nije je lako obraditi. Nije bilo lako ni kada je riječ o finansijerima. Mnogi su uzdržani i nijesu sigurni kako će film uopšte doći, a onda i doprijeti do publike, jer se plaše da bioskopi neće željeti da ga prikazuju. To je bio izazov. Međutim, film je prodat u više od 30 zemalja i prikazuje se širom svijeta. Zato vrijedi biti strpljiv i istrajati.

Tema jeste osjetljiva i, kao što ste rekli, poprilično tabu... Kakve reakcije publike ste do sada imali?

Mislim da se mnogi iznenade kada zaista pogledaju film, jer na osnovu onoga što pročitaju očekuju da će biti veoma težak, mračan i eksplicitan. I da, postoje eksplicitni elementi, jer Alek odrasta u očevom pornografskom biznisu i gledamo ono što on vidi kroz svoju kameru. Ali ljubavna priča, njegov razvoj i odnos između njega i oca nose mnogo topline. Mislim da se ljudi iznenade time koliko je film, na neki način, nježan. U njemu istovremeno postoje grubost i nježnost. Smatram da je ta kombinacija, zajedno sa ovakvim okruženjem, prilično jedinstvena. Bila mi je uzbudljiva ideja da mladog momka tako nježne duše smjestim u takvo okruženje i istražim šta će se dogoditi. Kako će uspjeti da sačuva svoju dušu? To mi je predstavljalo zanimljivu putanju.

Film je ljetos prikazan i u Herceg Novom, prethodno u Hong Kongu i kasnije na mnogim drugim festivalima... Kakvo je Vaše iskustvo sa publikom u zavisnosti od mjesta do mjesta?

U Hong Kongu su obje projekcije bile rasprodate. Publika je bila relativno mlada i veoma dobro je reagovala na film. Ipak, znala sam da se nakon toga neće prikazivati u tamošnjim bioskopima, jer imaju tri nivoa klasifikacije, a naš film bio je u posljednjoj. Dakle, sve zavisi od zemlje. U nekima je film označen kao 16+, u drugima kao 18+... Šteta je što bioskopi i sistemi starosne klasifikacije mogu biti mnogo konzervativniji od same publike.

Pored toga, ponosna sam što je film osvojio nagrade Holandske filmske akademije i to za najbolji film, najbolju režiju, najbolji scenario, fotografiju, montažu i scenografiju! Takođe, mogu i da podijelim da je film “Truly Naked” izabran za selekciju igranih filmova Evropske filmske akademije za 2027. godinu. To je lista filmova koji se predstavljaju članovima Evropske filmske akademije za nominacije u kategorijama: najbolji evropski film, režiser, scenarista, glumica i glumac na 39. dodjeli Evropskih filmskih nagrada. Ceremonija će se održati 16. januara u Atini, u Grčkoj. Nevjerovatna je čast naći se na ovoj listi, a još je veća jer je u pitanju debitantski film!

Jeste li imali neka očekivanja uoči projekcije u Herceg Novom, s obzirom na dominaciju patrijarhata na Balkanu?

Čula sam da ljudi ovdje mogu biti konzervativni, tako da su sigurno neki bili šokirani. Međutim, primijetila sam da je publika veoma usredsređena i pažljiva. Tokom projekcija u drugim zemljama ljudi se otvorenije smiju, jer film sadrži i mnogo duhovitih elemenata. Ipak, vremenom sam shvatila da to ne znači da publici ovdje nije smiješno, samo je smijeh suzdržaniji, više je unutrašnji.

Šta biste poručili budućoj publici, posebno mlađim gledaocima, imajući u vidu da su likovi u filmu tinejdžeri?

Poručila bih im: Biće bolje. Mislim da je veoma teško biti ranjiv, ali nam to na kraju donosi nešto lijepo, pa vrijedi pokušati. Takođe bih im poručila da pokušaju da razgovaraju. Kada je riječ o seksualnosti, mislim da ponekad osjećamo kao da moramo sve da znamo, ali to nije moguće. Pitajte drugu osobu kako se ona osjeća povodom toga i nemojte se plašiti ako sve bude pomalo nespretno. To je u redu. Život je nespretan i haotičan, a upravo tako učimo da razumijemo sebe i jedni druge. Ne plašite se toga.

Da li biste nešto dodali vezano za film, Vaš rad ili možda neke naredne teme i projekte?

Veoma sam zahvalna na putovanju na koje je ovaj film krenuo. Trebalo je 13 godina da “Truly Naked” dođe do realizacije, pa se iskreno nadam da će sljedeći projekat nastati malo brže!

Kad su u pitanju novi projekti, trenutno imam tri ideje koje jedva čekam da napišem, a izazov je pronaći vrijeme za njih dok putujem od festivala do festivala sa ovim filmom. Jedna od njih je psihološki triler povodom kojeg sam veoma uzbuđena, zbog mogućnosti da ga dalje razvijam. To je novi žanr za mene, ali mislim da će pitanja koja me pokreću nastaviti da me prate i u tom projektu.

Lijepo je osvojiti nagradu, ali je najvažnije da ljudi pogledaju film

Pored skorašnjih nagrada i nominacija, uvršten je i u takmičarski program Adriatic Audience Award. Kako gledate na to, s obzirom na to da je u pitanju selekcija Mreže festivala Jadranske regije?

To je zaista velika čast, a sjajno je i što to znači da će film biti prikazan na velikom broju festivala. Uvijek sam govorila da ovaj film nikada neće osvojiti nagradu publike, jer izaziva veoma podijeljene reakcije. Ali pogriješila sam! Osvojili smo nagradu publike na festivalu FEST u Portugalu.

Veoma je dirljivo vidjeti da film duboko dotiče ljude i da prepoznaju nježnost koja se krije ispod njegove sirovosti. Koliko god da je lijepo osvojiti nagradu, na kraju je najvažnije da ljudi zaista pogledaju film. Zato je divno što će, zahvaljujući takmičarskom programu za Adriatic Audience Award, do njega doći još više gledalaca. Uz to, nalazi se u društvu brojnih sjajnih filmova. Već sam ih nekoliko pogledala i svi zaslužuju da budu viđeni.

Potreba da se predstave drugima, mlade udaljava od njih samih

Već smo kazali da se tokom više od decenije nastajanja filma i svijet mijenjao. Koje su, po Vašem mišljenju, ključne promjene u pornografskoj industriji i odnosu ljudi prema njoj? Kako one utiču na pojedince od najranijeg uzrasta?

Nakon pandemije kovida, OnlyFans je doživio ogroman rast. Izvođači su postali sopstveni producenti i počeli da grade neposredan, gotovo ličan odnos s publikom. U filmu “Truly Naked” Dylan (otac) predstavlja stariji način stvaranja pornografije, dok je Alekova generacija otvorenija prema nečemu što je manje konvencionalno i ličnije.

Ljudi ponekad steknu utisak da svako može da se obogati na OnlyFansu, ali konkurencija je velika i dalje je mali broj onih koji zarađuju mnogo novca. Nije lako izdvojiti se. A sada je tu i vještačka inteligencija, pomoću koje možete dobiti šta god želite, u bilo kojem trenutku, što stvara dodatni pritisak na izvođače.

Kada je riječ o mladima, rastužuje me kada osjećaju da moraju da nastupaju i oponašaju druge - ne samo u spavaćoj sobi, već i na internetu, kroz fotografije i način na koji predstavljaju svoje tijelo. To im dodatno otežava da otkriju kako intimnost zaista izgleda iz njihove vlastite perspektive, šta im se dopada i šta im prija, jer ih potreba da nešto izvode i predstavljaju, sve više udaljava od njih samih.

Ali, dok god je seks obavijen stidom, biće teško. Sam ekran nije problem. Mogao bi biti odličan izvor znanja kada bi bilo više dostupnog, iskrenog i realističnog sadržaja. Trenutno, kada tražite odgovore o seksu, jedan od prvih rezultata često je besplatna pornografija namijenjena širokoj publici, dok se mnoge alternative nalaze iza pretplate.