Let nikada nije samo sloboda, nego i spoznaja o granicama

Jednostavna, ali duboka priča o unutrašnjem sazrijevanju: od raspršenosti i nemira, preko povezivanja i prepoznavanja, do smirenja - tako prof. Ivana Kecojević i prof. Anto Zgradić opisuju ciklus slika “Inventar neba” crnogorskog akademskog slikara Gorana Ćetkovića.

Upravo će se tim ciklusom Ćetković predstaviti na novoj, 51. po redu, samostalnoj izložbi koja će biti otvorena u Rimu, u četvrtak, 5 novembra u 18 časova. Pod zvaničnim nazivom “Archivio del cielo”, izložba će biti otvorena u galeriji Sesto Senso koja se nalazi na lokaciji Via Margutta 43.

“Na izložbi ću se predstaviti svojim najnovijim ciklusom slika ‘Inventar neba’. Centralni motiv je ptica koja je simbol slobode i duhovnosti”, ističe Ćetković za “Vijesti”.

Ono što posebno znači crnogorskom umjetniku koji se prošle jeseni predstavio i u Milanu, jeste to što je poziv za ovu izložbu stigao od poznate italijanske likovne kritičarke Barbare Tamburo.

“Ona je i vlasnica galerije u kojoj ću se predstaviti, a pored toga je i kustoskinja izložbe. Tako je Barbara i selektovala slike za ovu priliku, a posjetioci galerije Sesto Senso mogu ih pogledati od 5. do 11. novembra”, najavljuje Ćetković i dodaje:

“Izuzetno mi je zadovoljstvo i čast što ću se predstaviti u Rimu - gradu koji je jedna od prestižnih svjetskih metropola kulture”, naglašava crnogorski umjetnik.

Ciklus slika “Inventar neba” nastao je iz jednog tihog susreta sa svakodnevicom, navode Kecojević i Zgradić.

“Nastao je iz trenutka u kojem se običan prizor preobrazio u prostor unutrašnjeg. Centralni motiv je postepeno izašao iz okvira prirodnog svijeta i prerastao u simbol složenijih značenja, postajući nosilac ideja o slobodi, uzdizanju i čovjekovoj trajnoj težnji ka prostorima koji se ne mogu dosegnuti pogledom, već unutrašnjim iskustvom”, ocjenjuju oni.

U ovom Ćetkovićevom ciklusu nebo nije samo prostor iznad horizonta, ističu potpisnici pratećeg teksta izložbe, već je ono i metafora beskonačnosti, unutrašnje slobode i potrage za višim smislom. Pored neba, pojavljuje se i ptica kao biće koje istovremeno pripada i zemlji i nebu, a na njegovim slikama je svojevrstan posrednik između materijalnog i duhovnog, između stvarnog i imaginarnog svijeta, dodaju oni.

“Ptica je svedena na znak, pokret i emociju. Kroz snažne kontraste svjetlosti i tame, ekspresivne poteze i atmosferu koja oscilira između stvarnog i fantastičnog, slike grade vizuelni jezik u kojem se susreću prolazno i vječno, zemaljsko i nebesko”, navode Kecojević i Zgradić.

Ćetković je istakao i da su slike iz ciklusa “Inventar neba” nastale tokom posljednje dvije godine.

“Centralni motiv su ptice koje su simbol duhovne vertikale i slobode. Ciklus u potpunosti korespondira sa prethodnim (Feniks), ali i donosi nove vrijednosti i kvalitet. U pitanju su slike na kojima dominira ekspresivnost, dinamika i izražajna snaga. Takođe, ima i elemenata fantastike ali je sve podređeno čistoj likovnosti”, objasnio je sami autor.

Govoreći o stvaralaštvu Gorana Ćetkovića, Kecojević i Zgradić ističu da se ono “razliva poput mediteranskog svjetla po platnu, gdje boja prerasta u čisti impuls i tihu, unutrašnju naraciju”. Tako se i serija slika “Inventar neba” može čitati kao cjelovita, tiha priča o unutrašnjem kretanju čovjeka - priča koja nije ispričana riječima, već bojom, gestom i ritmom, navode oni.

“Na prvi pogled, to su apstraktne kompozicije koje u cjelini djeluju kao putovanje kroz različita stanja svijesti, od nemira do smirenja. U toj osjetljivosti prema simbolu i unutrašnjem iskustvu, može se naslutiti i daleka bliskost sa poetskim pogledom Šarla Bodlera, gdje spoljašnji motiv nikada nije samo predmet, već odjek unutrašnjeg stanja. Na početku ciklusa osjeća se snažna, gotovo eruptivna energija. Crvena, žuta i crna izbijaju iz (plave/sive) podloge, kao nagli unutrašnji lom. Sve djeluje ubrzano, napeto, kao trenutak kada se nešto u čovjeku više ne može zadržati. To je stanje previranja, ali i početka promjene - trenutak kada emocija prelazi u pokret, a pokret u sliku”, primijetio je duo.

Kako se ciklus razvija, konstatuju oni, “haos” počinje da dobija oblik.

“Pojedinačni tragovi više nijesu rasuti, već se povezuju u zajednički ritam. Javlja se osjećaj kretanja u istom pravcu, kao da se više bića ili više slojeva jednog bića kreće zajedno kroz tamu ka iskri (svjetlosti) i spoznaji. Ovdje se slika smiruje, ali ne prestaje da živi - ona počinje da diše u skladu. To je trenutak prepoznavanja: ono što je bilo lično, postaje djeljivo, bliže drugima. U toj srednjoj zoni ciklusa može se prepoznati i poetska logika koja podsjeća na Bodlerovu napetost između uzleta i težine, gdje visina nikada nije odvojena od svijesti o padu. Let nikada nije samo sloboda, nego i spoznaja o granicama”, ističu Kecojević i Zgradić.

Na kraju, u završnim slikama ovog ciklusa dolazi do smirivanja tog unutrašnjeg talasa.

“Boje postaju mekše, tonovi složeniji, a ljubičasta se javlja kao spoj suprotnosti - toplog i hladnog, strasti i distance. Potezi su zaobljeniji, prostor djeluje mirnije, kao da se sve vraća u ravnotežu. Svjetlost više nije dramatična, već tiha i unutrašnja. U tom završetku može se prepoznati osjećaj prihvatanja. Ono što je ranije bilo sukob, sada postaje iskustvo koje je integrisano. Ne briše se napetost, ali ona više ne dominira - postaje dio šire slike”, opisuju oni.

Ćetković se istim ciklusom slika predstavio i na ovogodišnjem, petom izdanju festivala umjetnosti “Godinjske zvjezdane noći”, a tom prilikom je dr Milun Lutovac istakao da je ostao dosljedan paleti i stilu koje karakterišu snažan potez i spontana stvaralačka lucidnost.

“Od čovjeka i ovozemaljskog, ciklusom ‘Inventar neba’, Ćetković se, inspirisan jezikom upozorenja i igrom ptica, vinuo ka nebeskom, ekspresivnom, nadrealnom i, zašto ne reći, fantastičnom igrokazu velike drame trajanja svega vidljivog i nevidljivog”, ocijenio je.