Nema više dileme: Opet detektovani gravitacioni talasi

Ovi talasi nastaju prilikom destruktivnih događaja u univerzumu, a astronomi su uzbuđeni zbog njih jer se tako otvaraju vrata ka novim načinima posmatranja kosmosa
51 pregleda 4 komentar(a)
Gravitacioni talasi, Foto: Reuters
Gravitacioni talasi, Foto: Reuters
Ažurirano: 15.06.2016. 18:19h

Gravitacioni talasi su detektovani po drugi put ovog puta u spajanju dvije crne rupe, objavio je međunarodni tim astrofizičara koji je detektovao talase i prvi put.

Potvrda postojanja gravitacionih talasa se uzima kao ogromno otkriće na putu da se potpuno razumije gravitacija. Gravitacioni talasi su talasi u tkanju prostor-vremena, koje je Albert Ajnštajn predvidio prije jednog vijeka.

Ovi talasi nastaju prilikom destruktivnih događaja u univerzumu, a astronomi su uzbuđeni zbog njih jer se tako otvaraju vrata ka novim načinima posmatranja kosmosa.

Ovo je za astronome kao kada se nijemi filmovi pretvore u tonske, jer gravitacioni talasi predstavljaju zvučni zapis kosmosa.

"Do ovog časa su nam oči bile usmjerene u svemir, ali nismo mogli da čujemo muziku. Nebesa nikad više neće biti ista", rekao je u februaru astrofizičar sa univerziteta Kolumbija Sabolč Marka, član tima koji je otkrio talase.

Veliki međunarodni tim astrofizičara koristio je noviji i unaprijeđeni instrument vrijedan oko 1,1 milijardu dolara znan kao LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observatory) da bi otkrio gravitacione talase nastale poslije sudara dvije udaljene crne rupe, što je jedan od načina kako oni nastaju.

U timu je bio i astrofizičar Vuk Mandić koji je pohađao OŠ "Milorad - Musa Burzan" u Podgorici i Gimnaziju "Slobodan Škerović" u Podgorici. Mandić je doktor astrofizike, diplomirao na Caltech/u, doktorirao na Berkliju, profesor je fizike na Univerzitetu Minesota i istraživač u LIGO korporaciji koja je objavila otkriće.

"Posmatrani događani ne predstavljaju samo prvu direktnu potvrdu gravitacionih talasa, potvrđujući time Ajnštajnovu teoriju opšteg relativiteta. Oni takođe potvrđuju postojanje crnih rupa, koje mogu živjeti u parovina, te da one mogu voditi dinamičan život i to dovesti do njihovog potencijalnog spajanja tokom životnog vijeka Univerzuma", pojasnio je Mandić u februaru.

Teoriju o gravitacionim talasima prvi je postavio Ajnštajn 1916. godine, u sklopu svoje teorije opšte relativnosti. Oni su izuzetno slabi talasi u prostor-vremenu, odnosno četvorodimenzionalnom prostoru koji obuhvata vrijeme i tri prostorne dimenzije.

Gravitacioni talasi nastaju kada se sudare dva masivna ali kompaktna objekta, kao što su crne rupe ili neutronske zvijezde. Nakon tog sudara nastaju talasi koji brzinom svjetlosti putuju kroz kosmos i utiču na njega.

Naučnici su prve indirektne dokaze o postojanju gravitacionih talasa pronašli tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada su proračuni pokazali vrlo male promjene u orbitama dvije zvijezde koje su se sudarale, a taj rad je jedan od onih koji su 1993. godine dobili Nobelovu nagradu za fiziku.

Bonus video: