Crna Gora je od sticanja nezavisnosti ispunila očekivanja u evroatlantskim integracijama, ali je postala država samo za "odabrane i podobne", ocijenio je istoričar Šerbo Rastoder.
On je rekao da su u Crnoj Gori sticanjem nezavisnosti neke stvari daleko bolje od očekivanih, a neke nijesu. “Tu, prije svega, mislim da je naša tadašnja dilema - demokratija pa država pokazala iluzijom koju smo tada tumačili floskulom protivničke strane”.
“Skoro da smo dobili državu ovakvu kakvu su opisivali njeni protivnici, odnosno naše zalaganje za državu jednakih šansi za sve, partitokratije je skoro uspjela da zamijeni floskulom "država samo za odabrane i podobne"”, rekao je Rastoder agenciji MINA.
On je dodao da su, s druge strane, u najvećem dijelu ispunjena očekivanja i zalaganja da se Crna Gora usmjeri ka evroatlantskim integracijama
Rastoder je pojasnio da je je primarni razlog dobijanja pozivnice za NATO nova geopolitika nastala nakon rušenja Berlinskog zida i sposobnost da se to pravilno pročita.
Kako je poručio, jedini prihvatljiv način za male države da sačuvaju integritet jeste da postanu dio kolektivnog sistema bezbjednosti.
„To bar za sada nema realnu alternativu i pozivati se na tradiciju i istoriju u ime toga, samo znači da ostajete trajan rob nerazumijevanja promjena u savremenim svijetu. NATO nije okvir za sreću, ali jeste mogućnost da joj se bar nadate“, poručio je Rastoder.
On je kazao da je Crna Gora za ovih deset godina napravila pomak u ogromnom kapitalu, koji se ogleda u iskustvu da se država ne dobija samo oružjem, nego da je to moguće uraditi na civilizovan i miran način.
“To je bio veliki iskorak za crnogorsko društvo i naravno uspjeh međunarodne diplomatije u procesima koji su pratili disoluciju Jugoslavije”, naveo je Rastoder.
On je rekao da je važno i iskustvo da državu koju stvarate "ne protiv drugih, nego za sebe i njene građane" možete pozicionirati kao dobrog i poželjnog susjeda i pouzdanog regionalnog partnera.
Rastoder je ocijenio da je zagovaranje ideje obnavljanje zajednice sa Srbijom tipičan anticrnogorski sindrom poistovjećivanja režima i države. “Odnosno, nesposobnost da se država posmatra kao trajno dobro, a režim kao prolazna i promjenjljiva stvar”.
“Crna Gora je bezbjedna sve dok bude važio princip da se pod istim uslovima država gubi i dobija. U suprotnom bi to bio novi sunovrat, za koji mislim da je daleko od svake normalnosti”, poručio je Rastoder.
Prema negovim riječima, uspostavljanje demokratije pa formiranje države je ceh koji se toj iluziji plaća ukoliko se ne uvidi da država sama po sebi ne znači mnogo ako nije "oganj" oko kojeg svako może "ogrijati ruke", a ne samo oni koji su mu blizu.
Rastoder smatra da nije problem u tome što "se vlast već duže vrijeme nije promijenila", već u tome što se vlast u Crnoj Gori nije nikada promijenila na slobodnim i fer izborima.
„Postavlja se onda pitanje - čemu izbori? To više nije samo politički, već i psiholośki problem? Tvrditi da je to zbog toga što je Crna Gora uvijek imala "dobru vlast" je daleko od razuma, kao i to da "loša" vlast ima još "lošiju" alternativu“, rekao je Rastoder.
Svaka "loša vlast", kako je naveo, zaslužuje da bude smijenjena i "lošijom" smjenljivom vlašću.
"Stvaranjem kulture "smenljive" vlasti, društvo dobija mogućnost da bira "sposobnu" i manje "sposobnu" vlast i da se takva obiljeżja vlasti učine vidljivim. U protivnom, dobijete politički frustrirano društvo zarobljeno u svojim atavizmima, nesposobno da racionalno prosuđuje i slobodno vrši odbir", smatra Rastoder.
Bonus video:
