Ruska intervencija u Siriji je lako objašnjiva - u pitanju je "strah Vladimira Putina od nemoćne državne vlasti", piše u psihološkoj analizi ličnosti ruskog predsjednika koju je napravio američki list "Njujork tajms".
List piše da se taj strah kod Putina prvi put rodio u noći 5. decembra 1989. godine. Tada je Putin kao pripadnik KGB-a gledao hiljade istočnonjemačkih građana u Drezdenu kako zauzimaju sjedište Štazija, tajne policije.
Tada mladi oficir eukse tajne službe nemoćno je gledao pad Berlinskog zida, dok je ruski uticaj u Istočnoj Njemačkoj već bio na aparatima za preživljavanje, prenosi "Blic".
Bez obzira na relativno mirno zauzimanje sjedišta Štazija, Putin je demonstrante smatrao opasnim i poremećenim, piše njujorški list.
“Osjećam da sam lično kriv za to zauzimanje zgrade”, navodno je Putin rekao svom starom prijatelju Sergeju Rolduginu. Istočna Njemačka je uskoro nestala, nakon čega je uslijedio i krah SSSRa-.
"Putin je rekao da Sovjetski savez boluje od paralize moći. Ta dijagnoza bila je glavni motivator konsolidacije moći tokom Putinove političke karijere. A može i odlično da objasni rusku vojnu intervenciju u Siriji”, analizira "Njujork tajms", prenosi "Blic".
Ljudi željni promjena
"Avet masovnih protesta i vladavine mase progone Putina tokom čitave njegove karijere", piše"Tajms" i upoređuje masovne proteste u Istočnoj Njemačkoj sa onima u Siriji 2011. godine, kada su se "demokratski orijentisani građani" pobunili protiv Asada.
Naravno, američki list ne spominje da je "sponatana revolucija" zapravo bila izazvana milionima iz budžeta SAD.
"Putin ovakve proteste smatra nezakonitom uzurpacijom autoriteta vlasti. Takve demonstracije protive se Putinovom uvjerenju da je državna vlast iznad svega i svih", piše "Tajms".
"Politički i društveni problemi rasli su tokom dugog vremenskog perioda u ovoj regiji i naravno da su ljudi bili željni promjene. Ali šta je bio krajnji rezultat svega toga?", upitao je Putin u obraćanju Ujedinjenim nacijama.
I zaista, imajući u vidu ono što je došlo nakon "demokratskih revolucija", prije svega poslije pada Huseina i Gadafija, graniči se sa užasom.
"Tajms" u svojoj analizi nije mnogo mario spominjao neke od katastrofalnih poteza vlade SAD koja je razorila nekoliko desetina režima širom svijeta, već se koncentrisao isključivo na Putinov psihološki profil.
"Raspad Sovjetskog saveza i haos koji je uslijedio poslije toga, kod Putina je razvio loše mišljenje o neograničenoj demokratiji, ali i o karakteru njegovih sugrađana. Protesti koji su ubrzali raspad Sovjetskog saveza ostavili su ga ravnodušnim, ali Jeljcinov odgovor na ustavnu krizu 1993. godine stvorio je u njemu neku vrstu divljenja prema tadašnjem predsjedniku. Naime, Jeljcin je pozvao vojsku da mu pomogne u rješavanju krize, koja je granatirala čak i zgradu ruskog parlamenta. Ovakav čvrst stav dopao se Putinu", piše "Njujork tajms".
Bonus video:
