Ćalović: Samo tajkuni se mogu radovati novoj Vladi

Direktorica MANS-a kaže da je strah od gubitka podrške osiromašenih građana razlog Đukanovićevog povratka iz sjenke na javnu scenu
56 pregleda 54 komentar(a)
Ažurirano: 01.01.2013. 16:18h

Direktorica Mreže za afirmaciju nevladinog sektora Vanja Ćalović ocijenila je da strah od gubitka podrške osiromašenih, obespravljenih i razočaranih građana razlog povratka Mila Đukanovića iz sjenke na javnu scenu. U razgovoru za “Vijesti”, Ćalović je kazala da se ekonomski i socijalni problemi izazvani prvenstveno korupcijom u privatizaciji, koja je dovela do uništenja privrede, ne mogu više stavljati pod tepih:

“Jer činjenica je da je veliki broj građana jasno pokazao da to više neće na trpi. Lukšić je pokazao da nije sposoban da zavara javnost pukom pričom o reformama i zato je i postao premijer sa najkraćim mandatom.

Zato se predizborna kampanja vladajuće koalicije fokusirala na obećanja, a strah od gubitka podrške osiromašenih, obespravljenih i razočaranih građana je i razlog povratka Đukanovića iz sjenke na javnu scenu.

Ključni poslovi koje je upravo on sklapao, uključujući KAP i Elektroprivredu, u takvoj su krizi da se od građana više ne može sakriti da upravo oni plaćaju teret bogaćenja pojedinaca i da samo oni snose posljedice krize”, kazala je Ćalović.

Kako komentarišete sastav nove Vlade? Među ministrima je i Branimir Gvozdenović protiv koga je MANS podnio nekoliko krivičnih prijava zbog zloupotrebe službenog položaja u oblasti urbanizma.

Đukanović je marionete iz prošle vlade zamijenio provjerenim kadrovima koji su učestvovali u zaključivanju štetnih ugovora koje danas građani plaćaju i tek treba da plate. Zato su u “novoj” vladi stari saučesnici, upućeni u detalje koruptivnih privatizacija i drugih biznisa, kao što je Branimir Gvozdenović. Takvi ljudi će biti bespogovorno lojalni vođi, u strahu od zatvora.

Tako će Đukanović ponovo, i formalno i suštinski, zamijeniti institucije sistema, pokušavajući da zastraši sve koji ukazuju na korupciju, kriminal i pogubne efekte njegove ekonomske politike, kako bi smanjio nezadovoljstvo građana. To pokazuju najave smanjenja plata i zamrzavanja penzija, odnosno prebacivanja troškova bogaćenja pojedinaca i krize na teret građana, kao i ponovni trend pokretanja sudskih postupaka protiv nezavisnih medija i nevladinog sektora.

Šta očekujete od takve Vlade?

Vjerujem da nas u narednom period očekuju novi porezi, otpuštanja u državnoj administraciji, ali i privredi, odnosno da se novom programu rada Vlade mogu radovati samo tajkuni, jer je upravo zaštita njihovih interesa jedan od razloga Đukanovićevog povratka.

Jedan od razloga povratka Đukanovića je vjerovatno i briga za “porodični imunitet” nakon otkrivanja konkretnih činjenica o nezakonitom poslovanju Prve banke i pokretanja slučaja Telekom.

Na drugoj strani, Aleksandar Damjanović je izglasan glasovima cjelokupne opozicije za predsjednika Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, nakon optužbi u kojima je MANS bio najglasniji da je u prisnim odnosima sa porodicom Đukanović? Kako to komentarišete?

Na tom primjeru su sve opozicione partije pokazale da im je važnija kalkulacija oko podjele fotelja od principa da na mjesta koja im pripadaju postave sposobne i nekorumpirane kadrove kako bi pokazali da su bolji od vlasti.

Ovim izborom Damjanović ne može dobiti alibi za sve što je učinio i nije učinio kada je u pitanju Prve banke, a podrška građana toj partiji je prepolovljena upravo zahvaljujući takvim kadrovskim rješenjima.

Da li ste očekivali više od opozicije nakon izbora? Šta mislite o dešavanjima u Nikšiću i opozicionim sporenjima oko izbora za predsjednike skupštinskih odbora?

Nikšić je pokazao da je opozicija sama sebi najgori neprijatelj i nadam se da će iz ovoga izvući pouku, ako nije prekasno. Vlast je profitirala i uzela im većinu na identičan način kao što je to ranije uradila u nekoliko drugih gradova.

Međutim, da opozicija prethodno nije pokazala nesposobnost da postigne dogovor, ne bi bila stvorena takva klima i vjerujem da bi građani Nikšića ustali u odbranu svojih glasova. Ovako, opozicionim partijama predstoji težak posao - da pokažu građanima da su nešto naučili iz slučaja Nikšić. Vrijeme je da se vrate realnim, socioekonomskim problemima i da se posvete borbi protiv korupcije umjesto kadrovskoj kombinatorici zarad fotelja i jalovim pričama koje produbljuju podjele.

Ko je, prema Vašem mišljenju, kriv za ono što se dešava u opoziciji - DF, Pozitivna ili SNP?

Svi oni snose dio odgovornosti jer im problemi građana Nikšića nisu bili na prvom mjestu. Umjesto toga, po ko zna koji put su se bavili podjelama koje je kreirala vlast kako bi na njima opstala.

Kako bi opozicija trebalo da nastupi na predsjedničkim izborima?

Ukoliko žele da smijene vlast koja vlada više od dvije decenije, opozicija će morati da se udruži oko konkretnih rješenja i sposobnih kadrova posvećenih socioekonomskim pitanjima i borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala.

Ipak, čini mi se da u opoziciji ima i onih kojima više odgovara da kooptiraju sa ovakvom vlašću i uživaju u raznim beneficijama, nego da rizikuju trudeći se da je smijene.

Da li smatrate da energija za promjene skupljena u Građanskom frontu nije dobrio iskorišćena kroz Demokratski front?

To nije ista energija- jedno je građanska, a drugo politička. Građani koji su pružili otpor korupciji i kriminalu pripadaju različitim partijama i njih nije ujedinila partijska ideologija ili želja da određeni ljudi budu na funkcijama, već nezadovoljstvo ekonomskom situacijom i otpor kriminalu.

Kritičari MANS-a prigovaraju da u Crnoj Gori ne vidite nijednu svijetlu tačku, da je sve korupmirano, u šemama klijentelizma.... Da li bi naveli neku instituciju ili nekog ministra, direktora, gradonačelnika, koji radi dobro i čestito svoj posao?

Naš posao je da se borimo protiv korupcije i organizovanog kriminala, mi otkrivamo i prijavljujemo konkretne slučajeve, a ne bavimo se PR poslovima.

To bi bilo kao da se ljekari hvale da su izliječili zdravog čovjeka.

U sistemu zarobljene države na rukovodeća mjesta se uglavnom dolazi zahvaljujući korupciji i nepotizmu, čime se ulazi u začarani krug kršenja zakona, ali i obezbjeđuje lojalnost onima koji funkcionere mogu da pozovu na odgovornost.

Ipak, mi znamo da ima mnogo poštenih državnih službenika, jer nam veliki broj njih upravo prijavljuje nezakonitosti u svojim institucijama.

Zašto MANS nema svoje predstavnike u radnim grupama za pregovore sa EU? Zar ne rizikujete da ostanete marginalizovni u tom procesu, posebno kada su u pitanju poglavlja 23 i 24 koja su u fokusu pažnje MANS-a?

Dok god radimo i imamo konkretne rezultate, mi ne možemo biti marginalizovani, a u Crnoj Gori ne postoji nevladina organizacija koja ima znanje i iskustvo kao MANS.

Mi imamo stalne kontakte sa predstavnicima EK u Podgorici i Briselu, ali i sa brojnim poslanicima Evropskog parlamenta, diplomatskim predstavnicima zemalja EU, kao i međunarodnim nevladinim organizacijama. Ipak, mi nećemo pristati da budemo dekor i ne možemo prihvatiti da budemo cenzurisani kada su u pitanju teme koje se odnose na poglavlja 23 i 24, kao što Vlada traži od članova radnih grupa, jer bi to značilo da ne možemo da radimo svoj posao i ukazujemo na probleme.

Šta očekujete od pregovora sa EU u poglavljima 23 i 24?

Očekujem da standard ponašanja tužilaštva prestane da optužuje kriminalce, posebno na visokim nivoima, da policija počne da radi svoj posao, a da sudovi ne donose odluke na osnovu političke pripadnosti. Vjerujem da će mnogi koji sada misle da su nedodirljivi završiti u zatvoru, a imovina koju su nezakonito stekli biti vraćena u državni budžet.

Šta MANS planira da radi u narednom periodu?

Nastavićemo da pružamo otpor svima koji uništavaju crnogorsku privredu i osiromašuju crnogorske građane zarad ličnog bogaćenja.

Istraživaćemo slučajeve organizovanog kriminala sa međunarodnom grupom novinara, prijavljivaćemo konkretne slučajeve korupcije na visokim nivoima i predložiti izmjene mnogih zakona i politika.

Pružićemo podršku građanima koji budu tražili svoja prava i konkretne rezultate u borbi protiv korupcije i uvešćemo mnoge tehnološke inovacije koje će građanima olakšati da podrže naše akcije, aktivno se uključe i prijave nam konkretne slučajeve. Nastavićemo da se borimo za bolju Crnu Goru svim demokratskim mehanizmima koji nam stoje na raspolaganju i vjerujemo da ćemo u tome imati sve veću podršku građana.

Nisam ni očekivala da će se Žugić baviti Prvom bankom

Kako komentarišete najavu novog ministra finansija Radoja Žugića da će kontrolisati NVO koje su za projekte uzimale novac iz budžeta?

MANS nikada nije tražio, pa ni dobio sredstva iz državnog budžeta, jer se na taj način uglavnom pokušava kupiti lojalnost i ćutanje kritički orijentisanih NVO.

Mislim da je dobro vršiti kontrolu trošenja javnih fondova u svakoj oblasti, pa i u ovoj, ali je očigledno da je ministar počeo od potpuno marginalnih stvari sa aspekta uticaja na državni budžet.

Ipak, imajući u vidu njegov prethodni radni angažman, teško je i bilo očekivati da se ministar pozabavi nečim ozbiljnijim kao što je Prva banka ili naplata višemilionskih utajenih poreza od domaćih i stranih tajkuna.

Točak promjena nigdje u svijetu nije išao unazad

Zbog čega su ovogodišnji protesti, prema nekim ocjenama, doživjeli fijasko?

To mogu da kažu samo oni čije interese su protesti ugrozili, koji su se uplašili snage građana i pokušavaju da je u javnosti potcijene kako bi je smanjili. Na prvim građanskim protestima u zarobljenoj Crnoj Gori ogroman broj ljudi je mirno i dostojanstveno pokazao svoje nezadovoljstvo ekonomskim problemima i pružio javni otpor organizovanom kriminalu i korupciji.

To su prvi protesti na kojima nije bilo nijednog incidenta, uprkos provokacijama i pritiscima. Prvi put su građani svih vjera, nacija i političkih pripadnosti bili zajedno i rame uz rame tražili promjene, prvi put se probudila građanska energija i zaboravljene su podjele.

Zbog svega toga mislim da su protesti istorijski događaj za Crnu Goru i koji će dugoročno uticati na promjene. Svi znamo da će u maloj, zarobljenoj i podijeljenoj Crnoj Gori trebati vremena, ali točak promjena nigdje u svijetu nije išao unazad, taj duh se ne može uništiti i ko to ne vidi taj će imati društveni i politički problem. Protesti su pokazali da ima mnogo nezadovoljnih koji se više ne plaše da to javno kažu i zatraže promjene.

Ti ljudi nisu nigdje otišli, oni i dalje žive u Crnoj Gori i postali su kontrolni faktor koji posmatra šta se dešava. Predizborne kampanje i partijske diskusije o nacionalnim pitanima jesu uticale na smanjenje građanske energije, ali je očigledno da nas očekuje teška godina u kojoj će građani morati da plaćaju sve više, pa će i ekonomska pitanja ponovo biti u fokusu.

Ukoliko se nešto zaista ne promijeni nezadovoljnih će biti sve više, a posljednje mjere vlade da smanji zarade i zamrzne penzije očigledno provociraju građane. Egzistencija jeste najsnažniji motiv da se traže promjene, a nakon jednih protesta čija snaga je iznenadila i domaću i međunarodnu javnost, građanima će biti mnogo lakše da se ponovo pobune, ako vlada nastavi da teret bogaćenja pojedinaca prebacuje na njihove budžete.

Bonus video: