Opozicija u Crnoj Gori nije dovoljno heterogena ni ujedinjenjena, a Demokratska partija socijalista je previše jaka da bi je mogli srušiti sa vlasti, ocijenjeno je u analizi Transkonflikta, organizacije koja proučava izazove u međuetničkim odnosima na zapadnom Balkanu, koji su uslijedili nakon proglašenja nezavisnosti Kosova.
U crnogorskom sistemu, u kojem je jedna partija dominatna, opozicione stranke imaju malo nade da smijene svemoćni DPS. Umjesto toga, oni pokušavaju da zamijene manjeg partnera u vlasti
Istraživači Helenskog centra za evropske studije (EKEM) koji su pisali analizu, Milena Milošević i Apostolis Karabairis smatraju da je Milo Đukanović, nakon povlačenja sa funkcije premijera, olakšao opoziciji saradnju sa vlašću.
“U crnogorskom sistemu, u kojem je jedna partija dominatna, opozicione stranke imaju malo nade da smijene svemoćni DPS. Umjesto toga, oni pokušavaju da zamijene manjeg partnera u vlasti. Jedan knjiški primjer je ponašanje partija u Podgorici kada je bilo u pitanju usvajanje Statuta grada”, ocijenjeno je u analizi.
Podsjeća se da su tada Narodna stranka i Demokratska srpska sranka iskoristile svađu DPS-a i SDP-a ciljem zauzmanja mjesta SDP-a u vladajućoj većini.
“Shvatili su da DPS ima previše mjesta u gradu da bi mogao biti isključen, i čak i kad bi mogli uskladiti brojke, njihova koalicija bi imala tanku većinu, heterogenu i neujedinjenu, stoga daleku od održive”, ocjenjuju Milošević i Karabairis.
Oni tvrde da je slična situacija i na državnom nivou. Ocijenili su da se koalicija dviju partija čini neupitnom na državnom nivou, da su zajedno formirali pet posljednjih vlada kao i da u nacionalom parlamentu sarađuju gotovo bez izuzetka: “Prema Arendu Lijphartu, svjetski renomiranom teoretičaru partija i izbornih sistema, ovi kriterijumi su dovoljni da se dvije partije tretiraju kao jedna”.
Milošević i Karabairis ne spore da je bilo nekoliko prilika kada su DPS i SDP djelovali nezavisno, ako ne i jedan protiv drugog.
“Čak iako pretpostavimo da bi svađa DPS i SDP-a mogla dovesti u pitanje njihovu koaliciju, forimiranje vlasti bez DPS-a bi bilo izuzetno teško zbog opozicione heterogenosti i iscjepkanosti.
Jedini način da opozicione partije uđu u vlast jeste da traži zajednički jezik sa nadmoćnim DPS-om”, piše u analizi Transkonflikta.
DPS može sa svima
Milošević i Karabairis su ocijenili da se ne čini da je mini kriza u Podgorici dovoljno ozbiljna da bi uticala na koaliciju vlasti: “Ipak, incident nije beznačajan. Sa jedne strane, pokazao je da je SDP ponekad nešto više od obične partije satelita DPS-a, i da posvećenost koaliciji ne podrazumijeva bezuslovnu poslušnost”.
Sa druge strane, incident je, smatraju oni, pokazao da, ukoliko se ne desi velika smjena u crnogorskoj politici, DPS će zauvijek ostati vladajuća većina.
“Bilo kakva druga kombinacija bi bila previše nestabilna jer DPS može da objedini partnere širom političkog spektra, a jedan od razloga za to je i atraktivnost njegove moći”, ocijenjeno je u analizi.
Bonus video:
