Nikolić: Radulović pokazivao nekompetentnost, ali i nepoznavanje i nepoštovanje zakona i Ustava

Ministar vanjskih poslova Đorđe Radulović moraće da prihvati da je u sprovođenju svojih zamisli ipak jasno ograničen Ustavom i zakonima i da svakim drugačijim tumačenjem sopstvenih ovlašćenja gazi najviše pravne akte države, kazao je poslanik Demokratske partije socijalista (DPS) Andrija Nikolić.

„U dva mjeseca od imenovanja na funkciju Radulović, od izjava do intervjua, sa ili bez “standing ovations”, pokazivao je nekompetentnost, ali i nepoznavanje i nepoštovanje zakona i Ustava Crne Gore“, rekao je Nikolić.

On je naveo da je Radulović „prigrabio za sebe eksluzivno pravo da opoziva nepodobne ambasadore, zatim je to ovlašćenje pokušao da suprotno zakonu, prenese na Vladu, te “smislio” kako predsjednik samo “formalno potpisuje opoziv ambasadora”.

Nikolić je kazao da je Radulović otišao i korak dalje, pa se dosjetio Bečke konvencije, tumačeći je pogrešno, a sve kako bi nekako zaobišao Ustav po kojem predsjednik Crne Gore postavlja i opoziva ambasadore.

„U svom “lovu na ambasadore” Radulović pokušava da iskoristi sve što mu na pamet padne, ne bi li njegov pristup “oblati i kompromituj” rezultirao ljudskom degradacijom diplomata koji su časno radili svoj posao“, rekao je Nikolić.

Iako, kako je naveo, pokazuje makijavelističku potrebu da primijeni sva sredstva, kako bi došao do svog cilja, Radulović prenebregava činjenicu da je Crna Gora pravna država i da sva njegova “inventivna” rješenja moraju biti u saglasnosti sa Ustavom i zakonima.

Nikolić je kazao da je nesporno je da je Bečkom konvencijom o diplomatskim odnosima članom 43 na koji se pozvao ministar, definisano da funkcije diplomate prestaju, između ostalog, notifikacijom države koja akredituje, državi kod koje se akredituje.

Prema njegovim riječima, država koja postavlja ili opoziva ambasadore, mora najprije da ispoštuje svoje ustavno-pravne norme i procedure, da bi po pitanju opoziva ambasadora, „država - sa kojom se identifikovao Radulović, isključujući nadležnosti njenog predsjednika - uopšte mogla da komunicira sa državom prijema“.

„Tako da će Radulović, prije ili kasnije, morati da prihvati da je u sprovođenju svojih zamisli iniciranih revanšističkim nagonom, ipak jasno ograničen Ustavom i zakonima, i da svakim drugačijim tumačenjem sopstvenih ovlašćenja gazi najviše pravne akte države čiji je ministar, što može da ima dugoročne loše posljedice“, zaključio je Nikolić.