Tragična dešavanja u Ukrajini prevazilaze dramu ukrajinskog naroda, ali nije isključeno da ti događaju ubrzaju prijem Crne Gore u EU, ocijenio je ambasador Grčke u Crnoj Gori Panajotis Partsos.
On je u intervjuu “Vijestima” rekao da se radi o kolektivnoj odluci EU i vjerovatno će se odnositi na širi okvir Zapadnog Balkana, kako bi se očuvala stabilnost regiona
Crna Gora pregovara s EU skoro deset godina. Koji su glavni problemi Crne Gore na putu ka EU? Može li računati na pomoć Grčke?
Pomenuli ste otprilike deset godina pregovora Crne Gore za članstvo u EU. Napomenuću da je Solunska agenda skoro duplo starija. Bilo je to 2003. godine, kada je na Samitu EU u Solunu, tokom grčkog predsjedavanja Savjetom EU, usvojena agenda kojom se otvara evropska perspektiva Zapadnog Balkana i definišu načini za njeno jačanje.
Politička arhitektura regiona, ali i ostatka Evrope, stalno se razvija, utičući na narode i vlade. Činjenica je da su u regionu Zapadnog Balkana uočena opšta kašnjenja, jer je u toku njegova postjugoslovenska transformacija. Međutim, put ka integraciji nije linearan, niti se odvija u sterilnom vakuumu. Crna Gora je morala da se suoči sa sopstvenim unutrašnjim dešavanjima, paralelno sa onima u njenoj neposrednoj blizini, ali i šire.
Podrška Grčke Crnoj Gori je stabilna i stvarna. Grčka je zemlja regiona i razumije svoje susjede mnogo bolje od bilo koje druge države. Takođe, poslije četrdeset godina punopravnog članstva u EU, veoma dobro poznaje procese unutar Unije. Već je ponudila pomoć Crnoj Gori, u određenim aspektima pretprisutnog procesa, na ekspertskom nivou, koju nastavlja da pruža.
Kakva je evropska perspektiva zemalja Zapadnog Balkana? Vjerujete li da Crna Gora može postati sljedeća članica EU? Može li situacija u Ukrajini ubrzati njen put u EU?
Grčka nema sumnji kad je u pitanju evropska perspektiva Zapadnog Balkana. Cilj je da se region razvije na dobrobit naroda, koristeći mehanizme EU i postojeće regionalne inicijative. U tom kontekstu je uloga Grčke u Procesu saradnje Jugoistočne Evrope (SEECP), poznatom kao “Međubalkanska saradnja”, kojim trenutno predsjedava do juna, a od Grčke preuzima Crna Gora od 1. 7. 2022. godine. Savjet za regionalnu saradnju (RCC) i Berlinski proces, pokrenut 2014. godine, sa ciljem da se pomogne evropskoj perspektivi Zapadnog Balkana, dio su istog okvira.
Važno je razvijati saradnju zemalja regiona u nizu oblasti, pored spoljnopolitičkih, bezbjednosnih i civilne zaštite. Kao primjer navodim povezanost mreža i infrastrukture, puteva, željeznica i komunikacija, da bi se olakšao transport robe i ljudi. Sa grčke strane, poseban akcenat se stavlja na kreiranje regionalnog tržišta, na zajedničke aktivnosti u oblasti energetike, kao što su naftovodi i gasovodi, kao i investicionu i tehnološku platformu za zajedničke inicijative.
Što se tiče vjerovatnoće da se ubrza prijem Crne Gore u EU, zbog događaja u Ukrajini, nije isključeno da se to dogodi. Naravno, radi se o kolektivnoj odluci EU, i vjerovatno će se odnositi na širi okvir Zapadnog Balkana, kako bi se očuvala stabilnost regiona. To, naravno, ne umanjuje potrebu Crne Gore da pristupi neophodnim reformama, što se odnosi i na ostale zemlje regiona.
Šta mislite o inicijativi Otvoreni Balkan, koju su do sada potpisale Srbija, Sjeverna Makedonija i Albanija? Treba li Crna Gora da bude dio tog zajedničkog prostora?
Regionalne inicijative se tiču zemalja regiona, koje u krajnjem imaju suverenitet (ownership). Posljednjih godina pojavila se Inicijativa za stvaranje zajedničkog regionalnog tržišta, zatim je uslijedio tzv. “Mini Šengen”, a odnedavno i “Otvoreni Balkan”. Grčka prati svaku inicijativu, u smislu da li ona doprinosi centralnom strateškom cilju, odnosnio pristupanju zemalja regiona EU, u okviru stabilne grčke pozicije, kako sam izložio nakon vašeg drugog pitanja.
Kako ocjenjujete trenutnu političku situaciju u Crnoj Gori i nesuglasice unutar vladajuće većine u parlamentu? Očekujete li stabilizaciju političke situacije u bliskoj budućnosti?
Političku situaciju u Crnoj Gori karakteriše tranzicioni period kroz koji zemlja prolazi u skladu sa deklarisanim ciljem većine političkih snaga, odnosno punopravnom članstvu u EU. Nesuglasice su karakteristične za demokratski proces, pod uslovoma da stvaraju saveze, i to dodao bih, produktivne saveze. Demokratija bez koalicije i opozicije nije zamisliva. Obije strane imaju institucionalnu ulogu u demokratskoj državi, kako bi se postigla ravnoteža i izbjegli ekstremi. U bliskoj prošlosti bili smo svjedoci odbijanja različitih političkih partija da učestvuju u parlamentarnim procesima. Na sreću, poslije nekog vremena su promijenile stav.
Dijalog je bolan proces, kada strane koje učestvuju u njemu nastoje da ostvare svoje ciljeve i izbjegnu kompromis, tamo gdje je on nepohodan. Sve države su prošle kroz teška vremena u svojoj političkoj istoriji. Demokratija se ne podrazumijeva, niti je trajno stanje. Demokratiju čuvaju institucije i povjerenje koje građani imaju u njih, kao i poštovanje tih institucija. Crna Gora treba da razvije svoje institucije, što će donijeti željenu političku stabilnost. Prvenstveno, iako ne isključivo, to je unutrašnji proces.
Koliko nestabilna politička situacija utiče na investitore? Je li to jedan od razloga zašto prošle sezone nije radio Sveti Stefan koji je uzeo u zakup grčki preduzetnik Petros Statis?
Blagotvorno dejstvo stabilne političke situacije na privlačenje investicija odnosi se, ne samo na Crnu Goru, već na sve zemlje. Investicije se realizuju pod određenim uslovima, a kada se ugovore, očekuje se da se ispoštuju. Nije dovoljno da ih država privuče, već mora da obezbijedi i njihovo funkcionisanje. Kada se stvori atmosfera sumnje, iz razloga koji služe raznim ciljevima, rezultat je očekivan.
U slučaju hotelskog kompleksa na Svetom Stefanu, kojim upravlja svjetski poznati Aman hotels and resorts, investitor je procijenio da, sljedstveno razvoju situacije, uslovi ne garantuju bezbjedno poslovanje. Sa Svetim Stefanom, Aman je pozicionirao Crnu Goru na mapi ekskluzivne međunarodne klijentele, reklamirajući ne samo jedinstvenu ljepotu Svetog Stefana, već i cijelog Crnogorskog primorja. Gospodinu Statisu je prethodio konzorcijum Restisa, koji je uložio velike sume u Crnu Goru, uključujući rekonstrukciju i razvoj Svetog Stefana, po standardima drugih međunarodno priznatih ljetovališta. Na mjestu gospodina Statisa mogao se naći bilo koji drugi strani investitor. Uostalom, gospodin Statis nije stranac u Crnoj Gori. Njegova supruga je Crnogorka, a njihova djeca nemaju samo grčko državljanstvo. Oni su i Crnogorci.
Državno delegacija Crne Gore prošle je godine boravila u službenoj posjeti Grčkoj, a premijer Zdravko Krivokapić najavio je mogućnost novih ulaganja iz Grčke. Koje su kompanije zainteresovane za ulaganje u Crnu Goru i u koja područja?
Gospodin Krivokapić je u maju 2021. godine posjetio Grčku, po pozivu za učešće na Ekonomskom forumu Delfa. U okviru Foruma, sastao se sa premijerom Grčke, u pratnji resornih ministara finansija i kapitalnih investicija. Sa grčke strane, iskazano je interesovanje za ulaganja u različite sektore, kao npr. turizam, energetiku i saobraćajnu infrastrukturu. Grčke kompanije posjeduju visoku tehnologiju, poznaju standarde i propise EU, a puna integracija Crne Gore zahtijevaće izgradnju važnih infrastrukturnih projekata koji će doprinijeti razvoju zemlje i dobrobiti njenih građana.
EU ulaže velika sredstva u razvoj zemalja Zapadnog Balkana, u rasponu od 14 milijardi eura za period 2021 - 2027. za cijeli region. U 2021. godini, za Crnu Goru opredijeljena su sredstva u iznosu od od 32,4 miliona eura. Interesovanje sa grčke strane iznova je potvrdio grčki premijer tokom nedavne posjete Atini predsjednika Republike, gospodina Đukanovića, 8. i 9. februara. Crnoj Gori su neophodni projekti iz oblasti zaštite životne sredine, kako bi se očuvale prirodne ljepote zemlje, kako na njenim prekrasnim obalama, tako u planinama, klisurama, rijekama i dolinama.
Crna Gora ima problem sa spoljnim dugom. Iz iskustva Grčke, što možete preporučiti Crnoj Gori po tom pitanju?
Objektivno, nisam u poziciji da iznosim mišljenje po pitanju spoljnog duga. Što se grčkog iskustva tiče, kao rezultat međunarodnih finansijskih kriza koje su postepeno zahvatile međunarodni ekonomski sistem na milenijumskom prelazu, i to uglavnom u prvoj deceniji novog milenijuma, Grčka je bila na ozbiljnom iskušenju. Međutim, privreda je sada počela da se oporavlja, uprkos poteškoćama koje su se od 2020. godine pojavile zbog pandemije. Naravno, sada smo svi zakoračili u novi period iskušenja, koja su posljedica eksplozije cijena energenata i efekata ruske invazije na Ukrajinu, na međunarodnu ekonomiju. Došlo je do značajnih preokreta u političkom i ekonomskom smislu.
Stavljajući problem u širi kontekst, rekao bih da je ruska invazija okončala tranzicioni period kroz koji smo prolazili, poslije događaja iz 1989. godine i pada komunističkih režima. Kraj jednog perioda na međunarodnoj sceni podrazumijeva početak drugog. Smatram da tragična dešavanja u Ukrajini prevazilaze dramu ukrajinskog naroda. Slike su zaista tragične, a efekti će se uskoro vidjeti u svim oblastima širom svijeta. Radi se o humanitarnoj katastrofi, uz promociju revizionizma, koji liči na onaj koji jedna država primjenjuje prema Grčkoj, pozivajući se na proizvoljna i nepostojeća tumačenja međunarodnih ugovora, kao i ponovno uspostavljanje automatske kontrole koju je nekad imala nad regionom jugoistočne Evrope. Na taj način, prijeti stabilnosti regiona, kao i koheziji jugoistočnog krila NATO-a.
Nastaviće se direktna vazdušna linija Atine sa Podgoricom
Može li kulturna saradnja Crne Gore i Grčke biti bolja, s obzirom na istorijske veze dviju zemalja?
Kulturne veze između Grčke i Crne Gore imaju, zaista, istorijsku dubinu, kao što ste pomenuli. Ne želim da zloupotrebljavam prostor Vaših gostoljubivih novina, samo ću navesti jedan primjer iz daleke prošlosti. Jedan od trojice velikih tragičara antičke Atine, Euripid, govori u svom djelu “Bakhantkinje” da se kralj Kadmo, osnivač Tebe, grada u blizini Atine, nakon što je sa suprugom Harmonijom bio protjeran, sklonio na mjesto gdje je izgrađena Budva. Novi grad koji je osnovao, nazvao je Buthoe, iz kojeg je nastala Budva. Govorimo o V vijeku p.n.e. Postoji mnoštvo arheoloških dokaza o odnosima grada sa Grčkom i u kasnijim vjekovima. Urađen je značajan naučno-istraživački posao u odnosu na moderno doba, u vezi sa grčko - crnogorskim odnosima.
Kao primjer navodim Vasa Brajovića, iz Bjelopavlića, koji je sa 120 crnogorskih ratnika odigrao važnu ulogu, boreći se zajedno sa Grcima za oslobođenje Grčke od Osmanlija, u Grčkoj revoluciji koja je izbila 1821. godine. Prošle godine smo obilježili 200 godina nezavisnosti Grčke, odajući počast i Vasu Brajoviću, koji je nakon sticanja nezavisnosti postao general slobodne grčke države.
Za nas Grke on je u našoj istoriji ostao zabilježen kao general Vasos Crnogorac. Sahranjen je na Prvom atinskom groblju, zajedno sa drugim istaknutim ratnicima grčke borbe za nezavisnost. Generala Vasosa je poslije smrti, kao i za života, pratilo 120 mladića iz Crne Gore. Sakupili smo njihove kosti i sahranili zajedno sa kostima generala. Da svi budu zajedno u vječnosti, u gostoljubivoj zemlji Grčkoj, koju su učinili svojom drugom domovinom. Dolazeći do današnjih dana, sa sobom nosimo bogatu prošlost.
Nakon referenduma o nezavisnosti Crne Gore, 2006. godine, potpisani su novi sporazumi o obrazovnoj, kulturnoj i naučnoj saradnji između Grčke i Crne Gore, čijom implementacijom možemo dodatno ojačati naše odnose. Pojava pandemije posljednjih godina nija nam išla naruku i djelovalo je inhibitorno na razmjene koje su već bile počele da rastu u eri pandemije. Važan dio razmjene je i turizam, koji obično potcjenjujemo jer živimo na njegovim finansijskim rezultatima. Pa ipak, turističke posjete sa obije strane su odlična prilika da se međusobno upoznaju dvije zemlje. To je iskustvo koje funkcioniše na mnogo načina.
Prije pandemije, u Crnoj Gori je bio značajan broj turista iz Grčke. Tome je doprinijela i direktna vazdušna linija Atine sa Podgoricom, grčke kompanije Aegean, koja je prekinuta zbog pandemije. Obaviješten sam da će se letovi nastaviti ove godine. Radi se o samo jednočasovnom letu, naše zemlje su tako blizu. Zato treba da razvijamo pravu putnu infrastrukturu, za transport ljudi i roba. Obično navodim kao primjer da je udaljenost Podgorice od Soluna, grada mog porijekla, samo nekoliko kilometara veća od udaljenosti Soluna od Atine, odnosno 560 km u prvom slučaju, i 510 km u drugom. Automobilom do Atine stižemo za 4,5 sata, a do Podgorice nam treba duplo više. Moramo da prevaziđemo ovu prepreku, moramo da približimo naše narode, koji su tako blizu i metaforički i bukvalno.
Bonus video:
