INTERVJU Mandić za "Vijesti": Knežević ima pravo na svoj put, moj najbolji za Srbe

Knežević je predsjednik važne parlamentarne partije i ima pravo na stavove i poglede na budućnost u skladu sa uvjerenjima onih koje predstavlja

160009 pregleda 401 reakcija 258 komentar(a)
Zapadni lobisti šire narativ da je moja pomirljiva retorika način za ostvarenje istih ciljeva drugim sredstvima: Mandić, Foto: Boris Pejović
Zapadni lobisti šire narativ da je moja pomirljiva retorika način za ostvarenje istih ciljeva drugim sredstvima: Mandić, Foto: Boris Pejović

Lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević ima legitimno pravo da vodi politiku koju smatra za ispravnu i prije svega da odgovara svojim biračima. Ja sam predsjednik srpske nacionalne stranke u Crnoj Gori i uvjeren sam da dobro poznajem svoj narod, a uvjeren sam i da vodim politiku koja je najbolja za srpski narod u Crnoj Gori.

To je “Vijestima” kazao predsjednik Skupštine Crne Gore i Nove srpske demokratije (NSD), Andrija Mandić.

U intervjuu, rađenom elektronskom poštom prošle sedmice, on nije direktno odgovorio na pitanja šta će preduzeti ako Crna Gora danas na sjednici Generalne skupštine Ujedinjenih nacija (UN) glasa za usvajanje rezolucije o genocidu u Srebrenici i hoće li slijediti Kneževića i DNP ukoliko zbog toga napuste vlast.

Mandić je naveo da oni razgovaraju s premijerom Milojkom Spajićem i uvjeravaju ga da podrška usvajanju rezolucije “nije dobar izbor”, da su protiv takve odluke, ali da, pošto nemaju ministre u Vladi, ne mogu glasati protiv onoga što im se “ne dopada”.

“Demokratska partija socijalista jedva čeka da 44. Vlada padne i prije svega da ne dođe do proširenja Vlade, jer znaju da je to i posljednja karta kojom oni mašu, odnosno da smo mi nepoželjan faktor za formiranje vlasti”, ocjenjuje Mandić.

Mandić “zbog zauzetosti” nije mogao da odgovori na dodatna pitanja “Vijesti” u vezi sa predlogom rezolucije o genocidu u Jasenovcu, koja su poslata nakon što je uvrštena u skupštinsku proceduru.

Šta je Crna Gora dobro uradila od sticanja nezavisnosti 2006. godine, a šta je trebalo da uradi a nije uspjela?

Crna Gora se nakon referenduma 2006. godine nalazila u izuzetno teškoj poziciji, sa jasno definisanim linijama podjela i naumom prethodne trodecenijske vlasti DPS-a (Demokratska partija socijalista) na čijem čelu je bio Milo Đukanović, da na tim podjelama opstaje i očuva svoj koncept privatne države, a ne suverene države.

U tom kontekstu, vrlo malo je urađeno kad je u pitanju izgradnja jedne države. Zapravo najveći napredak kad je u pitanju izgradnje stabilnog društva ostvaren je nakon promjena 2020. godine, jer je tek nakon njih Crna Gora dobila i onu drugu cjelinu, koja je do tog momenta sistematski bila progonjena.

Koji su Vam, 18 godina kasnije, najupečatljiviji utisci iz vremena neposredno prije, tokom i odmah nakon referenduma?

Pa ključni utisak u vezi sa referendumom bila je vatrena atmosfera koja je okarakterisala i jedan i drugi blok, ali uprkos tome, kao društvo smo pokazali da smo dovoljno zreli da sačuvamo mir, kao što smo to učinili i tokom 1999. godine, i drago mi je što smo tu tekovinu prenijeli i kasnije. Blok za zajedničku državu je objavio “Bijelu knjigu” koja je sadržala hiljade dokaza vezanih za referendumsku krađu.

Da li biste danas, da se, hipotetički, ponovo održava referendum, glasali za nezavisnost Crne Gore? Zašto?

Mislim da svi građani Crne Gore znaju moj odgovor, jer sam zajedno sa brojnim čestitim, obrazovanim i pametnim ljudima bio jedan od lidera Bloka za zajedničku državu. Uvijek sam bio zagovornik ukrupnjivanja i ujedinjenja, a ne usitnjavanja i separatisanja. Zato toliko želim da se cijeli region ujedini i da u procesu EU integracija Crna Gora postane član ove zajednice.

Mislite li da Crna Gora, u ustavnom smislu, treba da ostane građanska država ili da bude država konstitutivnih naroda, što ste, može se zaključiti iz Vaših izjava, zagovarali?

Crna Gora će postati građanska država onog momenta kad se svi narodi u njoj budu osjećali slobodno i kad bude važila maksima “sva prava svima”, za šta se zalažu moja stranka i nekadašnji Demokratski front.

Mi smo do sada imali jedan režim koji se ogrtao terminom “građanske države” dok je sistematski progonio srpski narod, njegov jezik i njegovu Crkvu.

Sada kada to više nije slučaj, vrijeme je da dođemo do pomirenja i učinimo Crnu Goru zemljom svih njenih građana.

U kom, konkretno, dijelu mislite da treba mijenjati Ustav Crne Gore i zašto?

Više puta sam i u Skupštini Crne Gore govorio da Ustav nije Sveto pismo, već da treba da oslikava ono što je realno stanje u Crnoj Gori. Mi smo i nakon popisa 2011. godine imali situaciju da jezik koji nije većinski bude proglašen službenim, a da je u službenoj upotrebi (i u istom rangu kao jezici manjinskih naroda, uz najiskrenije poštovanje prema istim) srpski jezik kojim govori najveći broj građana Crne Gore.

Ukoliko rezultati popisa stanovništva iz 2023. godine konstatuju da srpskim jezikom govori većina građana Crne Gore, trebalo bi odmah ispoštovati tu narodnu volju i omogućiti da se u Ustavu konstatuje da je i srpski jezik službeni.

Kako mislite da dobijete podršku za izmjene Ustava, za šta je potrebna dvotrećinska većina u parlamentu i referendum?

Dijalog je ključ koji otvara sva vrata. O ovim izuzetno važnim temama je neophodno otvoriti najširi mogući dijalog svih političkih i društvenih aktera.

Koja je prava stekao srpski narod u Crnoj Gori u posljednje četiri godine, a nije ih imao od 2006. do avgusta 2020, kad je smijenjena trodecenijska vlast?

DPS je stvarao atmosferu aparthejda u Crnoj Gori, sistematski sputavajući i progoneći pripadnike srpskog naroda i sve ljude koji nisu podrzavali njihovu vlast.

Kao što sam već rekao, srpski narod nije imao pravo na to da njegov jezik bude proglašen službenim (već je stavljen u drugu kategoriju), Zakonom o slobodi vjeroispovjesti koji je na silu 2019. izglasala, tadašnja parlamentarna većina na čelu sa premijerom Duškom Markovićem je prijetila da oduzme imovinu jedinoj kanonskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori - Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Dovoljno govori činjenica da se u državnoj administraciji tokom vladavine bivšeg režima nalazilo svega dva odsto Srba (podsjetiću da je po popisu iz 2011. godine u Crnoj Gori bilo oko 29 odsto Srba, dok je 2003. taj procenat bio oko 33 odsto).

U kakvim ste odnosima s g. Milanom Kneževićem, Vašim dugogodišnjim političkim saveznikom? Jeste li Vi i on u odnosu prema Vladi i ostatku parlamentarne većine “dobar i loš policajac”?

Milan Knežević je moj prijatelj i saborac sa kojim sam prošao mnogo toga u životu. Zajedno smo se borili i dalje se borimo protiv montiranog procesa, tzv. “Državnog udara” čiji je glavni arhitekta trenutno pritvoren u spuškom zatvoru.

Knežević je prijatelj i saborac s kojim sam prošao mnogo toga u životu: Mandić
Knežević je prijatelj i saborac s kojim sam prošao mnogo toga u životu: Mandićfoto: Boris Pejović

Naravno, Milan Knežević je, takođe, predsjednik jedne važne parlamentarne partije i kao takav ima pravo na stavove i poglede na budućnost u skladu sa uvjerenjima onih koje predstavlja.

G. Knežević je prije nekoliko mjeseci izjavio da je većina Vaših i njegovi programskih opredjeljenja slična, ali da imate različite poglede na određene, kako je rekao, “strateške procese”. Ako ste saglasni s tim, koji su to procesi?

Ja, ipak, smatram da je bitnije uvijek tražiti ono što nas spaja, kako između Nove srpske demokratije i Demokratske narodne partije, ali tako i među svim strankama bilo da su vlast ili opozicija i ljudima generalno. Konstantno insistiranje na razlikama je začarani krug iz kojeg moramo izaći.

Strahujete li da će g. Knežević, koji oko sebe okuplja “tvrdu” srpsku političku struju, uzeti vaše glasove?

Gospodin Knežević ima legitimno pravo da vodi politiku koju smatra za ispravnu i prije svega da odgovara svojim biračima. Ja sam predsjednik srpske nacionalne stranke u Crnoj Gori i uvjeren sam da dobro poznajem svoj narod, a uvjeren sam da vodim politiku koja je najbolja za srpski narod u Crnoj Gori. Građani u Crnoj Gori su slobodni da biraju one ideje koje smatraju najprikladnijim njihovim svjetonazorima.

Šta ćete Vi i partija preduzeti ako Crna Gora na sjednici Generalne skupštine UN glasa za usvajanje rezolucije o Srebrenici? Optužuju Vas da tvrdnjom da je to “crvena linija” da se vrati Milo Đukanović, zapravo branite fotelje u vlasti, dok g. Knežević poručuje da će u tom slučaju “teško ostati” u njoj. Ako g. Knežević i DNP napuste vlast, hoćete li ih slijediti?

Mi razgovaramo sa premijerom Spajićem i uvjeravamo ga da to nije dobar izbor, mi smo protiv takve odluke, ali, nažalost, kako nemamo ministre u Vladi, ne možemo glasati protiv onoga što nam se ne dopada. Demokratska partija socijalista jedva čeka da 44. Vlada padne i prije svega da ne dođe do proširenja Vlade, jer znaju da je to i posljednja karta kojom oni mašu, odnosno da smo mi nepoželjan faktor za formiranje vlasti.

Naravno, ovih dana vidimo da je stav međunarodne zajednice vrlo jasan i da su Skupština Crne Gore, ova parlamentarna većina i 44. Vlada apsolutni lider u regionu i da smo postigli više za ovih par mjeseci nego što su to uradili brojni prethodnici.

Kako radi Vlada? U kakvim ste odnosima s premijerom g. Spajićem, i je li Vam zamjerio što je vašim i glasovima DPS-a, u Državnoj izbornoj komisiji, ispao prošle godine iz predsjedničke trke i što ste “podgrijavali” aferu “Do Kvon”?

Kao što sam rekao i u jednom od prethodnih pitanja, rad Vlade je pozdravljen i od građana, a i od strane naših međunarodnih partnera.

Imam redovnu komunikaciju sa premijerom Spajićem i smatram da smo zajedno trasirali dobar put koji želi 80 odsto građana, a to je da Crna Gora bude prva naredna članica EU.

Takođe, imam veoma dobro izgrađenu komunikaciju sa predsjednikom Crne Gore Jakovom Milatovićem.

Šta ćete uraditi ako rekonstrukcije Vlade ne bude u junu, kad je priželjkujete?

Ne vidim razlog zašto se to ne bi dogodilo u junu, posebno ako uzmemo u obzir rezultate koje smo kao parlamentarna većina postigli u proteklim mjesecima. Proširenje može samo pospješiti rad Vlade.

Kako odgovarate na optužbe da ste kao šef Skupštine, prisustvom na nekoliko događaja u Srbiji (vojna vježba, boravak u izbornom štabu Srpske napredne stranke), svoju državnu poziciju zloupotrijebili za političku korist, te da u Crnoj Gori sprovodite ono što odgovara vladajućem režimu u Srbiji i predsjedniku te države Aleksandru Vučiću?

Više puta sam odgovarao na ove navode - ja sam osim predsjednika Skupštine Crne Gore i predsjednik jedine srpske nacionalne stranke u Crnoj Gori koja ima svoju dinamiku političke saradnje sa strankama u regionu i svijetu.

Dodatno, Nova srpska demokratija i Srpska napredna stranka imaju potpisan sporazum o saradnji i one su sestrinske stranke, tako da ne vidim ništa sporno u tome što sam tokom očekivanja rezultata (ponavljam nisam uzeo učešće u izbornom danu i procesu) bio zajedno sa prijateljima iz Srpske napredne stranke.

Šta mislite o Vučiću, koji, prema ocjeni mnogih poznavalaca političkih prilika, upravlja Srbijom slično kao što je Đukanović vladao Crnom Gorom?

Sa predsjednikom i rukovodstvom Srbije sam uvijek imao sjajnu saradnju, jer to je jedino i prirodno jednom srpskom političaru i predsjedniku srpske nacionalne stranke u Crnoj Gori. To nije ništa novo, jer smo, podsjetiću vaše čitaoce, mi imali sjajne odnose i sa Vladom na čijem čelu je bio Vojislav Koštunica i sa nekadašnjim predsjednicima Borisom Tadićem i Tomislavom Nikolićem.

Sjajna saradnja s Vučićem, takva je bila i s Koštunicom, Tadićem i Nikolićem: Mandić
Sjajna saradnja s Vučićem, takva je bila i s Koštunicom, Tadićem i Nikolićem: Mandićfoto: Boris Pejović

Šta mislite o ideji “srpskog sveta”, koju mnogi upoređuju s projektom “velike Srbije”?

Ideja kulturnog povezivanja srpskog naroda, ma gdje on da živi, ne bi trebalo da brine bilo koga. Jasno je da je medijima profitabilnije da prodaju naslove koji uzbunjuju javnost. Posebno je zanimljivo da tu kampanju straha najviše forsiraju oni koji se najmanje obaziru na međunarodno pravo.

Hoćete li prisustvovati velikom srpskom saboru u Beogradu, koji su za 8. jun najavili Vučić i predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik?

Još uvijek nisam dobio zvaničan poziv.

Neistina da je moja retorika način za ostvarenje ciljeva drugim sredstvima

Šta kažete na sastancima međunarodnim sagovorncima čiji Vas predstavnici optužuju da ste anti-zapadno i anti-NATO orijentisani i da je Vaša pomirljiva retorika samo način za “ostvarenje istih ciljeva drugim sredstvima”?

Jedna informacija koja će možda biti posebno interesantna vašim čitaocima - nijedan od međunarodnih sagovornika ni u jednom momentu nije pomenuo te gnusne neistine. Naprotiv. Podsjetiću samo da su evropski komesar za susjedstvo i proširenje g. Oliver Varhelji, predsjednik Evropskog savjeta Šarl Mišel, kao i brojni drugi visoki međunarodni zvaničnici imali samo riječi hvale za naše rezultate.

Narativ o kojem govorite, a koji izlazi iz usta određenih lobista u zapadnim zemljama i koji se besomučno ponavlja u medijima ne odgovara istini. Dovoljno je da pročitate program Nove srpske demokratije, da shvatite da smo mi od samog osnivanja istinski evropski orijentisana stranka.

To su bile i njene preteče, jer smo mi Evropsku uniju zagovarali i dok su neki govorili o “posljednjem ostrvu komunizma na Balkanu”.

Božovićevo hapšenje političko

Kako Vi i vaša partija možete da vjerujete glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću u svim slučajevima koje procesuira, osim u slučaju vašeg stranačkog kolege Mila Božovića?

Hapšenje Mila Božovića je došlo u jeku predizborne kampanje i ono se shodno tome, što se tiče nas, tumači kao političko, jer je on pokrivao važnu poziciju predsjednika Opštine Budva ispred naše koalicije.

Mogu bez informacija od NATO-a jer razgovaramo na sjednicama Savjeta

Na osnovu čega odlučujete na sjednicama Savjeta za odbranu i bezbjednost ako i dalje ne želite da primate informacije koje stižu od NATO partnera?

Na samim sjednicama se razgovara, tako da se nije teško upoznati sa pojedinostima.

Bonus video: