Reakcije predsjednika Crne Gore Filipa Vujanovića i premijera Duška Markovića na zahtjeve opozicije pokazale su pukotine u sistemu, koje opozicija mora iskoristiti, tvrdi predsjednik Socijaldemokratske partije (SDP) Ranko Krivokapić.
On smatra da treba nastaviti bojkot parlamenta do pristanka na nove izbore zajedno sa predsjedničkim, navodeći da opozicijia nema zrelosti da prepozna činjenicu da je vlast u Crnoj Gori već pala. „Stidljivi nagovještaji premijera Markovića na temu novih izbora pokazuju da je svjestan ćorsokaka u kojem se nalazi Demokratska partija socijalista (DPS). Iako je još uvijek presudan stav vlasnika DPS-a kome odgovara nestabilnost i atmosfera tenzija, lako je i u ovom, kao u slučaju odnosa Filipa Vujanovića prema pritvoru za Nebojšu Medojevića, vidjeti pukotine u sistemu“, kazao je Krivokapić u razgovoru za „Vijesti“.
Vlada uporno ignoriše zahtjeve za ponavaljem izbora, a ni u međunarodnoj zajednici javno ne pokazuju volju da se uključe u rješavanje problema. Mislite li da opozicija treba da promjeni strategiju?
Bojkot parlamenta je bio demokratski jedini moguć odgovor na evropski presedan, da imate izbore u danu kada vlast saopštava da je u toku državni udar. Da treba da se puca na građane i ubije premijer i pored svega toga, impliciranje da iza takvoga nauma stoji opozicija. Svako, pa i bilo koji činilac međunarodne zajednice ne može imati smislen odgovor na činjenicu da “ako je bio udar, onda ne može biti slobodnih izbora, a ako nije bilo udara, onda je DPS montirao to nasilno stanje na dan izbora”.
Zbog čega onda međunarodna zajednica i dalje ignoriše vaše zahtjeve?
Kao bivšem predsjedniku Parlamentarne skupštine OEBS-a jasno mi je žmurenje iz strateških prioriteta u slučaju Crne Gore. To strateško žmurenje će trajati dok veći dio opozicije ne prihvati kao datost ustavna određenja Crne Gore kao građanske, nezavisne i evroatlantske. To ne znači da ta ista međunarodna zajednica nije naš glavni saveznik u borbi za demokratske reforme i ekonomsko socijalnu obnovu kako piše u Manifestu za okupljanje progresivnih snaga SDP-a. Konačno, nikad ne smijemo zaboraviti kao Crnogorci svih vjera i nacija, da slobodu nam niko neće donijeti, već se za nju moramo izboriti.
Na koji način?
Bojkot je ogolio prirodu autokratske vlasti i pokazao u kojoj mjeri su institucije zarobljene. Marionetski parlament koji se pretvorio u glasačku mašinu i po potrebi predvorje apsane. Pravosuđe čiji se kredibilitet urušava. Autokratija iz meke kreće ka tvrdoj stalnim zahtjevom za progon političkih oponenata. Progon u javnoj upravi, uprkos evropskim zakonima, bestidniji je nego 90-ih. Ustavni sud nije bolji od onog smijenjenog, iako su zaštićeni novim ustavnim mehanizmom. U državi zarobljenoj jednim čovjekom i jednom partijom ne mogu suštinski postojati slobodne insitucije. Kad se klizi u sistemsko beznađe dobro se podsjetiti Starog zavjeta i priče o Jošui koji je srušio zidine Jerihona duvajući u rog i tako poslao poruku kako upornost daje rezultat i protiv najveće sile. Posljednji dio Berlinskog zida u Evropi puca i oni u DPS-u kojima pohlepa nije pojela razum shvataju da poslije Makedonije i Crna Gora ulazi u period smjene autokratije.
Koliko je realno dalje zajedničko djelovanje opozicije, nakon raskola u SNP-u i Demosu, ali sve češćih polemika Demokrata i DF-a?
SDP je jedini za 27 godina pokazao moć partijskog trajanja i to na istom programu i u vlasti i u opoziciji, pa nam je sa tim iskustvom lakše da razumijemo izazove sa kojim se suočavaju druge opozicione partije, od kojih pojedine postaju sezonske pojave kako smo to prorekli i Pozitivnoj. Imali smo i sreću - DPS nam je pomogao da se očistimo od posrnulih u našim redovima. To čistilište i iskustvo čini nas stabilnim subjektom koje ima dokazan, državotvoran i pouzdan smjer kretanja. Nažalost, neki subjekti u opoziciji još uvijek žele, gotovo mazohistički, da biju završene bitke, čime pomažu opstanku autokratije. Autokratija ima svoje Šešelje u crnogorskoj opoziciji.
Ipak, dio opozicije ste pozvali na okupljanje...
Manifest SDP-a je dao priliku novog početka svima na evropski i izvodljiv način okupljanja oko razvojnih ciljeva. Time pokazujemo pred građanima da smo sposobni da prekinemo vrijeme pohare. Neupitnost ustavnih određenja i kontinuitet vanjske politike su osnovni preduslov za smjenu vlasti. Ko to ne vidi, teško da mu u političkom smislu ima pomoći. Vlast je već pala ali nema, nažalost, nekada ni elementarne zrelosti u opoziciji da to prepozna i iskoristi. Sve ovo i opoziciju čini odgovornom za još uvijek trajuće potonuće države.
SDP je u parlamentu bio tokom glasanja o ulasku u NATO, a DF tokom raspave o ukidanju imuniteta Nebojiši Medojeviću. Postoji li mogućnost da se opozicija na jesen vrati u parlament ili nastavi bojkot u selektivnoj formi?
U Jerihonske trube bojkota moramo svirati dok se ne obezbijedi ponavljanje izbora sa predsjedničkim. Ova autokratska vlast vlada protiv volje velike većine Crne Gore i svaki dan njenog trajanja je štetan. Više dajemo za kamate na kredite nego za odbranu ili socijalu. Slobodni izbori su jedini način da se formira široka progresivna Vlada i da se okupimo oko socio-ekonomske obnove i demokratskih reformi. Klizimo u grčki dužnički scenario u kojoj su primjer desetak puta smanjivane penzije, a i tu nije kraj. Crna Gora nikad nije u svojoj istoriji ovako bila poharana od neke svoje vlasti.
Zapad neće Đukanovića, povratak rizičan
Dio javnosti spekuliše da Đukanović do 2018. godine planira da se vrati na državnu funkciju i da preko partije i koalicionih partnera opstruira rad Markovićeve vlade. Kako to komentarišete?
Ugledni britanski „Ekonomist“ jasno kvalifikuje vlasnika DPS-a kao autokratu „koji se tri puta povlačio sa mjesta predsjednika ili premijera samo da bi se vratio nakon što je upravljao situacijom iza scene“. Ta igra je pročitana na Zapadu i teško da će se moći bez ogromnog rizika ponovo odigrati. Ne sumnjam da takva ambicija postoji, ali je ona već osujećena nakon oktobarskih izbora kada je premijersku funkciju vlasnik DPS-a morao da preda drugome.
Svaki autokrata jedino u zarobljavanju države i apslolutnoj vlasti osjeća se sigurno. Najgore je kad ne vidite da ne možete dobiti bitku sa vremenom. Crna Gora pod autokratskim teretom ne može biti stabilna ni dugoročno održiva. To je jasno našim zapadnim partnerima.
Za šefa države je potrebno iskustvo
Lider Demokrata Aleksa Bečić kazao je da je spreman da podrži zajedničkog predsjedničko kandidata, nakon što se istraživanjem utvrdi ko ima najveću podršku javnosti? Da li ste spremni da podržite zajedničkog kandidata, npr. Bečića, ili planirate da se kandidujete na predsjedničkim izborima?
Predsjednik države je u svakoj ozbiljnoj državi političko sidro-most stabilnosti društva i političkog sistema. Zato je, pored stručnih referenci, neophodno da ima nesporan politički autoritet koji se najčešće temelji i na određenom političkom iskustvu i iskustvu obavljanja važnih dužnosti koje ga preporučuju za najvišu poziciju u državi. Što se SDP-a tiče, eventualni zajednički kandidat mora da ispunjava i preduslove koje smo naznačili u našem Manifestu i da to bude kandidat koji poštuje ustavna određenja i na liniji je aktuelne vanjske politike. SDP, kao trajni politički subjekt, ima više potencijalnih kandidata za predsjednika države. Mi smo jedini međunarodno dokazani i uvaženi politički subjekt u opoziciji.
Bonus video:
