Crna Gora u Deklaraciji o jačanju odbrambene saradnje, koju su prije nekoliko dana potpisali Hrvatska, Albanija i Kosovo, ne vidi negativan uticaj na svoj spoljnopolitički put, niti ona može biti antipod ili pandan NATO savezu, u čijoj srži je kolektivna odbrana.
To su ‘’Vijestima’’ kazali juče iz Ministarstva odbrane, navodeći da nijesu u saznanju da je državi nuđeno da potpiše taj dokument.
“Crna Gora kao NATO članica i EU kandidat koji se zalaže za jačanje dobrosusjedskih odnosa i regionalnu saradnju, ne vidi negativan uticaj ove deklaracije na svoj spoljnopolitički put, niti na pojedinačnu bilateralnu saradnju koju imamo sa susjednim državama’’, rekli su iz resora Dragana Krapovića (Demokrate), odgovarajući na pitanja - šta za Crnu Goru znači vojni sporazum koji su sklopili susjedi, da li će uticati na nju i ako hoće - kako.
Iz Ministarstva poručuju da ostaju posvećeni jačanju saradnje sa svim zemljama regiona, “promovišući evropsku i evroatlantsku viziju Zapadnog Balkana, kao najboljeg garanta dugoročne stabilnosti”.
Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali su sporazum u utorak (18. mart), u Tirani, tokom posjete hrvatskog ministra odbrane Ivana Anušića glavnom gradu Albanije. Deklaracijom se, kako je saopšteno iz hrvatskog Ministarstva odbrane, naglašava važnost “zajedničkog odgovora na bezbjednosne izazove, hibridne prijetnje i druge rizike koji bi mogli ugroziti stabilnost regije”.
’’Ministri odbrane ovih država potvrdili su spremnost i interes za očuvanje stabilnosti na jugoistoku Evrope, posebno kad je riječ o Kosovu’’, kazalo je hrvatsko ministarstvo, dodajući da je otvorena mogućnost da deklaraciji pristupe i druge članice.
Regionalni mediji prenijeli su da sporazum uređuje saradnju u oblasti odbrane, zajedničkih vojnih operacija i zajedničke obuke. Ministar odbrane Hrvatske Anušić, izjavio je nakon parafiranja dokumenta da “nova geopolitička situacija zahtijeva stvaranje novih i osnaživanje postojećih savezništava”, dok je njegov kolega s Kosova Ejup Maćedonci konstatovao da “svrha ove saradnje nije da se nekome prijeti”, već da je to “poruka onima koji namjeravaju da ugroze region, da im pokažemo da smo zajedno i da nećemo dozvoliti nikome da destabilizuje region”.
Grahovac: Srbija nije ugrožena
Na ovaj potez reagovao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić, izjavivši da su Albanija i Hrvatska potpisivanjem memoranduma o saradnji u oblasti odbrane s Kosovom “otvorili trku za naoružanjem u regionu”.
“To je za nas teška situacija, ali smo razumjeli njihovu poruku. I sačuvaćemo svoju zemlju, odvratiti ih i uvijek uspješno odbraniti od svakog potencijalnog agresora, čak i ovako moćnog”, rekao je Vučić prekjuče (19. marta) novinarima u Briselu, poslije sastanka s generalnim sekretarom NATO-a Markom Ruteom.
Ocijenio je da memorandum predstavlja “kršenje subregionalnog sporazuma (o kontroli naoružanja)” i naveo da je uvjeren “da NATO o tome nije bio obaviješten”.
Vučiću je odgovorio Anušić riječima ‘’da je davno prošlo vrijeme kad je Zagreb pitao Beograd što će i kako raditi’’.
“Već 35 godina smo samostalna država, prošli smo pet godina agresije i politike koja je zastupala takav narativ’’, napisao je on na mreži “Iks”.
General u penziji Blagoje Grahovac, rekao je “Vijestima” da deklaracija Hrvatske, Albanije i Kosova ne ugrožava Srbiju ni u čemu, i da ta država ima pravo da po Sporazumu o subregionalnoj kontroli naoružanja ‘’prijavi naum da izvrši kontrolu naoružanju u bilo kojoj zemlji potpisnici tog sporazuma”.
Taj sporazum potpisali su 1996. godine Savezna Republika Jugoslavija (SRJ), Hrvatska i Bosna i Hercegovina (BiH) (Crna Gora je punopravna članica sporazuma od 2007. godine) u Firenci, u cilju postizanja uravnoteženog i stabilnog nivoa oružanih snaga. Dokument definiše brojčana ograničenja u pet kategorija konvencionalnog naoružanja (tenkovi, artiljerija kalibra više od 75mm, oklopna borberna vozila, borbeni avioni i jurišni helikopteri) kojima zemlje potpisnice raspolažu. U skladu sa sporazumom, svaka strana ima ‘’pravo inspekcije naoružanja ograničenog ovim sporazumom koje se namjerava izvesti, bez prava odbijanja, na mjestu izvoza’’.
Radić: Prave li se savezništva za konflikte
Vojni analitičar iz Beograda Aleksandar Radić, ocjenjuje da je svrha sporazuma potpisanog u utorak u Tirani - jače pozicioniranje Hrvatske prema Srbiji.
“Mi na Balkanu ostali smo zarobljenici sistema vrijednosti u kom se stalno odmjeravaju snage Srba i Hrvata. Hrvatska percipira rast svog značaja u okviru NATO-a, ali i svoj regionalni značaj - kroz saradnju s onim snagama koje će smanjiti potencijal Srbije ili je barem iznervirati... U prvi mah, sporazum izgleda kao neobičan potez Hrvatske, ali on ima smisla sa stanovišta izgradnje snažnije pozicije Hrvatske u regionu, a prema Srbiji”, rekao je on “Vijestima”.
Radić navodi da nije neobično da članice NATO-a prave savezništava nalik ovom, da ima primjera posebne saradnje, formiranja zajedničkih komandi i jedinica, ali, napominje - između zemalja “među kojima vlada neki drugi kontekst, a ne ovakav, koji može da dovede do sumnji u dobronamjernost”.
Kad su se, kaže, Francuska i Njemačka obrele u okviru zajedničke komande, onda se to nije dovodilo u pitanje, ali “ovakav tip saradnje izaziva reakciju i preispitivanje”.
“Hrvatska i Albanija imaju pravo da potpisuju sporazume koje žele, mogu da sarađuju, članice su NATO-a, to nije sporno. Ali njihova motivacija je sporna... Sporazum sam po sebi nije problematičan, i možete ga pravdati frazama da je to saradnja između savezničkih zemalja, da nije usmjerena ni protiv koga. Ali izgleda dosta neobično kad se ovo mapira i jasno je koja je poruka ispod teksta. Zašto je u geografskom prostoru preskočena Crna Gora? Pa zato što se ne uklapa u taj scenario... I to zapravo dovodi u sumnju motivaciju koja stoji iza sporazuma”, tvrdi Radić, konstatujući da je pitanje da li se na Balkanu prave “savezništa za konflikte”.
Ministarstvo: Uloga NATO-a krucijalna
Hrvatska i Albanija su članice NATO-a, Kosovo to nije, ali se na njegovoj teritoriji nalaze trupe KFOR-a - međunarodne mirovne snage pod vođstvom Alijanse. Stoga se postavlja pitanje - koja je svrha vojnog sporazuma ako su Zagreb i Tirana dio NATO-a, a Priština odavno u njegovoj orbiti, te da li to može značiti slabljenje povjerenja u Alijansu.
Grahovac ne smatra da vojni sporazum ukazuje na slabljenje povjerenja.
“To je jačanje povjerenja u NATO, upravo zato što su dvije njegove članice tu”, rekao je Grahovac, dodajući da bilo bi pametno da i Crna Gora ima sporazume sa što više država u regionu.
Iz Ministarstva odbrane takođe ocjenjuju da deklaracija ne ukazuje na slabljenje povjerenja u NATO savez, budući da je, kako su kazali, uloga Alijanse, posebno u aktuelnom bezbjednosnom kontekstu, krucijalna. Naglašavaju ulogu KFOR-a na Kosovu, kao važnog faktora “koji doprinosi očuvanju stabilnog i bezbjednog okruženja, a čijem mandatu doprinosi i Crna Gora, ‘što će biti slučaj i u narednom periodu’’. Navode da NATO nijednoj saveznici ne ograničava mogućnost zaključivanja sporazuma i potpisivanja deklaracija o saradnji sa drugim državama koje nijesu članice Alijanse.
Hrvatski ministar Anušić je rekao da su svjesni “rizika na jugoistoku Evrope, posebno u kontekstu Ukrajine”, te da su stoga odlučili da ojačaju saradnju. Saopštio je i da postoje “i drugi partneri iz NATO-a i EU” koji su zainteresovani za pridruživanje ovoj inicijativi.
Deklaracija, između ostalog, uključuje promociju odbrambenih sposobnosti i saradnju odbrambenih industrija, jačanje interoperabilnosti kroz obrazovanje, obuku, vježbe...
Radić: Vučić poteže argumente koji nisu relevantni
Aleksandar Radić tvrdi da ne stoji Vučićeva tvrdnja da se dokumentom Hrvatske, Albanije i Kosova krši Sporazum o podregionalnoj (subregionalnoj) kontroli naoružanja. Rekao je da misli da je Vučić “još u šoku” od protesta protiv tamošnje vlasti, održanog krajem prošle sedmice u Beogradu, da nije uspio da “amoritizuje situaciju” i da zato “poteže argumente koji nisu relevantni”.
Sagovornik “Vijesti” navodi da, gledano iz ugla Beograda, postoje razlozi za zabrinutost zbog sporazuma potpisanog u Tirani, da ima razloga da se postavi pitanje Hrvatskoj zašto to radi, da ima razloga da se to otvoreno i kritički analizira, ali kaže da se Vučić pozvao “na nešto što je jako nezgrapno”.
Objašnjava da su sporazum iz 1996. potpisale zemlje koje su međusobno ratovale - SRJ, Hrvatska i BiH, da je dokument prepoznavao Vojsku Republike Srpske i Vojsku Federacije BiH, te da je određivao limite naoružanja u pet kategorija.
“Koliko možete da imate borbenih aviona, jurišnih helikoptera, tenkova, oklopnih borbenih vozila i artiljerije kalibra većeg od 75mm. To nema dodirnih tačaka s ovim sporazumom. U međuvremenu, taj sporazum pokazao se efikasnim, primijenjen je, i niko nema para te vrste da dostigne te limite (propisane dokumentom). Kad je 2006. Crna Gora postala samostalna, Srbija i Crna Gora su podijelile svoju kvotu, Kosovo nema svoju jer nije prepoznato kroz te dokumente, a Albanija nije dio tog dokumenta”, napominje Radić.
Bonus video:
