Političari treba da štite i nacionalne zajednice kojima tvrde da pripadaju, ali skrivanje iza njih u sopstvenim političkim neprilikama znak je manipulacije kojom se politikanstvo pokušava predstaviti kao odbrana nacije.
Tim riječima sagovornici “Vijesti” komentarišu najsvježiji primjer političkog skrivanja iza nacije, odnosno tvrdnje jednog od potpredsjednika Vlade i ministra ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja (Albanska alternativa) da odluka šefa države Jakova Milatovića da odbije da proglasi izmijenjeni Zakon o porezu na nepokretnosti predstavlja pokušaj “političkog disciplinovanja Albanaca”.
Nakon što je predsjednik Crne Gore vratio Skupštini izmjene na ponovno odlučivanje, uslijedio je njegov verbalni sukob s Đeljošajem. Vladin zvaničnik poručio mu je u telefonskoj poruci da očekuje “reakciju Albanaca iz svih nivoa” i gdje god imaju uticaj, a potom je u saopštenju medijima naveo da će Albanski forum (koalicija čiji je Albanska alternativa dio) nastaviti da štiti interese građana Tuzi i cijele albanske zajednice, te da neće dozvoliti “blokadu razvoja” te opštine, niti disciplinovanje Albanaca.
Poruke na sličnom fonu, stigle su i od funkcionera Đeljošajeve stranke, a tužilaštvo je formiralo predmet nakon prijave Milatovića da mu je potpredsjednik Vlade prijetio.
Ovo je samo jedan u nizu slučajeva u posljednjih nekoliko godina u kojima političari i njihove partije odluke koje im se ne dopadaju tretiraju kao napade na etničke zajednice koje tvrde da predstavljaju.
Građanski aktivista Stefan Đukić ocijenio je za “Vijesti” da smatra da se skrivanju iza nacionalne zajednice pribjegava “jer je tako lakše”.
“Zato što se na taj način manipuliše osjećanjima birača, glasača, građana, a ne mora da se objašnjava je li neki zakon loš ili dobar. Imamo i suprotnu praksu da se zakon objašnjava kao dobar jer je dobar za neku nacionalnu zajednicu, a ne jer donosi određene benefite”, rekao je on.
Đukić je kazao da se, kad nešto nije u redu, kao, na primjer, kad se smjenjuje neki funkcioner, javnosti predstavlja da to nije zbog toga što se loše radilo, već stoga što je taj zvaničnik određene nacije.
“Pitanje kritike dodjele nagrade nije zato što je nije zaslužio, već jer je te i te nacije... Radi se o manipulaciji kolektivnim identitetima kako bi se napravila najveća bura. To ne znači da je svaka kritika bila neutemeljena, ali je reakcija pokazatelj nivoa političke klase, manipulišu kako bi sebe predstavili kao branitelje”, konstatovao je sagovornik, dodajući da je takvo ponašanje pokazatelj da crnogorska politika nije principijelna i smislena, ali ni građanska i evropska.
Gdje sve Đeljošaj vidi napad na Albance
Đeljošaju nije prvi put da potez koji nije u njegovom interesu okarakteriše kao atak na Albance.
On je 2016. godine, nakon što nekadašnji šef države Filip Vujanović nije raspisao izbore u tadašnjim opštinama u okviru glavnog grada, Golubovcima i Tuzima, saopštio da bivši predsjednik odbija da poštuje Zakon o lokalnoj samoupravi i da njegova odluka predstavlja “napad na albansku nacionalnu zajednicu”.
Dvije godine kasnije, nakon što nisu usvojene izmjene Zakona o javnom redu i miru, Đeljošaj je poslanicima Socijaldemokratske partije i Liberalne partije, koji su glasali protiv, odosno bili uzdržani kazao da su “nepoželjne osobe u mjestima u kojima žive Albanci”. Izmjenama je traženo da se u zakon unesu odredbe koje bi onemogućile kažnjavanje Albanaca zbog korišćenja zastave Albanije.
“Ostaćete upamćeni kao veliki neprijatelji Albanaca, ne samo u Crnoj Gori, nego ćemo se potruditi da vas kao takve doživljavaju Albanci bilo gdje da žive”, naveo je tada.
Prilikom priče o razgraničenju između Podgorice i Tuzi, 2020. godine, Đeljošaj je izjavio da “Albanci nemaju većeg neprijatelja” od tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Ivana Vukovića “i njegove politike”.
Tokom pandemije koronavirusa 2021. godine, Đeljošaj je, kao predsjednik Opštine Tuzi, pozvao na nepoštovanje epidemiološke mjere koja se tiče zatvaranja ugostiteljskih objekata i učestvovao u blokadi saobraćaja. On je tom prilikom epidemiološku mjeru nazvao “osvetom zbog isticanja albanske zastave povodom dana državnosti Kosova 17. februara”.
U februaru 2023. godine, nakon što Faruk Resulbegović nije izabran za sudiju Ustavnog suda (kasnije je postao sudija), Đeljošaj je napao Demokratsku partiju socijalista i Bošnjačku stranku, tvrdeći da nisu glasali za Resulbegovića “samo zato što je Albanac”.
Đeljošaj nije odgovorio “Vijestima” zašto poteze, odluke, zakone i mjere koji mu nisu po volji kvalifikuje kao napade na Albance.
Novinar i publicista Mustafa Canka, kazao je “Vijestima” da političari treba da budu od koristi “svojoj zajednici”, ali ne i da se skrivaju iza nje.
“Hvale je vrijedan napor da se štite prava i interesi svoje zajednice. I to konstantno treba raditi. Jer, najbolji od nas je onaj koji je najkorisniji svojoj zajednici. Ali, ne treba se zaklanjati iza zajednice i stalno mahati tom kartom kad ste u neprilici. Prihvatiti odgovornost, znači imati odgovor. Sve drugo je politikanstvo...”, ocijenio je on.
Govoreći o sukobu Đeljošaja s Milatovićem, Canka navodi da je potpredsjednik izvršne vlasti, ako je siguran u ono što govori, trebalo da sačeka da se Skupština ponovo izjasni o izmjenama zakona i da se “cijeli postupak lagano okonča”.
“No, plahovito je reagovao, a žurba je često loš saveznik, i u životu i u politici”, konstatuje on.
I drugi se skrivaju
Praksi skrivanja iza nacije, pribjegavaju i mnogi drugi politički subjekti.
Jedan od upečatljivih slučajeva je razrješenje Biljane Vučurović (sadašnja savjetnica šefa parlamenta) s funkcije direktorice podgoričke gimnazije. Iz stranaka nekadašnjeg Demokratskog fronta (DF) zahtjeve za njenu smjenu nazivali su “srbofobijom”, poručujući da je stvarni motiv razrješenja to što je Vučurović Srpkinja.
“Interesne grupe bliske opoziciji, odnosno bivšem režimu, a koje za cilj imaju da se pripadnici srpskog naroda ponovo eliminišu iz oblasti prosvjete, odavno su prestali da govore o predatoru i žrtvi i svu svoju malicioznu moć usmjerili su prema direktorici... Ako strukture bliske bivšem režimu misle da će kreiranjem ovakvih narativa i u budućnosti pokušati da na mala vrata vrate atmosferu otvorene srbofobije, nek znaju da će Nova srpska demokratija (NSD) i koalicija ‘Za budućnost Crne Gore’ znati da odgovore onako kako dolikuje”, saopštili su sredinom januara iz NSD-a.
Vučurović je smijenjena jer nije preduzela mjere na koje je bila obavezna po prijavi o mogućem seksualnom uznemiravanju bivše učenica te škole od strane profesora, a na što je bila dužna.
Slične poteze povlačila je i Bošnjačka stranka (BS) Ervina Ibrahimovića. Ona je, između ostalog, početkom februara 2023, kad je Skupština utvrdila predlog kandidata za sudije Ustavnog suda među kojima nije bilo Bošnjaka, saopštila da je to još jedna “u nizu loših poruka koje parlamentarna većina od 30. avgusta 2020. šalje Bošnjacima u Crnoj Gori i nastavak etničkog čišćenja institucija od Bošnjaka”.
Milatovićev kabinet: Zakon pisan zbog interesa jednog političara
Na pitanje da li će ako izmjene Zakona o porezu na nepokretnosti ponovo budu usvojene, podnijetu Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti tog propisa, kabinet predsjednika Milatovića odgovorio je “Vijestima” da će ta institucija imatu punu odgovornost da štiti Ustav.
Oni su naveli da vjeruju da zakon neće dobiti ponovnu podršku, “osim ukoliko se ne isprave sve protivzakonske i protivustavne odredbe”.
“Zakon o porezu na nepokretnosti, koji je predsjednik vratio Skupštini je protivustavan i protiv interesa građana Crne Gore. Sad to znaju i svi građani, zakon je pisan zbog interesa jednog političara, a na štetu 22.000 poljoprivrednih proizvođača širom Crne Gore, uključujući skoro njih 1.000 u opštini iz koje taj političar dolazi”, poručeno je iz Milatovićevog kabineta.
Oni su naveli da predloženi zakon uvodi retroaktivnu primjenu poreskih obaveza, što je, tvrde, direktno kršenje Ustava i načela pravne sigurnosti.
“U praksi, to znači da bi poljoprivrednici i građani mogli da plaćaju poreze dva do tri puta više nego do sada, i to unazad, što stvara neizvjesnost i dodatni finansijski pritisak. I sve to bez saglasnosti Ministarstva finansija koje je izričito navelo da ne treba prihvatiti ovakav zakon”, objašnjavaju oni.
Posebno, kažu, zabrinjava to što se zakonodavni proces odvijao “pod političkim pritiskom i u atmosferi direktnih prijetnji predsjedniku države”.
“Prijetnje koje su izrečene, a zatim, evo već danima se nastavljaju, nijedan državni organ nije ni osudio. Time dobijamo još opasniju poruku, da je dopušteno prijetiti predsjedniku, da se može nekažnjeno zakon donositi u svom ličnom interesu i da se uprkos svemu institucije ne oglašavaju”, ističu iz kabineta Milatovića.
Poručuju i da se na taj način građanima šalje poruka da žive u društvu gdje je lični interes iznad zakona, iznad Ustava, iznad javnog dobra.
“Zato predsjednik Milatović vjeruje da ovaj zakon neće dobiti novu većinu u parlamentu... Ako to ne bude slučaj, Ustavni sud će imati punu odgovornost da štiti Ustav Crne Gore... Ali prije toga, očekujemo da se parlament i Vlada vrate načelima pravne države, jer to više nije samo pitanje zakona, već pitanje slobode, dostojanstva i evropske budućnosti Crne Gore”, zaključili su.
Bonus video:
