Da bi Crna Gora sa svim susjednim državama imala zdravije odnose, prije svega je potrebno da dobije nedvosmislenu vanjsku politiku, koja je u ovom trenutku više djeluje kao zbir partijskih kalkulacija, nego na koherentan državni pravac. S najvećim “komšijama”, Srbijom i Hrvatskom, potrebno je obazrivo i pragmatično držanje, prema Sarajevu i Prištini politika bi trebalo da bude transparentna i dosljedna, time onemogućavajući “uvoz sukoba” među narodima koji žive u tim zemljama, a stabilni odnosi s Albanijom mogli bi se iskorisititi za njihovo dalje unapređivanje.
To su ocijenili sagovornici “Vijesti”, odgovarajući na pitanje kako bi Podgorica trebalo da se pozicionira u odnosima sa svojim susjedima, te šta bi trebalo da uradi da te relacija budu podignute na viši nivo.
Pitanje odnosa s “komšijama” ponovo je aktuelizovano prošle sedmice, kad je objavljeno da će otpravnik poslova crnogorske ambasade u Zagrebu predstavljati državu na obilježavanju godišnjice hrvatske operacije “Oluja” u Kninu. Ta odluka izazvala je osudu dijela crnogorske javnosti, a predsjednik Srbije Aleksandar Vučić i mediji bliski režimu u Beogradu oštro su kritikovali izvršnu vlast u Podgorici.
Ipak, i odnosi s Hrvatskom daleko su od idealnog, a “zahladnjeli” su na ljeto 2024, nakon odluke crnogorskog parlamenta da usvoji rezoluciju o genocidu u sistemu logora Jasenovac, Dahau i Mauthauzen. Od tada su šef parlamenta Andrija Mandić (Nova srpska demokratija), potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić (Demokrate) i poslanik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević nepoželjni u toj državi.
Zagreb je blokirao zatvaranje dva poglavlja (31 - Vanjska, sigurnosna i odbrambena politika i 14 - Saobraćajna politika) u pregovorima Crna Gore s Briselom, pozivajući se na, između ostalog, otvorena bilateralna pitanja, poput neriješenih graničnih pitanja i školskog broda “Jadran”.
Odnosi s Bosnom i Hercegovinom (BIH) i Kosovom takođe su narušeni, više potezima pojedinaca i stranka, negoli državnim akcijama, dok se odnosi s Tiranom u ovom trenutku čine najstabilinijim.
Vlada Milojka Spajić (Pokret Evropa sad) usvojila je početkom jula Strategiju vanjske politike do 2029. godine, ali taj dokument se više bavi tehničkim pitanjima, nego konkretnom diplomatijom.
Grgić: strateški okvir već određen
Najuzdrmanije odnose, politički gledano, Podgorica ima s dvije najveće države s kojima se graniči, Srbijom i Hrvatskom. Takve relacije nisu u potpunosti krivica Crne Gore, jer određeni dio odgovornosti u tim računicama nose Vučićeve nezdrave ambicije i vladarske nevolje, kao i hrvatsko “pokazivanje mišića” uslovljavanjem i oteževanjem crnogorskog puta ka Evropskoj uniji (EU).
Za saradnika u nastavi na Fakultetu političkih nauka u Podgorici Mladena Grgića, prvi korak ka ozdravljenju odnosa sa susjedima je da Crna Gora dobije koherentnu vanjsku politiku. Prema njegovim riječima, danas je ta politika u značajnoj mjeri podijeljena između zvanične državne, koju sprovode Vlada i Ministarstvo vanjskih poslova (MVP), i paralelnih partijskih politika.
“Odnosima s Beogradom i Banjalukom prvenstveno se bave prosrpske stranke, a odnosima sa Sarajevom Bošnjačka stranka. U dijalogu sa Zagrebom MVP pokušava da balansira između nastojanja da smiri tenzije i često nekonstruktivnih izjava koje dolaze iz drugih djelova vlasti”, kazao je on.
Grgić ističe da to nije slučajno, navodeći da zvanična politika služi očuvanju kredibiliteta kod zapadnih partnera, dok je partijska komunikacija prvenstveno usmjerena prema sopstvenom biračkom tijelu.
“U takvoj situaciji vanjska politika često djeluje kao zbir partijskih politika i kalkulacija, umjesto kao izraz jasno definisanih državnih interesa”, podvukao je on.
Sagovornik je ocijeno da Crna Gora ne bi trebalo da “balansira” između Beograda i Zagreba kao između dvije podjednako moguće geopolitičke orijentacije, jer strateški okvir države već određen: članica je NATO-a, kandidat za članstvo u EU i usklađena je s evropskom vanjskom i bezbjednosnom politikom.
Takav okvir, dodaje Grgić, podrazumijeva bliske odnose s Hrvatskom kao saveznicom i članicom EU, ali ne znači da Podgorica treba da izbjegava otvorena bilateralna pitanja ili prihvata svaki zahtjev Zagreba.
“Pitanja poput Prevlake, broda ‘Jadran’, sukcesije i ratnog nasljeđa moraju se rješavati strpljivo - kroz institucije, bilateralne komisije i međunarodno pravo, a ne simboličkim rezolucijama i identitetskim nadmetanjem”, konstatovao je.
Grgić je kazao da je Zagreb od 2006. propustio priliku da snažnije razvije ekonomske veze sa Crnom Gorom i tako umanji njenu ekonomsku upućenost na Srbiju, navodeći da je u posljednje vrijeme pristup Zagreba često usredsređen na politički sukob sa jednim dijelom vladajuće većine.
“Razlozi za to mogu biti razumljivi iz hrvatske perspektive, ali se time ponekad gubi iz vida šira slika - strateški značaj pristupanja Crne Gore EU. Članstvo u EU dodatno bi i dugoročno vezalo Crnu Goru za evroatlantsku zajednicu i znatno suzilo prostor za eventualnu promjenu njenog vanjskopolitičkog kursa, što je i u interesu Hrvatske”, smatra on.
Pantelić: Hrvatska i Srbija nisu isto
S druge stranke, novinar Željko Pantelić rekao je “Vijestima” da Srbija i Hrvatska nisu isto za Crnu Goru i da se ne mogu tretirati na isti način.
“Na stranu istorija i što Srbi čine preko 30 odsto stanovništva u Crnoj Gori, a Hrvati manje od jedan odsto, dovoljno je otići na aerodrom u Podgorici ili na autobusku stanicu i pogledati raspored vožnje da bi se shvatila razlika”, navodi on.
Pantelić ukazuje da su rodbinske i prijateljske veze između građana Crne Gore i Srbije daleko prisnije i frekventnije od onih s građanima Hrvatske, te da je pokazatelj koliko su te veze jake i otporne na sve maligne uticaje činjenica da ni Milo Đukanović ranije, a ni Vučić sada, “koliko god se trudili da zavade građane dvije zemlje, koristeći se najvulgarnijom propagandom”, nisu u tome uspjeli.
Sagovornik podsjeća i da je trgovinska razmjena Crne Gore sa Srbijom četiri puta veća nego sa Hrvatskom, dok Crna Gora izvozi 15 puta više vrijednu robu u Srbiju nego u Hrvatsku.
“Odnos uvoza i izvoza, iako nije pozitivan za Crnu Goru ni sa jednom od dvije države, daleko je manje dramatičan sa Srbijom nego sa Hrvatskom. Sa Srbijom je taj odnos 1 prema 5, dok je sa Hrvatskom izuzetno loš po Crnu Goru, 1 prema 25”, tvrdi on.
Pantelić kaže da bi Podgorica prema Beogradu morala da vodi politiku koja vodi računa o interesima građana Crne Gore koji su ekonomski, poslovno, rodbinski, prijateljski vezani za Srbiju.
“Italijani imaju za to izraz ‘fare buon viso a cattivo gioco’. Na našem jeziku nema adekvatnog prevoda, ali bukvalni prevod daje jasnu ideju: ‘dati lijepo lice zloj igri’”, ilustrovao je.
Podsjetio je da je interes vlasti u Beogradu da spriječi ulazak Crne Gore u EU, ali da shvata da nemaju dovoljno jake karte da bi to uradio sam i da se Crna Gora previše približila članstvu u EU da bi mogla da bude zaustavljena, dodajući da je vladajuća koalicija u Podgorici srušila par postulata Vučićeve politike.
“Jedan je da EU ne želi države Zapadnog Balkana u svom članstvu, a drugi je da EU ne želi Srbe u EU. Realnost ga je demantovala i koliko je nezadovoljan zbog toga može se zaključiti kroz njegove nastupe, ali i kampanju njegovih marioneta u Crnoj Gori”, rekao je Pantelić.
On je ocijenio da Hrvatska prema Crnoj Gori vodi politiku države koja pati od kompleksa više vrijednosti, ali da je politika Zagreba prema Podgorici refleks njihovih relacija prema Beogradu i da će tako biti još dugo. Prema njegovim riječima, Crna Gora interesuje Hrvatsku taman koliko je velika percepcija njene političke blizine Srbiji.
“Istovremeno, ne zaboravimo da je BiH prioritet Zagreba u regionalnim okvirima, kao i da Hrvatska ne želi da bude viđena kao balkanska država”, poručio je sagovornik.
Iluzija "bratskih" odnosa
Mladen Grgić mišljenja je da odnose sa Srbijom treba osloboditi floskula o “bratskim odnosima” i postaviti ih na nivo ravnopravnih odnosa dvije suverene države. Navodi da kulturna bliskost, porodične veze i zajednička istorija jesu važne, ali ne mogu biti zamjena za međusobno poštovanje državnog suvereniteta.
On je podsjetio da Podgorica i Beograd danas imaju objektivno različite strateške orijentacije - Crna Gora je članica NATO-a i nalazi se u završnoj fazi pregovora sa EU, dok Srbija insistira na vojnoj neutralnosti i ima znatno drugačiji odnos prema Rusiji, Kosovu, Bosni i Hercegovini i evropskoj vanjskoj politici.
“Razlikuju se i njihove politike sjećanja, kao i tumačenja gotovo cijelog dvadesetog vijeka. U dominantnom političkom diskursu u Srbiji dogodila se svojevrsna revizija istorije, pa datumi i događaji koji su nas nekada povezivali više nemaju isto značenje. Zbog svega toga, odnosi između dvije države možda ne mogu biti idilični, ali mogu biti korektni, predvidivi i korisni za njihove građane”, pojasnio je.
Grgić je ocijenio da najširi realni prostor za saradnju sa Srbijom ostaju ekonomija, infrastruktura, energetika, turizam, obrazovanje, borba protiv kriminala i zaštita prava građana. Međutim, kazao je da je trajno poboljšanje odnosa teško očekivati sve dok Beograd srpske političke stranke i Srpsku pravoslavnu crkvu (SPC) u Crnoj Gori posmatra kao instrumente svoje regionalne politike.
Prema njegovim riječima, odnosi sa Srbijom su uoči i neposredno nakon promjene vlasti 2020. bili banalizovani, i svedeni na odnos Đukanović-Vučić, uz stalno vraćanje na površnu priču o “duplim pasovima” između dva lidera.
“Vjerovalo se da će se odnosi automatski poboljšati čim Demokratska partija socijalista ne bude na vlasti, jer su navodno crnogorski ‘nacionalizam i antisrpstvo’ predstavljali najveću prepreku dobrim odnosima. Otrežnjenje je, međutim, brzo uslijedilo kada je Beogradu postalo jasno da se zvanični vanjskopolitički kurs Podgorice neće mijenjati”, kazao je Grgić.
Sagovornik tvrdi da je mijenjanje vanjskopolitičkog kursa ono što Srbija očekuje od Crne Gore kako bi odnosi bili “bratski”, da Crna Gora bude nešto slično Republici Srpskoj, odnosno, ne na ravnopravnim osnovama, nego da Crna Gora bude u službi Srbije.
Strpljivo sa Zagrebom, Beograd držati na distanci
Željko Pantelić smatra da sa Srbijom treba voditi politiku izbjegavanja zamki koje Beograd postavlja da bi destabilizovao Crnu Goru, a to znači smanjiti sve rizike gdje je moguće, izbjegavati konflikte, preventivno djelovati i voditi računa da građani Crne Gore trpe što manje štete od agresivne politike Vučićevog režima.
“U prevodu, nema mnogo smisla da neki ministar ili političar zarad aplauza turbonacionalista ugrozi interese poslovnih ljudi i građana Crne Gore koji posluju sa Beogradom ili su u Srbiji iz nekog drugog razloga, ali i da dovede u pitanje dolazak turista iz Srbije koji ostaju vjerni Crnoj Gori, uprkos svemu”, dodaje on.
Što se Hrvatske tiče, Pantelić navodi da bi u ovom specifičnom momentu, kad Zagreb može da ucjenjuje Podgoricu jer od njegovog zelenog svjetla zavisi ulazak Crne Gore u EU, Spajićeva Vlada trebalo da bude mudra i pragmatična i da proguta što prije one “žabe” koje mora.
“Jednom unutar EU sve će se promijeniti, pa i odnosi sa Zagrebom, budući da će Podgorica biti u ravnopravnom položaju i od visprenosti, karaktera, harizme i pripremljenosti njenih lidera će zavisiti kvalitet odgovora hrvatskim kolegama”, podvukao je.
Kakav bi onda trebalo da bude odnos prema dva regionalna centra? Sagovornik kaže da sa zvaničnom Hrvatskom treba biti pragmatičan i strpljiv, a sa Srbijom obazriv i na distanci, dovoljno velikoj da se spriječi maligni uticaj, ali i dovoljno maloj da građani Crne Gore ne trpe štetu u svakodnevnom životu.
“Odnosi sa Hrvatskom su sada važni, ali sa Srbijom, bez obzira ko bude na vlasti u Beogradu, biće važni još dugo i tu činjenicu treba imati na umu, jer države postoje zbog građana, a ne obratno”, poručio je on.
Poštovati Dejton i ne provocirati
Kad su u pitanju odnosi s BiH i Kosovom, oni su bolji od onih s Beogradom i Zagrebom, ali daleko od idealnih. Čestitke Andrije Mandića povodom neustavnog dana Republike Srpske i povlačenje priznanja Kosova u dvije opštine (Zeta i Pljevlja) djelimično su uzdrmali dotad stabilne relacije.
Pantelić kaže da su odnosi s BiH komplikovani sami po sebi, kao i da, kad se govori o BiH, ljudi imaju tendenciju da misle samo na jednu od tri strane, zaboravljajući da Sarajevo, Banjaluka i Mostar imaju često suprotne poglede.
Prema njegovim riječima, u posljednje vrijeme i u Crnoj Gori imamo tu tendenciju, što se vidjelo kroz odlazak i navijanje ministra spoljnih poslova Ervina Ibrahimovića (Bošnjačka stranka) za BiH u Zenici na meču sa Italijom.
“Ne može se prekoravati ujutru Milan Knežević što navija za Srbiju, a onda uveče mahati zastavom Bosne i Hercegovine, Albanije ili Hrvatske”, poručio je on.
Pantelić je naveo da politika Crne Gore prema BiH treba da se bazira na striktnom poštovanju Dejtonskog sporazuma - nema promjena granica BiH, ali nema ni ukidanja entiteta i obespravljivanja nekog od tri naroda.
Naveo je da zvanična Podgorica ne bi trebalo da navija ni za jednu stranu u BiH, ni direktno, a ni indirektno, a bilo bi poželjno i da govori, barem kad je u pitanju vladajuća koalicija, jednim jezikom, bez obzira na to da li je nekom bliže Sarajevo ili Banjaluka.
“Cilj bi trebalo da bude poboljšavanje saobraćajne infrastrukture koja povezuje dvije zemlje, privredna saradnja, budući da je BiH, poslije Srbije, najveći trgovinski partner u regionu, ali i značajno tržište za crnogorsku turističku privredu. Imajući u vidu vrlo nestabilnu geopolitičku situaciju, Crna Gora bi trebalo da obrati posebnu pažnju na komšijska tržišta u turističkom sektoru”, smatra on.
Što se tiče Kosova, sagovornik kaže da bi trebalo održavati regularne odnose, ali bez poteza koji bi mogli da iritiraju veliki broj građana Crne Gore, podsjećajući da Podgorica jeste priznala tu državu, ali da dobar dio građana Crne Gore ne dijeli tu odluku, te da bi zato bilo svrsishodno voditi balansiranu politiku prema Prištini.
“S jedne strane, ne treba gurati prst u oko partnerima u EU i crnogorskim građanima albanskog porijekla, ali ne bi bilo mudro ni provocirati značajan broj građana Crne Gore koji se ne slažu sa priznanjem Kosova. Drugim riječima, ne treba destabilizovati Crnu Goru zarad nečijih hirova ili želje da nekome dokazuju nešto. Odnosi Crne Gore i Kosova nisu pod reflektorima i tako treba da ostane”, naveo je Pantelić.
On je poručio da bi, generalno, crnogorska politika trebalo da bude prema BiH i Kosovu takva da sprečava uvoz sukoba i razmirica koji postoje u tim zemljama između Bošnjaka i Srba, odnosno Albanaca i Srba.
Izbjegavati dvostruku komunikaciju
Mladen Grgić kazao je da da odnosi s BiH i Kosovom nisu prerasli u ozbiljnu međudržavnu krizu, ali da je povjerenje svakako narušeno. Podsjetio je da Mandić nije prisustvovao obilježavanju 9. januara, već je taj datum javno čestitao rukovodstvu Republike Srpske, ali da ta razlika ne mijenja mnogo suštinu političke poruke, posebno zato što ona dolazi od predsjednika Skupštine, čiji se partijski stavovi, dodaje on, više ne mogu potpuno odvojiti od državne funkcije koju obavlja.
“Ipak, treba biti realan: nije neobično niti mora nužno biti loše da predstavnici Srba u Crnoj Gori imaju posebne političke i kulturne veze s Republikom Srpskom”, podvukao je.
Grgić je istakao da se zvanična politika Crne Gore prema BiH ipak nije promijenila, kao i da Podgorica i dalje poštuje suverenitet, teritorijalni integritet i ustavni poredak te države, postupa u skladu sa stavovima EU i podržava evropsku perspektivu BiH. Prema njegovim riječima, odnosi s Republikom Srpskom kao entitetom mogu biti bliski i sadržajni, ali ne bi smjeli prerasti u paralelnu diplomatiju koja zaobilazi institucije BiH ili relativizuje odluke njenog Ustavnog suda.
“Kontakti koje dio vladajuće većine održava s rukovodstvom Republike Srpske zasada su uglavnom svedeni na politički folklor i ‘bratska’ saopštenja, bez stvarne promjene zvanične državne politike”, primjetio je sagovornik.
On ukazuje da je situacija slično i s Kosovom, te da deklaracije pojedinih opština o “povlačenju priznanja” nemaju nikakvo pravno dejstvo, jer lokalne samouprave nisu nadležne za vođenje vanjske politike.
“One (deklaracije) prije svega pokazuju raštimovanost vlasti i slabost državnih institucija. Crna Gora je priznala Kosovo, održava diplomatske odnose sa Prištinom i podržava njegovo učešće u regionalnim inicijativama i pojedinim međunarodnim organizacijama. Ništa od toga nije zvanično promijenjeno, iako dio parlamentarne većine nastoji da te činjenice prećuti ili povremeno ignoriše”, dodao je.
Grgić je konstatovao da je problem u dvostrukoj komunikaciji: država formalno nastavlja istu politiku, dok dio vlasti svojim biračima šalje poruku da je ona (politika) privremena ili da bi jednog dana mogla biti poništena, navodeći da to možda kratkoročno donosi partijske poene, ali da dugoročno umanjuje vjerodostojnost državnih institucija.
Poručuje da se takav odnos konkretno reflektuje i na relacije između dvije zemlje - nije bilo zvaničnih posjeta na najvećem državnom nivou, niti se odnosi između dvije države promovišu javno, pa se čak i susreti zvaničnika često stidljivo komuniciraju.
“Upravo na tom raskoraku nastaju i napadi na MVP, koje dio vlasti optužuje da vodi neku svoju vanjsku politiku, navodno čak i vođenu od ‘savjetnika’ iz bivše vlasti. Međutim, MVP u osnovi sprovodi politiku koju utvrđuje i vodi Vlada kao kolektivni organ. Ako se pojedini članovi Vlade s tom politikom ne slažu, onda bi to pitanje najprije trebalo da otvore unutar same Vlade i preuzmu odgovornost za njene odluke, umjesto da se od njih naknadno ograđuju pred svojim biračima. Bilo bi dobro da svi članovi Vlade to imaju na umu - prije svega zbog sopstvene političke odgovornosti”, naveo je Grgić.
On ističe da bi Podgorica zato trebalo da vodi normalnu, dosljednu i transparentnu politiku prema Sarajevu i Prištini - susreti sa kosovskim zvaničnicima ne bi smjeli biti skrivani niti tretirani kao tabu tema, kao što saradnja s Banjalukom ne mora nužno da dovodi u pitanje odnose sa državnim institucijama BIH.
“Mala država ne može sebi priuštiti nekoliko paralelnih vanjskih politika - jednu za međunarodne partnere, drugu za odnose unutar vladajuće većine, a treću za domaće biračko tijelo. Moramo biti dosljednji, i da kad je vanjska politika u pitanju nađemo zajednički državni imenilac, jer istrajnost u vanjskoj politici igra veliku ulogu u jačanju kredibiliteta jedne države i ima ozbiljne reperkusije na njen kapacitet da gradi i održava savezništva”, rekao je Grgić.
Dobri odnosi s Albanijom još nijesu u potpunosti valorizovani
Kad su u pitanju odnosi s Tiranom, oni su već duže vrijeme na visokom nivou.
Željko Pantelić kaže da su relacije Crne Gore s Albanijom dobre i da ih svakako treba poboljšavati, ali i imati u vidu da Edi Rama neće uvijek biti na vlasti u toj državi.
Podsjetio je da Rama nije nacionalista i zagovornik velikoalbanske ideje kao što je to kosovski premijer Aljbin Kurti.
“... Da ne ponavljamo sve što se reklo o Ulcinju. Imamo svjež primjer Ukrajine i Poljske, koje su u momentu najtješnjih veza u istoriji došle u žestok sukob oko interpretacije istorije i istorijskih ličnosti”, dodao je on.
Sagovornik kaže da se albanski nacionalizam, kao srpski i hrvatski, uostalom, ne zaustavlja na njihovim državnim granicama, te da će Tirani, kao i u Beogradu i Zagrebu, uvijek biti onih koji sanjaju o imenu države uz pridjev “velika”.
“Bilo bi dobro da je Rama novo pravilo, a ne izuzetak u albanskoj politici”, napominje Pantelić.
Mladen Grgić objasnio je da Crna Gora trenutno ima najbolje odnose s Albanijom jer između dvije države nema ozbiljnih teritorijalnih ili identitetskih sporova, a njihove ključne političke i bezbjednosne orijentacije gotovo su podudarne - obje zemlje članice su NATO-a, teže članstvu u EU i imaju slične stavove o najvažnijim regionalnim pitanjima.
“Taj primjer pokazuje da dobre odnose nije neophodno nazivati ‘bratskim’ - oni takvi postaju u praksi, kad počivaju na zajedničkim interesima i međusobnom poštovanju”, naveo je on.
Ipak, naglašava da dobri politički odnosi još nisu dovoljno pretočeni u konkretne ekonomske i infrastrukturne projekte.
“Među prioritetima bi trebalo da budu izgradnja crnogorskog dijela Jadransko-jonskog koridora, modernizacija i elektrifikacija pruge Podgorica-Tuzi-granica s Albanijom i ponovno uspostavljanje redovnog putničkog željezničkog saobraćaja prema Skadru, Tirani i Draču. Time bi se Crna Gora bolje povezala s albanskim tržištem i lukom Drač, dok bi građanima bio olakšan pristup aerodromu u Tirani, koji je postao važan regionalni saobraćajni centar”, rekao je Grgić.
Istakao je da prostor za saradnju postoji i u zajedničkom i održivom upravljanju Skadarskim jezerom, energetici, uspostavljanju integrisanih graničnih prelaza, razvoju zajedničke turističke ponude i boljem povezivanju Luke Bar s albanskim tržištem.
Za veliki dio tih projekata, dodaje Grgić, dostupni su evropski fondovi i regionalni infrastrukturni programi.
Prema njegovim riječima, ono što još nedostaje jesu snažnija politička inicijativa i sposobnost dviju administracije da dobre političke odnose pretvore u konkretne i vidljive koristi za građane i privredu.
Mandić primjer da Srbija želi poslušnost
Mladen Grgić kaže da je najbolji pokazatelj da Beograd želi da Podgorica promijeni vanjskopolitički kurs primjer Andrije Mandića.
“... Koji se našao u nemilosti svog dojučerašnjeg ‘prijatelja’. Tu se vidi da Beograd od svojih najbližih političkih saveznika u Crnoj Gori ne očekuje samo prijateljski odnos, već i dosljedno praćenje njegove regionalne politike”, ukazao je on.
Grgić navodi da, kad je Mandić pokazao da mu je učešće u vlasti i evropskom procesu Crne Gore važnije od takve vrste lojalnosti, politička bliskost više nije bila dovoljna da odnosi s Beogradom ostanu skladni.
“To govori da Srbija dobre odnose s Crnom Gorom još često poistovjećuje s njenom poslušnošću, a ne s ravnopravnim odnosom između dvije suverene države. I dok je Mandić na vjetrometini, ostali akteri uglavnom prećutkuju strelice koje dolaze iz Beograda, u nadi da ih neće direktno potkačiti i da neće eskalirati u dublji politički sukob. Po principu, kad je kriza - svako za sebe”, konstatovao je on.
Mandić je prošle sedmice u javnosti razmijenio poruke s Aleksandrom Vučićem. Nakon što je predsjednik Srbije kazao da pojedini “istaknuti srpski nacionalisti” zagovaraju ideje “policentričnog srpstva”, te da je to “smrt srpskog naroda”, šef parlamenta je poručio da će se odluke o budućnosti Crne Gore donositi u Crnoj Gori, kao što su se uvijek donosile, te da niko, “ma gdje se nalazio i koliko sebe smatrao velikim”, nema pravo da Srbima u Crnoj Gori izdaje uvjerenja o nacionalnoj ispravnosti.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
