Štititi manjine, ne manjinske partije: Koprivica o planovima stranaka vlasti da "trguju" afirmativnom akcijom

Afirmativna akcija postoji zbog ljudi i zajednica, a ne da bi nacionalnim partijama manjina garantovala određeni broj mandata, poručuje izvršni direktor CDT-a

“Vijesti” nedavno objavile da je PES obećao manjinskim strankama izmjene izbornih zakona kako bi se omogućila veća zastupljenost albanskih i hrvatskih partija u Skupštini, u zamjenu za podršku izmjenama Ustava

1187 pregleda 0 komentar(a)
Foto: CDT
Foto: CDT

Afirmativna akcija treba da obezbijedi stvarnu jednakost i autentičnu političku zastupljenost manjinskih naroda, a ne da služi za političku trgovinu i zaštitu interesa nacionalnih partija, koje ne mogu imati monopol nad predstavljanjem manjina - poručio je izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju (CDT) Dragan Koprivica.

On je kazao “Vijestima” da su namjere stranaka vlasti da afirmativnu akciju koriste za političke dogovore, suprotne njenoj suštini i ciljevima zbog kojih je uvedena.

Crnogorski izborni zakon predviđa povlašćeni izborni prag za partije koje predstavljaju manjinske narode i manjinske nacionalne zajednice. To se naziva afirmativna akcija, a cilj je da manjinske zajednice mogu imati predstavnike u Skupštini i kad njihove liste ne dostignu opšti izborni cenzus od tri odsto.

Kako su “Vijesti” objavile 21. oktobra, vladajući Pokret Evropa sad (PES) obećao je manjinskim partijama da će pripremiti izmjene izbornog zakonodavstva kako bi se omogućila veća zastupljenost albanskih i hrvatskih stranaka u Skupštini Crne Gore, u zamjenu za podršku novim izmjenama Ustava.

PISMO SATLERU

Manjinske stranke prethodno su šefu Delegacije Evropske unije u Crnoj Gori Johanu Satleru uputile pismo u kom su iznijele zahtjeve da se albanskim listama omogući osvajanje četiri poslanička mandata, umjesto dosadašnja tri (najviše), kao i da se hrvatskim partijama olakša dolazak do jednog poslaničkog mjesta. Prema njihovom predlogu, izborni prag za osvajanje jednog mandata hrvatskih partija bio bi smanjen s 0,35 na 0,25 odsto važećih glasova.

Koprivica tvrdi da je to, prije svega, netransparentno jer javnost ne zna ko je tačno učestvovao u pregovorima, niti na osnovu kojih kriterijuma su predložena konkretna rješenja.

“Ukoliko su informacije o ovom dogovoru tačne, svjedočimo još jednom primjeru pretvaranja zakonodavnog procesa u političku trgovinu”, naveo je on.

Prema njegovim riječima, umjesto da se izborna pravila mijenjaju na osnovu jasnih principa i potreba građana, ona postaju predmet pregovora prema trenutnim interesima partija. O veoma važnim pravilima, dodaje on, pregovara se iza zatvorenih vrata, bez učešća civilnog društva, javne rasprave i ozbiljne analize njihovih posljedica.

Kao posebno problematično ističe to što najavljena rješenja nijesu razmatrana u okviru parlamentarnog Odbora za sveobuhvatnu izbornu reformu - koji je radio dvije godine - uz stručne analize i javnu raspravu.

“Ispada da dvije godine institucionalnog rada nijesu bile dovoljne da se pronađu odgovarajuća rješenja, ali je politički dogovor bio dovoljan da se ona obećaju za samo 30 dana”, ukazao je Koprivica.

Podsjeća da je afirmativna akcija važno ustavno pravo i demokratska tekovina, neophodna za ostvarivanje stvarne jednakosti i djelotvornog političkog učešća pripadnika manjinskih naroda i drugih manjinskih nacionalnih zajednica.

“Ali upravo zato što je riječ o tako važnom pravu, moramo napraviti jasnu razliku između zaštite prava manjinskih zajednica i zaštite interesa nacionalnih partija manjina. Afirmativna akcija postoji zbog ljudi i zajednica, a ne da bi nacionalnim partijama manjina garantovala određeni broj mandata”, poručio je izvršni direktor CDT-a.

Kako kaže, poseban tretman manjinskih izbornih lista može biti legitiman način ostvarivanja tog prava, ali nije jedini mogući model, niti smije biti izuzet od preispitivanja.

“Zato svaka promjena mora počivati na analizi stvarnih potreba manjinskih zajednica i efekata postojećeg sistema, a ne na pregovaračkoj snazi nacionalnih partija manjina”, naveo je Koprivica, dodajući da cilj mora biti da afirmativna akcija što bolje ostvaruje svoju ustavnu svrhu - stvarnu jednakost i autentičnu političku zastupljenost manjinskih zajednica.

NARODI I PARTIJE NIJESU ISTO

CDT, ističe on, posebno insistira na razlici između zastupljenosti manjinskih naroda i zastupljenosti nacionalnih partija manjina, jer te dvije stvari nijesu isto, iako se u političkoj raspravi često poistovjećuju.

Prema njegovim riječima, Crna Gora je građanska država, pa pripadnik manjinskog naroda koji je izabran s građanske liste nije zbog toga manje autentičan predstavnik svoje zajednice od onoga koji je izabran s liste nacionalne partije manjina.

“Ali on nema pravo na afirmativnu akciju”, napominje Koprivica i dodaje da se upravo zato mora postaviti pitanje da li postojeći sistem afirmativne akcije zaista obezbjeđuje djelotvornu političku zastupljenost manjinskih zajednica ili privileguje nacionalne partije manjina, doprinosi stvaranju njihovog monopola na političko predstavljanje manjinskih zajednica, a druge oblike političkog organizovanja stavlja u nepovoljniji položaj.

Upozorava da se to pitanje ne može riješiti međupartijskim dogovorima o broju mandata, već ozbiljnom analizom efekata postojećeg sistema i otvorenom raspravom o tome kako ostvariti stvarnu političku jednakost.

NEPRAVDA ZA ROME I MUSLIMANE

Koprivica ističe da se u ovakvim situacijama uvijek zaobilazi pitanje političke zastupljenosti Roma i da se na primjeru te zajednice najbolje vidi nedosljednost i nepravednost postojećeg sistema afirmativne akcije.

Podsjeća da CDT godinama upozorava da su Romi i Hrvati zajednice koje su približno jednake brojnosti, ali da država njihovom pravu na političku zastupljenost pristupa potpuno različito.

Za hrvatsku zajednicu, kako navodi, postoji poseban izborni mehanizam koji omogućava osvajanje poslaničkog mandata pod povoljnijim uslovima, dok Romi nemaju takvu mogućnost, i to, kako dodaje, jasno govori o njihovoj diskriminaciji u crnogorskom izbornom sistemu.

“Ne smijemo zaboraviti ni Muslimane, koji su takođe manjinski narod i imaju pravo na afirmativnu akciju. Njihov položaj i mogućnosti ostvarivanja djelotvorne političke zastupljenosti moraju biti dio svake ozbiljne reforme izbornog zakonodavstva” podvukao je Koprivica, pitajući kakva je to afirmativna akcija koja zaobilazi upravo one kojima je najpotrebnija.

ŠTA SE RJEŠAVA S VIŠE MANDATA ZA ALBANSKE STRANKE

Povodom sve češćih najava povećanja broja mandata za albanske partije i snižavanja izbornog praga za hrvatske liste, Koprivica kaže da javnost prije donošenja odluka mora znati koji se konkretan problem rješava i na osnovu kojih kriterijuma.

“Zašto baš taj broj mandata? Zašto baš taj procenat glasova? Kako bi predložena pravila uticala na raspodjelu mandata? Kakve bi posljedice imala na jednakost biračkog prava i proporcionalnost izbornog sistema? Bez odgovora na ta pitanja, ne možemo ozbiljno govoriti o kvalitetu predloženih rješenja”, naglašava Koprivica, upozoravajući da se izborno zakonodavstvo ne smije pisati tako što partije prvo dogovore broj mandata koji žele, a zatim se traži pravno obrazloženje kojim će se taj dogovor opravdati.

Ističe da redosljed mora biti obrnut: prvo treba utvrditi stvarne prepreke političkoj zastupljenosti manjinskih zajednica, zatim razmotriti moguće modele i njihove efekte, pa tek onda odlučivati o konkretnim zakonskim rješenjima.

U Hrvatskoj mandati nijesu rezervisani za iste manjinske partije

Komentarišući moguća rješenja, Koprivica kaže da postoje različiti modeli zaštite političke zastupljenosti manjinskih zajednica i da nije nužno posebno izborno pravo vezivati isključivo za nacionalne partije manjina.

Navodi da u Hrvatskoj postoje posebna poslanička mjesta za predstavnike nacionalnih manjina, ali da kandidate ne predlažu samo manjinske partije, već i druge registrovane stranke, udruženja i birači, dok o njihovom izboru odlučuju pripadnici odgovarajućih manjinskih zajednica.

Ipak, smatra da Crna Gora ne treba automatski da preuzima hrvatski ili bilo koji drugi model, već da rješenja prilagodi svom ustavnom uređenju i društvenim okolnostima.

“Ali ovaj primjer pokazuje da postoji prostor za ozbiljnu raspravu o različitim načinima ostvarivanja manjinske zastupljenosti, bez davanja monopola određenom tipu političkih organizacija”, smatra Koprivica.

Podsjeća da član 79 Ustava garantuje pravo na autentičnu zastupljenost pripadnicima manjinskih naroda i zajednica, a ne političkim partijama.

“Nacionalne partije manjina mogu biti jedan od načina ostvarivanja tog prava, ali nijesu njegovi ustavni nosioci i ne mogu imati monopolski položaj u njegovom ostvarivanju”, istakao je sagovornik.

On je pozvao vladajuću većinu, manjinske partije i sve druge političke aktere da svaku inicijativu za unapređenje afirmativne akcije vrate u transparentan, inkluzivan i argumentovan institucionalni proces.

Pogledajte još: