Regija Zapadnog Balkana još je krhka u instituconalnom i političkom smislu i opterećena negativnim naslijeđem rata i nacionalizmom, rekao je profesor na Univerzitetu Donja Gorica (UDG), Milan Podunavac.
On je rekao da su nizak nivo vladavine prava, jačanje desničarskog ekstremizma i liberalizma, politički akteri koji su neprijatelji demokratije i civilnog društva, proizveli ne samo ogroman demokratski deficit političkog režima u regionu već i normalizovali različite oblike političkog autoritarizma.
„Slabosti i izbor tema i neke oligarske tendencije u političkim partijama ugrozile su osnovno povjerenje u sistem reprezentativne demokratije“, rekao je Podunavac na međunarodnoj naučnoj konferenciji "Balkanska komparativna studija izbora: Uticaj personalnog glasanja na unutarpartijsku demokratiju", koji je organizovao Centar za monitoring i istraživanje.
Time su se, kako je dodao, stvoreni uslovi za različita autoritativna politička rješenja.
Profesor političkih nauka na Univerzitetu u Lozani, Dordž Luc istakao je da, kada se govori o kampanjama, bitno pojasniti da se one ne odnose samo na partije već često i na same kandidate koji se nekada i međusobno takmiče.
Prema njegovim riječima, to je najočiglednije u proporcionalnom sistemu gdje postoje različiti podsticaji i broj glasova određuje koliko će partija dobiti mjesta.
Luc smatra da je potrebno obezbijediti dimenziju konkurencije između stranaka a ne da se vodi pažnja o konkurenciji predstavnika različitih partija.
On je kazao, da je za proporcionalni sistem karakteristična saradnja i konkurencija između kandidata iste partije.
Luc je dodao da je ta međupartijska konkurencija takozvana „tajna bašta“ gdje postoje dvije vrste izbora a to su, kako je pojasnio, otvorena konkurencija između kandidata različitih i istih stranaka.
„Ne radi se samo o politici i viziji jer ovi kandidati su iz iste partije, po definiciji imaju zajedničko stanovište i vrijednosti, već izgleda da su takvi kandidati strogo orijentisani na svoju karijeru“, rekao je Luc.
Prema njegovim riječima, partije često pokušavaju da izbalansiraju konkurenciju i saradnju, a konkurencija se dešava kroz dvije faze.
Luc je pojasnio da je u prvoj fazi, kod kandidovanja kandidata i njegove pozicije, kandidatu uvijek važno da bude na vrhu glasačkog listića. „I nijesu fokusirani na kandidata već na partiju“.
Druga faza je, kako je naveo, interna i interpartijska konkurencija gdje moraju biti pobijeđeni kandidati iz iste partije.
Profesor sa Univerziteta u Dablinu, Majkl Marš istakao je da kod sistema prenosivog glasa, ako niko od kandidata ne dostigne predviđenu kvotu, eliminišu su se kandidati koji imaju najmanje prvih preferencija i onda se taj broj prenosi na sledeće kandidate.
On je kazao da partije vode kampanje ali kandidati dosta napora ulažu i da sa aspekta interne demokratije glasač, iako će glasati za partiju, mora odlučiti kojeg kandidata preferira.
Marš je ukazao da će jače partije u takvim sistemima kandidovati dva ili tri kandidata, a manje partije nominuju samo jednog jer, kako je pojasnio, postoji strah da ako imenuje više kandidata da će se glasovi raspršiti.
Kako je dodao, ako je partija izgubila polovinu svoje podrške to se nije desilo zbog kandidata već su glasači izgubili povjerenje u partiju.
Marš je rekao da određene studije pokazuju da, kada neki kandidat bude eliminisan, većina glasova ide sledećem kandidatu iz partije.„Što znači da je partija ljudima važnija od kandidata“.
Međutim, kako je kazao, dešava se i da glasači ne glasaju samo za kandidate jedne partije već, zbog višestranačkog sistema, i za predstavnike drugih stranaka.
Prema riječima Marša, rangiranjem kandidatda mogu biti prikupljeni podaci o tome kojeg su kandidata glasači smatrali najboljim.
„Ali ponekad najbolji kandidat i ne dolazi iz najbolje partije“, dodao je Marš.
On je istakao da većina israživanja pokazuje da je partijama teško da dobiju najbolje kandidate i da obično biraju kandidate koji su slični sa prethodnim.
„To partiji omogućava da kombinuju personalni i partijski element“, rekao je Marš.
Goran Čular sa Univerziteta u Zagrebu, kazao je da, kada se govori o uticaju personalnog glasa mora se pomenuti različiti nivo institucionalnog podsticaja za glasače i strukturalni element kako bi glasači ozbiljno shvatili kandidate.
On je kazao da je u Hrvatskoj nizak institucionalni nivo podsticaja i da glasači ne glasaju drugačije od onoga što partije kažu.
Čular je ukazao da su u Hrvatskoj uvedene fleksibilne liste gdje je važan redosljed partija i preferencijalni glas.
Prema njegovim riječima, glasanje za kanidate je manje važno za hrvatske glasače jer su, kako je rekao, u strukturalnom uticaju partijskog sistema u Hrvatskoj stvoreni centralizovani sistemi.
„Partije su u suštini jače nego kandidati i imamo dosta visok nivo partijske indentifikacije“, dodao je Čular.
Kada je riječ o predjsedničkim izborima, on je kazao, da je primijetno da se glasači „usuđuju“ da glasaju za kandidate a ne za partije.
„Od 2000. godine nijesmo imali ni jedne izbore gdje kandidati nijesu uspjeli bez partijske potpore“, istakao je Čular.
Tako da, kako je istakao, bez podrške političkih partija na predjsedničkim izborima postoji uticaj ličnog glasa, dok na nacionalnim i parlamentarnim izborima tog uticaja nema.
Prema riječima Čulara, glasači ne moraju da daju preferencijalni glas, i važan je redosljed na listi.
On je kazao da glasači žele da koriste opciju preferencijalnog glasa ali da je uticaj tog glasa veoma mali.„Jer postoji velika koncetracija glasanja na jednog kandidata“.
„Preferencijalno glasanje u Hrvatskoj ima veoma skorman uticaj na lično personalno zastupanje a nema strukturalnih uticaja na intrapartijsku dinamiku“, zaključio je Čular.
On smatra da takav model preferencijalnog glasanja treba izmijeniti.
Bonus video:
