Kad su ambasadori sporne ličnosti: Uvreda za drugu državu i za profesionalne diplomate

“Crnu Goru sve češće u inostranstvu predstavljaju oni koji i u sopstvenoj državi imaju, najblaže rečeno, urušen ugled i koji se zbog toga praktično ‘odstranjuju’ odavde”, smatra Vučković
310 pregleda 21 komentar(a)
Miomir Mugoša, Milan Roćen, Sanja Vlahović, Foto: Luka Zeković
Miomir Mugoša, Milan Roćen, Sanja Vlahović, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 31.08.2018. 14:10h

Slanjem za ambasadore pojedinaca čiji je lični kredibilitet sporan vrijeđa se država u koju se oni šalju, ali i crnogorske institucije i svi oni ljudi u njima koji profesionalno i pošteno grade svoje karijere, smatraju u Centru za građansko obrazovanje (CGO).

“Ministarstvo vanjskih poslova nema mnogo onih koji su koračajući kroz svaki stepenik diplomatske karijere stigli do ambasadorske pozicije, odnosno deficit karijernih diplomata je vidljiv”, ocijenio je u razgovoru za “Vijesti” saradnik CGO, dr Vladimir Vučković.

U Zakonu o vanjskim poslovima stoji da su ambasadorska mjesta po pravilu namijenjena za diplomate.

Međutim, petinu mjesta mogu popuniti oni koji nisu diplomate, ali, između ostaloga, moraju ispuniti uslove da govore najmanje jedan strani jezik i da su ostvarili zapažene profesionalne rezultate.

“Pobjeda” je u maju objavila da su od 25 crnogorskih diplomata njih 19 karijerne diplomate, što je više od petine mjesta propisanih Zakonom.

Mada napominje da slanje političara za ambasadore nije ništa novo, saradnik CGO-a ističe da vlast mora obavezno da vodi računa i o kredibilitetu tih ličnosti.

“Crnu Goru sve češće u inostranstvu predstavljaju oni koji i u sopstvenoj državi imaju, najblaže rečeno, urušen ugled i koji se zbog toga praktično ‘odstranjuju’ odavde a da bi jačali ugled Crne Gore kroz te ambasadorske pozicije!? Tako vlast, na uštrb javnog interesa, kroz imenovanja na važna diplomatska mjesta, nagrađuje pojedince koji su demonstrirali lojalnost partiji i njenim moćnicima, jačajući ne samo postojeće klijentelističke odnose već i uvjerenje da se isplati biti kompromitovan”, smatra on.

Pažnju crnogorske ali i regionalne javnosti posljednjih godina izazvalo je više imenovanja, među njima, prije svega, bivše ministarke nauke Sanje Vlahović, bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše i bivšeg predsjednika Skupštine Darka Pajovića.

Vlahovićeva je prije godinu imenovana za ambasadorku u Italiji a tome su prethodile krivične prijave CGO zbog sumnje da je plagirala svoj naučni rad.

U istom periodu na mjesto ambasadora u Sloveniji postavljen je bivši ministar i poslanik Socijaldemokrata Vujica Lazović, takođe bez prethodnog diplomatskog iskustva. On je na tom mjestu naslijedio Miomira Mugošu, bivšeg gradonačelnika glavnog grada kojeg Specijalno državno tužilaštvo sada tereti za višemilionsku štetu nanijetu budžetu grada Podgorice.

Slovenački mediji su 2015. pisali da im stiže ambasador poznat po povezanošću sa korupcionaškim aferama i fizičkim napadima na novinare.

Za ambasadora u Kini sredinom juna poslat je Darko Pajović. Pajović je u januaru 2016. spasao pada Vladu Mila Đukanovića, poslije čega je postavljen za šefa Skupštine. Pomenuta odluka koštala je krajem iste godine njegovu Pozitivnu Crnu Goru, jer nije imala podršku birača da ostane u Skupštini. Opozicija je optužila Pajovića da je sa još dvoje poslanika svoje partije podlegao političkoj korupciji a da je poslije mjesta predsjednika Skupštine sad nagrađen Kinom.

Kontroverzno je bilo i imenovanje Ranka Vujačića za ambasadora u Njemačkoj. Ovaj Beograđanin je bivši veliki majstor Regularne velike lože Srbije a crnogorsko državljanstvo dobio je 2010. godine na predlog Đukanovića.

Među onima koji nemaju prethodnog diplomatskog iskustva su ambasadori u Velikoj Britaniji, bivši poslanik Socijaldemokratske partije Borislav Banović, u Srbiji bivši ministar kulture Branislav Mićunović, u Hrvatskoj bivši ministar odbrane Boro Vučinić a u Rumuniji bivši šef vojne tajne službe Goran Poleksić...

“Vijesti” su ovog mjeseca objavile da bi ambasadorsku poziciju trebalo da dobije i bivši ministar zdravlja Budimir Šegrt, koji takođe nema prethodnog diplomatskog iskustva.

“Jasno je uspostavljen sistem centralizovanog partijskog ustrojstva, na koji najveći uticaj ima vladajući DPS čije rukovodstvo na bazi procjene partijske odanosti i trenutnih partijskih interesa rotira sebi bliske osobe, a koje su nerijetko u zemlji kompromitovane različitim aferama, ali iz nekog razloga partiji bitne ili ona prema njima ima neki ‘dug’”, smatra Vučković.

Posvećenije raditi na izgradnji karijernih diplomata

Potrebno je mnogo više i posvećenije raditi na izgradnji karijernih diplomata, smatra saradnik CGO.

“Ozbiljnost država se mjeri i ozbiljnošću njenih diplomatskih predstavnika, a što u osnovu ima i znanje u brojnim i složenim oblastima koje diplomatija pokriva. Kod nas je to znanje uglavnom potcijenjeno ili podrazumijevajuće”, kazao je Vučković.

Bonus video: