Armin Muša Osmanagić više od 20 godina nalazi se u policijskim evidencijama, ali je njegovo ime široj javnosti postalo poznato kada ga je nekadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova Mićo Orlandić u septembru 2004. godine, označio kao jednog od učesnika u ubistvu urednika "Dana" Duška Jovanovića.
Orlandić je tada, nakon 100 dana od ubistva Jovanovića, rekao da “po Evropi traže Osmanagića i Vuka Vulevića”, ali niko od njih dvojice nikada zvanično nije bio sumnjičen za taj zločin.
Nakon godinu skrivanja, Osmanagić se vratio u Crnu Goru, a nakon dvodnevog pritvora rečeno je da nema dokaza da je u noći 27. maja 2004. godine bio u “golfu 3" iz kojeg je pucano na urednika "Dana".
Kasnije, na suđenju za ubistvo Jovanovića, Osmanagić je u svojstvu svjedoka izjavio da je u noći likvidacije urednika “Dana” bio u podgoričkoj diskoteci "Manija" sa Vukom Vulevićem.
"Te noći, oko 21 sat, večerao sam sa Vulevićem u restoranu 'Đardino'. Nijesmo se razdvajali sve do 01.15 časova, kada sam napustio 'Maniju", izjavio je Osmanagić svjedočeći u Višem sudu, aprila 2006. godine.
Godinu kasnije, čelnici Agencije za nacionalnu bezbjednost na skupštinskom Odboru za bezbjednost, takođe su pominjali Osmanagića, u kontekstu priče o kriminalnim klanovima u Crnoj Gori.
Tada je, kako su "Vijesti” prenijele dio iz izvještaja ANB-a, rečeno da su “barske kriminogene strukture preuzele primat u crnogorskom podzemlju”...
"Prema brojnosti i organizovanosti, naplati reketa i vršenju krivičnih djela koja sadrže elemente terorističkih akata, izdvaja se grupa kojom rukovode Saša Boreta, Ljubo Bigović i Armin - Muša Osmanagić...
Njihova karakteristika je tijesna povezanost sa grupama i pojedincima iz drugih crnogorskih gradova. Boreta, Bigović i Osmanagić su u sprezi sa pojedinim pripadnicima beogradskog podzemlja, a povezani su i sa "kolegama" iz bivših jugoslovenskih republika, Albanije, zapadnoevropskih i južnoameričkih država, što indicira da je u pitanju organizovani lanac za šverc narkotika”, pisalo je u dokumentu ANB-a.
Baranin je i u narednim godinama bio u svim policijskim dokumentima zaveden kao vođa jakog klana iz Bara, ali je uz sve to nastavio sa širenjem poslovne imperije na primorju. U Baru je otvorio automat - klub “Paladijum", restoran “Savoja”, a preko povezanih osoba bio je zakupac i plaža u tom dijelu obale, a u više navrata je tvrdio da nije kriminalac, već da se bavi legalnim poslovima.
"Bavim se legalnim poslovima, ne prodajem drogu, ne ubijam ljude, ne putujem sa lažnim pasošima. Obično idem u Italiju na odmor ili sajam kolača, jer u svom lokalu držim najbolje kolače i hranu”, tvrdio je prije dvije godine Osmanagić.
Tokom 2012. godine inspektori za suzbijanje organizovanog kriminala bavili su se biznisom Osmanagića, zbog čega su on i njegova supruga Ljiljana uhapšeni 30. oktobra prošle godine, zbog sumnje da su počinili krivično djelo "pranje novca”.
Nakon pravne vrteške Osmanagić je tada pušten da se brani sa slobode, a policija je u saopštenju tvrdila su “neovlašćenim organizovanjem igra na sreću "oprali” oko 72.000 eura”. Protekla godina nije bila najbolja za Armina Mušu Osmanagića - samo osam dana nakon njegovog hapšenja u centru Bara ubijen je njegov prijatelj Stefan Đukić (21), na kojeg su ubice ispalile više od 20 metaka iz “heklera”.
To ubistvo još nije riješeno, ali su i tada na meti inspektora najprije bile osobe iz klana pokojnog Đurovića. Rat dva zavađena klana tinjao je mjesecima, a novi zločin dogodio se krajem maja ove godine kada je u Baru ubijen Mirko Mićić (31), član grupe Đurovića.
Za taj zločin osumnjičen je Nenad Mrdak, brat Andrije Mrdaka, koji je bio najbolji prijatelj ubijenog Osmanagića.
Mrdak je, kako je priznao, ubio Mićića jer ga je ovaj davadesetak dana prije toga prebio u gradu.
Bonus video:
