Religija je ponovo postala aktuelna top-tema kojom se bave svjetski režiseri. Na Berlinalu je "servirano" nekoliko filmova s religijskom tematikom. Obratimo li pažnju na popis filmova koji se ovih dana mogu pogledati u njemačkim bioskopima, odmah za oko zapada jedna stvar - cijeli niz filmova bavi se više ili manje intenzivno crkvom, religijom i vjerom, piše Dojče vele.
Francuski film "Časna sestra" nastao je na temelju teksta Denisa Dideroa, priča o problemima jedne mlade časne sestre u provincijskom samostanu. I radnja filma "Camille Claudel 1915" ograničava se isključivo na samostan koji je postao posljednje utočište vajarke Kamil Klodel. Poljski film režiserke Malgorzate Šumovske "U ime..." opisuje duševne jade jednog mladog sveštenika kog privlače muškarci. U njemačkim kinima upravo se prikazuje i novi film Austrijanca Ulriha Seidla. Sam naslov otkriva o čemu se radi: "Raj: vjera".
Radi li se o novom trendu? Traži li svjetsko kino u vremenima duhovne dezorijentacije spas u religijskim pričama? Upadljivo je koliko se trenutno puno filmova bavi religijom, ali treba podsjetiti da su u dosadašnjoj istoriji "sedme umjetnosti" nebrojeni filmovi s tom temom pronašli put do kino-dvorana.
Sjetimo se braće Lumier koji su izmislili kino 1895. godine u Francuskoj. I oni su uradili film o Isusu Hristu. Holivud se od svojih ranih dana bavio filmovima na temelju priča iz Biblije, ta je forma u 50-im godinama prošlog vijeka bilježila velike uspjehe. Praktično nema poznatijeg reditelja u istoriji filma koji se barem jednom u svojoj karijeri nije pozabavio ovom temom.
"Kinematografija se uvijek iznova bavila društveno relevantnim temama, a jedna od najrelevantnijih tema je naravno religija", kaže glavni urednik njemačkog katoličkog stručnog magazina "Film-Dienst", Horst-Peter Kol. "Pojedini režiseri su se uhvatili ove teme i plod toga su bili neki doista veliki filmski uspjesi."
Pritom se išlo u širinu s temama. Peter Hasenberg je zadužen za film i medijsko-političke teme pri Njemačkoj biskupskoj konferenciji:
“Bilo je i žestokih diskusija oko mnogih filmova koji su se bavili religijom. Najveće kontroverze nisu izazivala djela s relativno 'plitkim' religioznim porukama: 'Najzanimljivije filmove religioznog sadržaja u istorijii filma napravili su ljudi koji su se kritički odnosili prema vjeri: Ingmar Bergman ili Luis Buñuel, na primjer'”, kaže Hasenberg.
Ali, što je uopšte religijski film? Film u kojem su glavni glumci sveštenici i časne sestre? Film u kojem se radnja vrti oko vjerskih ratova i crkvenih kriza? Ne. Hasenberg upire prstom na brojna djela koja se rubno bave temama kao što su potraga za smislom života ili transcedencijom:
"Postoje filmovi u kojima se radi o izbavljenju, o krivici i oprostu, o smislu života, o odnosu prema smrti, o umiranju, o drugom svijetu. Ali i filmovi koji se ne bave eksplicitno vjerskim sadržajima, filmovi koji uopšte ne zadiru u područje konfesionalnih veza, ali filmovi na kojima se vidi uticaj pokreta koji traže smisao. To važi i za velike akcijske produkcije i fantastiku poput "Matrixa" i "Gospodara prstenova". Ali i za holivudske katastrofe u kojima se svijet na velikom platnu pretvori u prah i pepeo. Apokaliptični scenariji su najvidljiviji tragovi religijskog naslijeđa u kinu današnjice", tvrdi Karsten Visarius.
Bonus video:
