PRODUCENT I PREDAVAČ

Sehad Čekić: Dugotrajna hibernacija crnogorskog filma ostavila je posljedice

Povod za razgovor sa Čekićem je bilo i predstavljanje crnogorske aktuelne kinematografije na filmskom festivalu u Kanu
186 pregleda 0 komentar(a)
Sehad Čekić, Foto: Luka Zeković
Sehad Čekić, Foto: Luka Zeković
Ažurirano: 04.06.2011. 08:35h

Sehad Čekić je jedan od najangažovanijih filmskih producenata u Crnoj Gori, čija biografija bilježi učešće na gotovo svim filmovima koji su u posljednjih desetak godina rađeni ovdje, kao i u većini projekata koji podrazumijevaju filmski program.

Neki od posljednjih Čekićevih projekata bili su filmovi "Posljednje poglavlje" u režiji Nemanje Bečanovića, “Gledaj me” Marije Perović, “Maske” Andra Martinovića i drugi.

Trenutno je angažovan na filmu “Odisej” Andra Martinovića, koji se nalazi u pretprodukciji. Čekić je od 2005. godine Saradnik na predmetu Filmska produkcija na Fakultetu dramskih umjetnosti na Cetinju, od 2010. predavač na predmetu Filmska produkcija i v.d. prodekan za finansije.

Povod za razgovor sa Čekićem, pored ostalog je bilo i predstavljanje crnogorske aktuelne kinematografije ove godine na filmskom festivalu u Kanu. Čekić je za “Art” prenio iskustva iz Kana.

"Predstavljanje crnogorske kinematografije u okviru zajedničkog paviljona zemalja Jugoistočne Evrope, na inicijativu Ministarstva kulture, svakako je predstavljalo značajnu, nezaobilaznu kariku u sklopu novog pristupa u rekonstituisanju crnogorske kinematografije.

Bila je to dobra prilika da se upoznamo sa dostignućima u susjednim kinematografijama, komuniciramo sa mnogim zainteresovanim profesionalcima iz različitih kinematografskih oblasti, ali i da sačinimo svojevrsnu internu analizu naših trenutnih dometa.

Kanski festival, odvojen od marketa koji posjeduje sopstvena pravila i ciljeve, je interesantan za posmatranje, poput kakvog rijalitija, Diznilenda za odrasle

Vrlo smo zadovoljni prvim nastupom u Kanu i iskazanim interesovanjem (kroz paviljon je prošlo nekoliko stotina posjetilaca, a između ostalih paviljon je posjetila i Andrula Vasiliu, evropski komesar za obrazovanje, kulturu, multijezičnost i omladinu), a posebno je potrebno istaći da je ideja o zajedničkom nastupu osam zemalja (Bosna i Hercegovina, Bugarska, Crna Gora, Hrvatska, Kipar, Makedonija, Slovenija i Srbija) imala vrlo lijep odjek među svim posjetiocima filmskog marketa u Kanu.

Posjetioci koji bi došli da obiđu štand jedne zemlje, tako bi posjetili i štandove drugih zemalja, a izuzetna atmosfera u paviljonu bila je najbolji pokazatelj da je zajednički nastup ovih zemalja prirodan i logičan.

Prezentacije crnogorske kinematografije, a koje bi rezultirale izraženijim vizibilitetom i intenzivnijim umrežavanjem sa regionom i Evropom, neophodno je organizovati i u idućim godinama, ali i na drugim manifestacijama koje pružaju dobre prilike za takve aktivnosti.

Umalo da zaboravim, Kanski festival, odvojen od marketa koji posjeduje sopstvena pravila i ciljeve, je interesantan za posmatranje, poput kakvog rijalitija, Diznilenda za odrasle, koji vas tjera, iako se u zatvorenim salama prikazuju umjetnički, subverzivni filmovi sa mnogo pitanja, da upravo zaboravite na ta svakodnevna globalna pitanja i probleme koje Kejv spretno nabraja: "rampant discrimination, mass poverty, third world debt, infectious disease, global inequality and deepening socio-economic divisions" i prepustite se opijajućoj svjetlosti bliceva sa crvenog tepiha."

Jedan ste od prvih i svakako jedan od najuspješnijih producenata mlađe generacije u Crnoj Gori. Kako biste okarakterisali Vaš posao na ovom prostoru do sada?

"Odgovor na ovo pitanje svakako mora biti praćen svojevrsnim izvinjenjem upućenim svima onima koji osjećaju neprikladni nivo ambicioznosti, arogancije, bojim se katkad i neukusa koje prati svaki oblik javnog samoocjenjivanja, posebno ukoliko ste označeni kao pripadnici "mlađe generacije".

"Pojava mladih producenata neminovno vodi ka višem nivou uređenosti kulturnog sistema i usklađenosti sa evropskom praksom"

Mlađa generacija se pojavila skoro, negdje uporedo (vjerovatno ne i ekskluzivno) sa diplomiranjem prvih studenata na Odsjeku za produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti - Cetinje i prvi period njihove profesionalne karijere duboko je označen izostankom sistemskog uređenja, ali i nedovoljno izgrađenog senzibiliteta za profesiju producenata.

Srećom, svijest se polako mijenjala i producenti su stekli (i stiču) značajnije mjesto u kulturnom sistemu Crne Gore. U tome smo svakako najveću podršku imali od saradnika (starijih i nešto starijih) koji su prepoznali da se entuzijazam i obrazovanje koje posjeduju producenti stasali na akademijama može iskoristiti.

U tom smislu, teorijsko znanje i praktične inicijative moraju biti spojeni na koherentan način i jedno drugo moraju iznova i konstantno inspirisati. Smatram da se najveći doprinos "mlađe generacije" producenata može prepoznati u određenom novom stilu koji je ponuđen kao profesionalni obrazac.

Pojava mladih producenata neminovno vodi ka višem nivou uređenosti kulturnog sistema i usklađenosti sa evropskom praksom. No, to svakako ne znači da ne predstoji još mnogo posla.

Iako su određeni rezultati jasno vidljivi, nemoguće je, a da se ne upadne u neizvjesne, ishitrene pohvale, u ovom trenutku davati bilo kakve ocjene koje bi mogle biti definitivne. Jednostavno, proces je još u toku.

Koji su to elementi kulturne politike kojima se može poboljšati stanje u kojem se nalazi crnogorski film?

"Sve što radimo na polju kinematografije mora biti inspirisano ciljevima koje želimo da postignemo. Pri tom, kinematografiju ne smijemo poistovjećivati, kako se često upadne u tu primamljivu zamku, sa proizvodnjom filmova, jer je to samo jedan njen segment.

"Preduslov za sve akcije jeste podizanje nivoa ulaganja u kinematografski sektor od strane države i stabilizacija tih prihoda"

Spisak mjera koje se mogu (moraju) sprovesti kako bi se osjetili benefiti, a koji za cilj imaju konstituisanje kinematografskog sistema je podugačak, a između ostalih valjalo bi navesti: osnivanje agencije koja bi na sebe preuzela brigu o administriranju sektorom, njegovu promociju i zastupanje; ulaganje u koprodukcije - podizanje nivoa međunarodne saradnje i razmjene, a koje bi za rezultat imale podizanje profesionalnih kapaciteta, veću zastupljenost crnogorskog filma u inostranstvu, kao i transformaciju crnogorskih produkcijskih kompanija u partnere za koje mogu imati interesovanje inostrane produkcije; učlanjenje u panevropske fondove za kinematografiju (prije svega u Eurimages); saradnja sa drugim sektorima kako bi se privuklo više inostranih ekipa na snimanje u Crnoj Gori (programi poreskih podsticaja i dr.); pripremne radnje za digitalizaciju bioskopa i drugih segmenata kinematografskog lanca, kao i niz drugih mjera.

"Kad smo kod Evrope, potrebno je istaći i činjenicu da u Crnoj Gori ne postoji nijedan art-kino u kojem bi se prikazivali evropski filmovi"

Konačno, preduslov za sve akcije jeste podizanje nivoa ulaganja u kinematografski sektor od strane države i stabilizacija tih prihoda. Samo u takvom ambijentu mogu se planirati strategije i aktivnosti koje mogu imati dalekosežne rezultate.

Uz osjećanje da u kriznim ekonomskim periodima insistiranje na povećanju ulaganja od države može da zazvuči ponešto neprikladno, ali i ne sasvim maštovito, potrebno je akcentovati činjenicu da bez snažne državne pomoći kinematografije u Evropi ne mogu da opstanu, a pri tome crnogorska kinematografija u prethodnim decenijama nije imala ni približno povoljne uslove.

Kad smo kod Evrope, potrebno je istaći i činjenicu da u Crnoj Gori ne postoji nijedan art-kino u kojem bi se prikazivali evropski filmovi, ali i filmovi iz drugih krajeva svijeta, manje atraktivni za širu publiku od holivudskih blokbastera.

Naša evropska budućnost nezamisliva je, ponegdje i bez suštinskog smisla, ukoliko saradnja i prožimanje sa evropskom kulturom (evropskim kulturama) bude doživljena samo kao jedno nevoljeno, administrativno poglavlje u pregovorima sa Evropskom unijom."

Da li možete uporediti produkcioni ambijent Crne Gore i država u regionu, i u čemu se oni razlikuju?

"Produkcijski ambijent u okruženju je uveliko povoljniji, mada bi filmski producenti iz tih zemalja mogli da navedu pregršt nedostataka i u njihovim sredinama koji nepovoljno djeluju na filmsku proizvodnju i prateće djelatnosti.

"Tu su svakako i drugi objektivni parametri koji se odnose na veličinu tržišta, demografske odlike i sl, koji nas negdje postavljaju u ne baš stimulativni produkcijski kontekst"

U najkraćem, smatram da su glavne prednosti viši nivo opšteg osjećanja značaja filmske umjetnosti za kulturni identitet jedne zajednice (kad kažemo kulturni identitet, valja se, barem u određenoj mjeri, ograditi od shvatanja kulturnog identiteta isključivo u tradicionalnom ključu, po kojem se svaka osobenost u izrazu smatra estetskim dostignućem), viši nivo ulaganja i saradnja sa međunarodnim fondovima i kinematografskim organizacijama, kao i izostanak dugotrajne hibernacije u koju je zapao crnogorski film, a koja je ostavila velike posljedice.

Tu su svakako i drugi objektivni parametri koji se odnose na veličinu tržišta, demografske odlike i sl, koji nas negdje postavljaju u ne baš stimulativni produkcijski kontekst, ali to svakako nije izgovor."

Ove godine su snimljena četiri dugometražna igrana filma i u pripremi su još četiri. Neki od njih su čekali da budu snimljeni duži niz godina. Dakle, ne radi se o plodnoj godini nego o prispjelim projektima. Kako gledate na ovu situaciju?

"Ukoliko se pozovemo na Evropsku konvenciju o kinematografskoj koprodukciji mogli bismo da govorimo da će ove godine biti prikazano vjerovatno i pet crnogorskih filmova, a čak su naznake da bih ih moglo biti više.

"Ova, po svemu, vanredna, vjerovatno prethodno nezabilježena situacija u crnogorskom filmu mora služiti kao podsticaj da se na toj platformi izgrađuju novi profesionalni i kvalitativni kriterijumi"

Rezultat je to, prije svega, intenzivnog angažmana Ministarstva kulture Crne Gore, ali i raznovrsnih rizika i odricanja na koje su se odlučile ekipe okupljene oko tih filmova. Valja naglasiti da je za realizaciju evropskih filmova potreban određeni vremenski rok kako bi se posložile sve produkcijske i finansijske kockice.

Posebno je bitno istaći da je traženje koproducenata jedan dugotrajan i neizvjestan posao, koji često i ne zavisi samo od kvaliteta projekta, već i od drugih uslova, poput stepena uključenosti određene države u evropske koprodukcije, tj. ukoliko jedna zemlja ne ulaže u koprodukcije, smanjiće se i interesovanje inostranih fondova za ulaganje u projekte iz te zemlje.

Ova, po svemu, vanredna, vjerovatno prethodno nezabilježena situacija u crnogorskom filmu mora služiti kao podsticaj da se na toj platformi izgrađuju novi profesionalni i kvalitativni kriterijumi. Nadam se da će crnogorski filmovi koji će imati premijeru ove godine i pokazati da se krećemo u tom smjeru."

Bavite se i pedagoškim radom. Koliko se razlikuje edukacioni sistem produkcije danas, u odnosu na godine kada ste Vi počeli i u čemu mladi ljudi mogu vidjeti perspektivu, kada je ovaj posao u pitanju?

"U određenoj mjeri pripadao sam generaciji koja je među posljednjima osjetila određene čari jednog staromodnijeg sistema visokoobrazovnog školovanja, prije Bolonjske konvencije.

"Današnjim generacijama su informacije u velikoj mjeri dostupnije što pomjera fokus i cilj časova"

To, prije svega, znači da je školovanje bilo smješteno u jedan donekle utabani sistem, sa svim prednostima i nedostacima.

Današnjim generacijama su informacije u velikoj mjeri dostupnije što pomjera fokus i cilj časova, mnoge dileme u školovanju tako eterične struke kakva je produkcija su otklonjene, a i sveukupni kulturni sistem se, usljed mnogih razloga, kreće, doduše katkad prilično sporo, ka višem stepenu uređenosti, što je vrlo bitno u postavljanju osnovnih parametara u obrazovanju.

Ukratko, smatram da se za nove generacije studenata produkcije otvaraju novi profesionalni horizonti, a nadam se da smo i mi doprinijeli, barem u ograničenoj mjeri, da se ti horizonti prošire i budu dostupniji. U tom smislu, pozivam sve zainteresovane na prijemni ispit na FDU - Cetinje."

Veća ulaganja i jasni kriterijumi

"Mi i dalje očekujemo prvu godinu u kojoj nivo ulaganja u kinematografiju neće biti prvi problem. Filmovi moraju biti doživljavani, a ponajprije u malim zemljama sa ograničenim tržištem, kao kulturni proizvodi, sa visokim umjetničkim kapacitetima, preko kojih se može na prestižan način komunicirati sa svijetom.

"Veća ulaganja bi postavila i jasne kriterijume, ciljeve i pravila profesionalnog nastupa"

Veća ulaganja bi postavila i jasne kriterijume, ciljeve i pravila profesionalnog nastupa, a uticaće i na podizanje nivoa zapošljavanja u sektoru, kao bitnom socio-ekonomskom faktoru, a na to nas obavezuje i sad već znatan broj studenata koji se školuju u Crnoj Gori na raznim fakultetima.

Konačno, nepotrebno je da čekamo da nas Evropa natjera da konsolidujemo sektor, koji definiše film kao "značajno sredstvo kulturnog i umjetničkog izraza sa esencijalnom ulogom u održanju slobode izraza, diverziteta i kreativnosti."

Da li je moguće snimiti nezavisan film u Crnoj Gori?

"Zavisi od definicije nezavisnog filma. Digitalne tehnologije su pružile izuzetan podsticaj kulturnoj demokratiji, prije nego što su o toj temi i uspjeli na pravi način da razgovaraju donosioci odluka. Stoga, alternativni film je sad dostupan svima.

"Nije neophodno navoditi koliko je malo toga od današnjih tehničkih aparata potrebno da biste napravili film"

Nije neophodno navoditi koliko je malo toga od današnjih tehničkih aparata potrebno da biste napravili film, a to je nešto što sve nas treba da raduje. U tom smislu, mogli bismo izvesti i svojevrsni zaključak da bez digitalnih tehnologija vjerovatno ne bi bilo ni savremene crnogorske filmske produkcije.

S druge strane, ukoliko bi se nezavisni film posmatrao kao onaj koji je napravljen bez javnih sredstava, a sa intencijom da bude eksploatisan na tržištu (što bi podrazumijevalo i visoke tehničke standarde), onda bi to značilo da se takvi filmovi oslanjaju na privatni kapital. Ta situacija mi je teška za zamisliti.

Preporučujemo za Vas