Muzički program 33. Grada teatra, organizovan u saradnji sa Muzičkom akademijom na Cetinju i festivalom “Espressivo”, koji je svojoj publici priredio izuzetne doživljaje, završen je jednim pravim umjetničkim spektaklom, koncertom Moskovskog državnog simfonijskog orkestra.
Maestralni nastup čuvenih ruskih virtuoza, i impresivan program od sat i po vremena koji su izveli pred prepunim gledalištem scene Između crkava, svakako zaslužuje mjesto u analima budvanskog festivala. Čuveni Moskovski državni simfonijski orkestar osnovan je 1989, sa najistaknutijim ruskim virtuozima, i danas je jedan od najuglednijih i najreprezentativnijih simfonijskih orkestara u svijetu, čija popularnost na sceni klasične muzike neprestano raste. Ovaj orkestar veoma je poznat i po koncertnim aktivnostima koje posvećuje muzičkoj edukaciji mladih umjetnika. Od 2017, kada je na mjesto muzičkog direktora došao pijanista Ivan Rudin (u njegovom sjajnom koncertu takođe smo uživali na ovogodišnjem Gradu teatru), orkestar je značajno proširio svoj repertoar i saradnju sa avangardnim dirigentima i solistima, a 2018, u palati Kremlja, ovi virtuozi bili su pratnja legendarnoj operskoj divi Monserat Kabalje na njenom posljednjem nastupu.
Na koncertu u Budvi, solista Moskovskog državnog orkestra bio je Bojan Martinović, jedan od najznačajnijih crnogorskih pijanista koji posljednjih godina nastupa u poznatim evropskim i svjetskim dvoranama. Martinović je bravurozno izveo Betovenov “Piano Concerto No 5”, a kako je izjavio poslije nastupa, ova saradnja sa ruskim virtuozima i za njega je bila veliki doživljaj.
“Koncert Moskovskog državnog simfonijskog orkestra sigurno je jedan od najznačajnijih kulturnih događaja u Crnoj Gori u ovoj godini, ako ne i u deceniji, pošto ne pamtim da je ovdje nastupao orkestar sa takvom tradicijom i takvim virtuozima, koji uživaju veliku slavu u svijetu. Koliko je bravurozno bilo ovo veče na Gradu teatru, dokazuje i reakcija publike, gotovo sam siguran da niko nije dobio toliko ovacija na ovoj sceni, kao što su dobili ovi umjetnici. Za mene lično to je posebno važno, jer je Grad teatar festival na kojem sam započeo karijeru - prvi važniji nastup imao sam upravo ovdje, u crkvi Santa Marija, i nekako sam zbog toga uvijek ostao zahvalan. A i ove godine želim dazahvalim Gradu teatru što je prepoznao značaj gostovanja Moskovskog državnog simfonijskog orkestra za čitavu našu kulturu, za obrazovanje naše publike, ali i za nas umjetnike koji smo dobili šansu da budemo uključeni u ovako važan projekat, i upućujem sve čestitke cijelom timu budvanskog festivala koji je sa Muzičkom akademijom na Cetinju i festivalom „Espressivo“ ostvario ovu saradnju i stao iza ovog značajnog kulturnog događaja”, istakao je Martinović.
Program koji je on izveo, čuveni Betovenov “Piano Concerto No 5”, ostvario je u dogovoru sa umjetničkim direktorom ovog orkestra, Ivanom Rudinom.
“Procjenili smo da se Betoven sjajno uklapa sa dramatičnim djelom Čajkovskog, patetičnom ‘Symphony No 4’, koju je orkestar izveo u drugom djelu programa, i ja sam u svemu zadivljen ovom saradnjom. Koncert u Budvi bio je moj prvi nastup sa kolegama iz Moskve, a nadam se i vjerujem da nije i zadnji”, rekao je Martinović, ističući da se u Crnoj Gori polako mijenja odnos prema klasičnoj muzici.
“To potvrđuje i ovo prepuno gledalište u Budvi, iako mogu da kažem da, putujući i upoznajući druge sredine, zbog ove globalne poplave nekulture i kvazivrijednosti, svi istu muku muče kada je riječ o elitnoj umjetnosti uopšte. Kod nas je problem i to što mi nemamo tradiciju za slušanje klasične muzike kao neke druge evropske zemlje, nismo dovoljno obrazovani za nju, ali se to polako mijenja. Sve ono što se radi u Crnoj Gori, i ovi ljetnji festivali, i angažman Muzičke akademije na Cetinju, i sve institucije koje su uključene u organizovanje kulturnog života počele su da doprinose drugačijem odnosu prema klasičnoj muzici. Vidjeli smo na ovom koncertu reakciju budvanske publike, a konkretno pričam iz ugla pijanste, ti piano momenti su bili čarobni, čini mi se da nisam čuo da je neko disao u publici, što je možda bilo nezamislivo u Crnoj Gori prije dvadeset godina, tako da mi se čini da svi zajedno radimo jedan dobar i dugoročni posao. Obrazovanje publike nije trka na sto metara, nego je maraton, traje godinama i decenijama, a svakako da ne možemo da se poredimo recimo sa Rusijom, gdje je dio njihove kulturne i nacionalne tradicije jedan Čajkovski, ili Rahmanjinov, ili Skrjabin. Ali ovakvi festivali svakako podižu svijest svih nas o tome koliko je klasična muzika važna, jer bi bez umjetničke muzike i kulture vjerovatn svi ljudi bili divljaci”, istakao je Bojan Martinović, koji je za jesen najavio i svoj koncert u Podgorici, sa interesantnim programom koji je nazvao „Mefisto projekat
Bonus video:
