Crnogorski muzičar Ivan Čanović, nakon pauze od nekoliko godina, vraća se nastupima po lokalima. Tako će večeras zabavljati goste Echo Lounge bara.
“Pratiće me drug i kolega Sreten Radulović na gitari, a od septembra, kada je planiran niz svirki u Urban Bistro restoranu, priključiće nam se i perkusionista Marko Đurišić” pohvalio se Čanović čija je prva svirka u Urban Bistrou zakazana za 2. septembar.
Kako kaže, pauza koju je napravio bila je opravdana, ali se polako vraća muzici.
“Imao sam i ranije ponude za svirke, ali mi je bio potreban odmor od tog života. Posvetio sam se nekim potpuno drugim stvarima i sada kada sam osjetio određenu stabilnost u tom dijelu, poželio sam da se vratim svirkama, ali ovog puta na malo drugačiji način”, priča Ćanović.
Kao neko kome je muzika uvijek bila ljubav, a ne profesija, Čanović se posvetio drugom poslu sa radnim vremenom, a na pitanje da li mu je sve ovo vrijeme nedostajalo ono po čemu ga zna crnogorska, ali i javnost širom ex-Yu odgovara:
“Ako muziku doživljavaš kao posao, to onda ima svoj rok trajanja. Naravno da mi nedostaje, jer volim muziku, volim da pjevam i sigurno je umjetnost, uz sport, jedna od najljepših stvari u životu iz koje čovjek može dobiti pozitivnu energiju i elan za sve izazove sa kojim se suočava”.
On nije želio da obeća da se neće potpuno povući i da će s vremena na vrijeme nešto snimiti.
“Ne znam, vidjećemo. Može se desiti. Ne želim da planiram mnogo unaprijed. Sada su bitne svirke koje me čekaju u septembru, pa ćemo o drugim stvarima možda nekom drugom prilikom” prokomentarisao je Čanović.
On se nedavno oženio, a na pitanje kako se snalazi u bračnom životu i šta najčešće pjeva svojoj izabranici, pjevač kaže:
“Njoj nikad dosta moga glasa, tako da pjevam sve “, kroz smijeh priča Čanović i dodaje:
“I ona voli muziku, i generalno se poklapamo što se tiče ukusa, tako da su česti zajednički obilasci koncerata Gibonija, Olivera Dragojevića i drugih izvođača” otkriva on.
Kako kaže, to što se polako vraća nastupima ne mijenja njegove prioritete.
“Porodica je najvažnija i sada i ubuduće. Nemam planova, ponavljam, ne doživljavam muziku kao posao, jer, na sreću, ne živim od nje, tako da se iz toga može dosta toga lijepog roditi”, napominje Čanović, a o daljoj karijeri kad je muzika u pitanju kaže:
“Imam nekih pjesama koje nikad nisam snimio. Neke sam pisao ja, za neke su autori drugi, ali polako. Ponavljam, važne su svirke, jer od njihovog uspjeha, zavisi i moja želja i energija da nastavim dalje, a onda je sve moguće“ zaključuje Čanović.
Čast pojavljivanje na koncertu u čast Bojana Bajramovića
Jedino pojavljivanje Čanovića za sve ovo vrijeme bilo je krajem prošle godine kada je nastupio na koncertu u čast Bojana Bajramovića, pjevajući numeru “Ako dodirnem dubine”.
“Taj nastup mi je bio velika čast i bez obzira na to što nijesam nastupao, taj angažman nijesam mogao da ne prihvatim. Bojan Bajramović je bio veliki čovjek i moj veliki prijatelj. On je zaslužan što je, kako je govorio, 'crnogorsko dijete' dobilo pjesmu 'Tebi pjevam, Budvo' sa kojom sam 2008. godine pobijedio na Pjesmi Mediterana. Mnogo sam ga volio i cijenio” kaže Čanović i prisjeća se kako je uopšte došlo do toga da pomenuta numera bude dodijeljena njemu.
“Autor pjesme Mirsad Serhatlić bio je uporan da tu kompoziciju da Goranu Karanu, međutim, Bojan sa tim nije mogao da se pomiri. Dugo je pregovarao sa Mirsadom, ubjeđivao ga i na kraju je uspio da ga nagovori da je ja otpjevam”, priča Čanović.
Bonus video:
