"Najsrećniji" Hrvat hoće da tuži Amerikance: Izmišljaju moje nezgode

"Ja živim od penzije. Barem da mi pošalju hiljadu dolara, pa da imam nešto od toga", kaže Frano
97 pregleda 8 komentar(a)
Ažurirano: 11.05.2014. 17:17h

Frano Selak (85), profesor muzičkog iz Petrinje u Hrvatskoj nazivaju najsrećnijim čovjekom na svijetu - preživio je šest nesreća, a na lotu dobio 7 miliona kuna.

Ipak, 85-godišnji Hrvat ogorčen je na producente iz Njujorka jer su doživljaje, bez njegovog znanja, pretočili u animirani film "The luckiest unlucky man to ever live".

"Amerikanci nemaju pojma. Stavili su mi brkove i sve moje nezgode izmiješali. Možda će zaraditi velike pare, a ja živim od penzije. Barem da mi pošalju hiljadu dolara, pa da imam nešto od toga", kaže Frano i objašnjava da je zatražio pravnu pomoć i da će ih sigurno tužiti, prenosi Jutarnji list.

Ipak, biti “najćretniji čovjek na svijetu“, kako već godinama zovu Frana, nije nimalo lako.

"Svi dođu, slikaju, snimaju i odu kući, a novca nigdje", pomalo gunđa Frano, "Jedino sam zaradio deset hiljada dolara od Australijanaca. Prije nekoliko godina zvali su me da dođem u Australiju i snimim reklamu za nekakav čips. A kako sam morao letjeti avionom iz kojeg sam već jednom ispao, rekao sam da nema šanse da idem tamo. Onda su oni došli u Petrinju, snimali me dva dana, bacali iz helikoptera na plast sijena kako bi rekonstruirali jednu od mojih zgoda, a ja sam tada zamrzio čips jer sam ga se najeo za cijeli život. Nešto su mi platili neki Japanci, čini mi se 300 eura, a HTV mi je za dokumentarni film u kojemu pričam o onome što se događalo u životu platio 4000 kuna."

"The luckiest unlucky man to ever live"

Frano, čiji je život satkan od nevjerovatnih nezgoda sa srećnim završetkom, napominje da je prije dva mjeseca imao srčani udar zbog kojega je odležao 18 dana u bolnici. Nekim se čudom zatekao baš u blizini bolnice kada ga je počelo boljeti u prsima, a lice mu već počelo dobijati plavu boju.

Ovaj 85-godišnjak je, inače, rođen u čamcu. Tačnije, u očevoj ribarskoj barci koja se nalazila na moru između Dubrovnika i ostrva Lokrum.

Kako je njegova majka Slavica bila u sedmom mjesecu trudnoće, krenula je barkom sa Franovim ocem Martinom u ribolov prema Lokrumu. Uhvatili su je trudovi i uz suprugovu pomoć rodio se Frano.

Frano priča da je otac je ribarskim nožem prerezao pupčanu vrpcu i bebu okupao u moru.

"Bilo je to 1929. kada nije bilo inkubatora za prerano rođenu djecu pa se Frano šali na svoj račun govoreći da su takva djeca obično imala “probleme u glavi”, ali njega je to zaobišlo."

Kao dječačić sa samo 11 mjeseci života imao je problema s crijevima. Ljekari su mislili da mu nema spasa i da će umrijeti...

Sa 11 godina, Frano je gotovo oslijepio, a kako kaže, ozdravio je jer se njegova majka molila svecima, a pomogle su i trave koje su brale časne sestre i stavljale ih na Franove oči.

Frano je kao profesor muzike često mijenjao gradove u kojima je radio pa je dio života proveo u Modriči u BiH. Školski izlet u Odžak 1957. pretvorio se u noćnu moru za Franu i vozača Ahmeta.

"Bogu hvala da smo djecu ostavili u Odžaku pa smo u autobusu bili samo vozač i ja", prisjeća se. "Išli smo prema Modriči s namjerom da popijemo još jednu “putnu”, a Ahmet je bio poznat po tome što ne sjeda za volan bez pola litre rakije u sebi. No, vozio je bez greške. Na jednom smo zavoju, umjesto udesno, išli pravo iako je Ahmet okretao volan. Udarili smo i probili ogradu mosta i pali u rijeku Bosnu. Srećom, na tom mjestu rijeka nije duboka pa se nismo udavili. Sjećam se scene kako Ahmet i ja stojimo u rijeci, a on u rukama i dalje drži volan. Imao sam par sitnih ogrebotina, ali nikakve ozbiljne povrede."

Galerija

Bonus video: