Ruski oligarh Konstantin Malofejev se angažuje za tradicionalne vrijednosti i Vladimira Putina, a usput i za separatiste na Krimu. Zato ima zabranu ulaska u EU. Uprkos tome, ovaj oligarh je dobro umrežen. I polaže nadu u njemačku partiju - Alternativu za Nemačku (AfD).
Idealni svijet Konstantina Malofejeva izgleda ovako: u Rusiji gospodari Car nad Carstvom, kome se makar istok Ukrajine priključio, a narodi Evrope su se oslobodili briselske strahovlade, homoseksualaca i muslimana: hrišćanstvo, nacionalna država i 19. vijek vaskrsli. Ovom slikom svijeta Malofejev je posve na liniji Kremlja. No i u državama EU, koje su ga zdušno upisale na listu sankcionisanih zbog finansijske podrške separatistima Rusije u Ukrajini, on po sopstvenim riječima ima puno prijatelja i zalaže se za francuski Front Nacional i nemačku AfD. Sve po volji novo-cara, ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Malofejev (40-ih godina, kestenjasta kosa i brada, plave oči, prugasta košulja) prima posjetioce u birou smještenom u jednoj šljaštećoj trgovačkoj pasareli u centru Moskve. Pare je zaradio sa Marshall Capital Partners, čije je sjedište na Kajmanskim ostrvima. U međuvremenu je preduzeće preimenovano u milozvučniji Cargrad. Prijemni salon krase portreti ruskih generala iz „Otadžbinskog rata“ protiv Napoleona, a u Malofejevljevom birou su iznad radnog stola okačene ikone. Tepisi guše korake. Poslovna karijera Malofejeva je vodila od finansijskog investitora preko producenta ekološkog mesa do hotelijera, graditelja parka istorije u Moskvi i na Krimu sve do vlasnika televizije. „Rad Cargrada isijava ideološku usmjerenost, koju želim da uspostavim u Rusiji“, kaže Malofejev. Ideologija umjesto investicija. Ili još preciznije: ideologija kao investicija. Šta je pri tome ubjeđenje, a šta računica, ostaje nejasno.
Oligarh se tokom razgovora trudi da opovrgne puno predrasuda i izvještaja o samom sebi: o navodnim finansijskim prednostima njegovog angažmana, o vezama sa Kremljom, o ratu u Ukrajini. Malofejev demantuje rutinirano, istovremeno kombinujući himne Putinu sa optužbama na račun Amerike i „Kijevske hunte“, a to se u ovovremenoj Rusiji zove: biti politički korektan.
Zvuk savremene političke korektnosti konkretno: „Jedini put Ukrajine koji vodi u srećni i blagorodni život u budućnosti je da se ujedini sa Rusijom“. Što je, kako kaže, nažalost, moguće samo za istočni dio zato „što zapad Ukrajine nije uopšte svjestan koji ga blagoslov čeka kao dijela ruske države“, oplakuje Malofejev. Ono što on poriče je da podržava separatiste: samo daje humanitarnu pomoć za izbjeglice u Rusiji, dijeli novogodišnje paketiće i plaća liječenje bolesne djece, nabraja oligarh. Ono što ne niječe su veze sa negdašnjim vodećim ruskim igračima među separatistima, koji su vraćeni za Moskvu: onim ljudima koji su donijeli rat u istočnu Ukrajinu, za šta Malofejev inače isključivo krivi „kijevsku huntu“.
Veze sa bojovnicima na Krimu
Aleksandar Borodaj, koje se u ljeto 2014. nekoliko mjeseci dičio titulom „premijera“ tzv. „Donjecke Narodne Republike“, oko godinu i po dana bio je PR savjetnik Marshall Capital Partners, kaže Malofejev. Borodaj ga je upoznao sa svojim starim poznanikom Igorom Girkinom. Taj se svojevremeno brinuo za bezbjednost „Darova Mudraca“, relikvije iz Grčke, koja je početkom 2014. nošena po Rusiji i Ukrajini, privlačeći mase. O da, to je finansirao njegov fond „Vasilije Veliki“, ponosan je Malofejev. Na Krimu su Malofejev, savjetnici i relikvija bili zajedno. Kad je neposedno potom tamo izbio kremaljski ustanak, Borodaj i Girkin su pritekli u pomoć Sergeju Aksonovu, Führeru ustanika, koji je i dan danas glavni čovjek Moskve na ovom ukrajinskom poluostrvu.
Girkin, čiji borbeni nadimak je „Strelkov“ (Strela), je kasnije sa grupom bojovnika u aprilu 2014. uzeo pod kontrolu istočno-ukrajinski grad Slavjansk. Svjetski poznat je Girkin postao 17. jula iste godine kad je objavio u internetu da je oborio avion: „Mi smo vas opomenuli: Ne letite našim nebom!“ Kad je postalo jasno da se radi o malezijskom avionu MH17, Girkin je navrat-nanos izbrisao saopštenje. Na saopštenjima nije onda štedjela ni ukrajinska obavještajna služba SBU, koja je objelodanila snimak odgovarajućeg razgovora Malofejeva sa Girkinom i Borodajom. Što Malofejev odbija da komentarše: „To je fabrika snova, taj SBU“, kaže oligarh.
PR-savjetnica: ne pričajte o „osvajanjima“
Ime Malofejeva je vezano za ideju „Novorusije“, za koju su 2014. ruski nacionalisti krenuli u rat. Ta tvorevina podrazumeva „Anšlus“ velikog dijela teritorija istočne i južne Ukrajine u Rusiju, sa sve pozivanjem na navodna prva iz Carske Rusije. Lično Putin je izgleda svojevremeno bio dao svoj blagoslov za ovaj ekspanzionistički projekat. Na primjer, kad je u septembru 2014. u jednoj moskovskoj crkvi upalio svijeću za „one, koji su stradali da bi zaštitili narod Novorusije“. Danas, koju hiljadu ubijenih kasnije, u Kremlju tvrde da je projekat „okončan“, a sa ruskih TV ekrana su iščezli izvještaji o borbama protiv navodnih fašističkih protivnika. Što ne smeta Girkinu da u Moskvi i dalje rukovodi pokretom pod imenom „Novorusija“, gdje mu se povremeno omakne da uputi pokoju kritičku riječ protiv oportunista i prevrtljivaca u Kremlju.
Malfojev se danas distancira od svog bivšeg službenika, koji se u Slavjansku, a i kasnije, „ponio kao junak. Ali nije shvatio da je došlo doba da se povuče iz rata. Girkin, nažalost, svijet i dalje posmatra iz perspektive Slavjanska“, tako kaže Malofejev. I tako dolazi i momenat za psalmodiju u slavu Putina: „Ubijeđen sam: bez Putina neće biti ni Novorusije, a ni ponovnog rođenja Rusije. Samo totalna podrška Putinu kao vrhovnom komandantu je istinski patriotizam.“ Jeste da je „Novorusija sveto ime“ jer su Rusi „svojom krvlju i znojem“ nekad to područje osvojili za cara, ali on nikako sada ne poziva da se „ta teritorija osvoji“, kaže Malofejev, a u tom momentu se u razgovor uključuje njegova PR-ka, elegantna mlada dama sa zlatnim iPhoneom, i savetuje mu da ne priča o „osvajanju“.
Takođe ni Malofejevo zalaganje za monarhiju kao „jedinom razumnoj i od boga danoj formi vladavine“ nema nikavih subverzivnih elemenata. On uopšte ne planira da vrati carsku familiju Romanov opet na vlast, nego samo podržava Rusku pravoslavnu crkvu, koja je noseći stub Putinovog sistema vlasti. „80% Rusa su pravoslavci, ali u crkvu ulazi samo njih 5%“, žali se Malofejev. „Kad 50% budu išli u crkvu, monarhija će biti neophodnost.“
Malofejev odbija da tešku privrednu krizu Rusije shvati kao prijetnju: što je nafta jeftinija – to je Putin omiljeniji. „Niska cijena nafe neće baciti Rusiju u bijedu. To je pitanje duha.“ A Malofejev zna gdje se nalaze i zlodusi: konsekvetno tamo gdje Kremlj vidi svoje neprijatlje; a oligarh to zna iz prve ruke, bio je tamo na odmoru. Malofejev priča kako je prije nekoliko godina sa familijom bio u Diznilendu u Kaliforniji: „Tamo vlada kult tijela, važi samo fizički život, a duhovnog nema.“ Posle toga je proveo dvije nedjelje u Iranu: „Enromni kontrast, sve je bilo tiho, ljudi dobro obrazovani, znaju puno poezije napamet. Kao u SSSR !“
Suludnjaci među sobom
U Putinovom trećem predsjedničkom mandatu Rusija se predstavlja kao zaštitnica konzervativnih vrijednosti i spasiteljica od dekadentnog, pederskog, tolerantnog Zapada: sreća je tamo gdje Putin vlada. U tom pokušaju stvaranja legitimnosti, Malofejevljev i Putinov sadrug Vladimir Jakunin, koji je godinama neometen optužbama za korupciju upravljao Ruskom željeznicom, imaju vrlo bitnu ulogu. Fondacije ova dva čovjeka su npr. u septembru 2014. u Moskvi organizovali kongres pod naslovom „Velike familije i budućnost čovječanstva“, mjesto dešavanja: Kremlj i Hram Hrista Spasa. Učesnici kongresa, protestantske i reakcionarne grupacije kako iz Rusije tako i iz zapadnih država, horski su pljuvale po „homoseksualnoj propagandi“, gender-politici i pobačajima. Tada su svi skupa djelovali poput suludnjaka među samima sobom.
No, nastupanjem izbjegličke krize su porasle šanse Kremlja da u Evropi ojača grupe i partije, koje žele da oslabe EU, iz vrlo pragmatičnih razloga: države je pojedinačno lakše pritiskati, a zajednički stav poput onog prema Rusiji zbog rata u Ukrajini je manje vjerovatan. Malofojev je u ovom smislu organizator krovne konstrukcije i stoga njeguje kontakte sa odgovarajućim političkim snagama. Tako je početkom juna 2014. u Beču, u Palati Lihtenštajn, organizovao konferenciju koja je slavila „Svetu Alijansu“ između Rusije, Pruske i Austrije iz 1815. godine, utemeljene na Milosti Božjoj i restauraciji. Prisutni su bili predstavnici austrijske vladajuće FPO i francuskog opozicionog Front National. Počasni gost je bio Aleksandar Dugin, žrec „Evroazije“ pod Putinovim žezlom.
Dugin propovijeda da Rusija treba da Evropu oslobodi i spasi od liberalizma, homoseksualizma i „američke dominacije“. Članovi Duginovog „Evroazijskog pokreta“ su bojovnici u istočnoj Ukrajini. Harmonizovan ovakvom praksom, Dugin javno poziva da se predstavnici „Kijevske hunte ubijaju, ubijaju i samo ubijaju“. U međuvremenu je Dugin avanzovao u „šef-ideologa“ Malofejevljeve televizije, koja se isto zove Cargrad, sa sve platom, kancelarijom i sopstvenom emisijom naslovljenom: „Duginova upustva“. Žrec Evroazije tako npr. upućuje da EU sili narode da tolerišu migrante „koji siluju sve što im ruka dopadne“. Malofejev crvkuće kako je Dugin pravi čovjek na pravom mjestu i da je „idealan“, te dodaje: „Dugin, kao briljantni ruski filozof moderne pripravlja put za multipolarni, postamerički svijet, na kojem mi radimo.“
EU će se raspasti brže od SSSR
Među informacijama koje Malofejev demantuje broji se i ona koja ga povezuje sa ruskim milionskim kreditom za francuski Front National. Ali oligarh nikako ne demantuje svoje veze sa ovom partijom. Žan-Mari Le Pena, ne-više-počasnog-predsjednika, upoznao je preko jednog zajedničkog prijatelja: „Pa ja znam skoro cijelu Moskvu !“ I u italijanskoj Lega Nord, grčkoj „Zlatnoj Zori“ i britanskom Ukip-u Putin ima prijatelja, a ovo su samo neki - lista je inače poduža. Ruski blogeri su za odgovarajuću moskovsku kombinatoriku osmislili naziv „Crna Internacionala“, po ugledu na raniju Kominternu. No, Malofejev sebe radije vidi kao dio „Bijele Internacionale“, ne bi li izbjegao optužbe da je fašista, jer se, kako veli, zalaže za „povratak hrišćanske Evrope“.
Ideja da Rusija treba da spasi Evropi je ukorijenjena u idealiziranoj predstavi XIX vijeka: „Dostojevski je smatrao da Rusi staru Evropu više vole nego Evropljani sami“, kaže Malofejev. „Ali mi Rusi ne volimo nikako ovu Evropu, koja gradi bezbožnu EU, sa birokratima koje niko na izborima potvrdio nije i kojom upravlja Amerika.“ Malofejev, posve sinhrono sa agitacijom ruske državne televizije, smatra da sa izbjegličkom krizom nastupa i kraj EU, koja će se, po njemu, brže raspasti nego SSSR. Na pitanje ko su mu partneri u Njemačkoj, Malofejev vrda i hoće radije da priča o simpatijama, ne bi li izbjegao utisak da se i ovdje angažuje finansijski. No on ipak napominje da voli AfD (Alternativu za Nemačku) i hvali njen „pro-njemački“ program: „Meni uopšte nije potrebna proruska Njemačka, ja želim da vidim pronjemačku Njemačku.“
Posebno mu se sviđa jedan od vođa ove partije, Aleksandar Gauland, jer je i on jedan fan XIX vijeka: Gauland je neposredno po osnivanju AfD, pozicionirajući partijsku spoljnu politiku, napisao Njemačka treba da „njeguje elemente bizmarkovske politike osiguranja leđa u Rusiji.“ U ratu u Ukrajini se Gauland javno stavio na stranu Putina, gostuje u ruskoj ambasadi u Berlinu a poznaje i Malofejevljevog druga Jakunina: obojica su u novembru 2014. uzela učešće na „Mirovnoj konferenciji“ u Berlinu. Gauland je u pratnji svojih poslanika na poziv fondacije Malofejeva prošle godine posjetio Petrovgrad i sastao se sa predstavnicima ruske vlasti. „Ja sam čvrsto ubijeđen“, kaže Malofejev, „da nastupi doktora Gaulanda signaliziraju da Njemačka ponovo biva Njemačkom kao što i Rusija pod Putinom ponovo postaje Rusija.“
Autor je politički korespodent FAZ za Rusiju i države GUS
(Frankfurter Allgemeine Zeitung - FAZ)
Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
