Pismo poslanicima Skupštine Crne Gore povodom zakupa Mamule
Poštovani poslanici, najnoviji događaji u Srbiji svjedoče o tome da građanski rat za osvajanje moralnih vrijednosti nije okončan niti se nazire njegov kraj. Zamršeno klupko argumenata i kvazi-argumentata, činjenica i kvazi-činjenica, istina i laži, koji se u njemu sudaraju bez ikakvog izgleda da iznjedre jednoznačna svojstva niti, jedini je stvarni rezultat nedavne rehabilitacije Draže Mihailovića. Od tog prediva može da se isplete samo carevo novo ruho. Ali providno manipulisanje ima moć sugestije, koja je u političkom životu često presudna. Politički trenutak je više nego povoljan da se nadmudrujemo u tome da li je istina relaciono svojstvo, a situaciona logika temelj ispravnog zaključivanja i moralnog djelovanja.
Pozivam vas, poštovani poslanici, da se uzdignete iznad trenutka političke slabosti u Crnoj Gori i republikama u okruženju, i da ne rehabilitujete koncentracioni logor Mamula tako što ćete mu dodijeliti čin nevinog hotela sa pet zvjezdica. Budite hrabri i dozvolite da Mamula ostane autentični svjedok opominjućeg, istorijski neizbrisivog, sudara tame i svjetlosti. Da se ne cijepa na Mamulu istorije, koja bi bila sabijena u pločice sa imenima i sudbinama logoraša, i Mamulu napadno obijesne, utilitarne “dnevne slobode”, koja se kupuje krupnim novcem. Jer simbioza koncentracionog logora Mamula i luksuznog hotela Mamula, koja se u predloženom ugovoru o zakupu pretpostavlja, nije moguća. Mamula nije samo prelijepo ostrvo sa “zapuštenom tvrđavom”, kako se to maliciozno kaže, kada demagoški hoće da se “objasni” kako samo dovođenjem krupnog kapitala tvrđava-spomenik može da se spase propadanja, a ljepota Mamule od ignorisanja. Mamula je institucija od najvećeg značaja. Takva institucija se ne čuva pukom zaštitom građevine, ni kreiranjem muzejskog prostora unutar za to odabranih zidova, već zaštitom identiteta. Identitet se, opet, čuva nekim svojstvima koja nisu diskutabilna. Jedno od tih svojstava, kada je o Mamuli riječ, je “mjesto pijeteta”. Zamisliti mjesto koncentracionog logora kao izdvojenu jedinicu luksuznog hotela, ili muzej-depandans, ruganje je pijetetu, a ne pijetet. To svakako znaju i članovi UBNOR-a Herceg-Novog, bez obzira na to što su upravo promijenili mišljenje i dali svoj pristanak na ugovor o zakupu Mamule i izgradnji hotela. Kvazi-argumenti “nepostojanja drugog rješenja” za spas tvrđave-spomenika ne mogu se nadmetati sa argumentima u prilog spasa identiteta spomenika.
Kada se to shvati, druga rješenja se traže, pa se i nalaze. U međuvremenu, oni koji se zalažu za promjenu statusa Mamule trebalo bi da odgovore na pitanje koji su to nužni i dovoljni uslovi koji im daju za pravo da Mamulu naprave izuzetkom u odnosu na ostale sačuvane koncentracione logore Evrope. I na osnovu čega pretpostavljaju da će potomci žrtava i preživjelih logoraša dozvoliti da zapisi i sjećanja na članove njihovih porodica postanu dio hotelsko-muzejskog ambijenta.
Poštovani poslanici, vaše dostojanstveno “ne” besmislu predloženog pristupa preuređenja ostrva Mamula bilo bi afirmacija razuma, svijesti oslobođene diktata dnevno-političkih vrijednosti. Glas za istoriju.
Bonus video:
