Francuska obrazovna politika je mnogo postigla - osamdeset odsto mladih Francuza polaže maturu. Sa svjedočanstvom srednje škole oni mogu da studiraju, da se obrazuju, da nađu mjesto u društvu. Tako gledano, Francuska bi mogla da kaže da je ispunila istorijsku misiju - ideal jednakosti koji je ta zemlja proglasila za cilj još u revoluciji 1789, u velikoj mjeri bi bio ostvaren. Ali, taj ideal se ne poklapa sa stvarnošću. Četvrtina mladih Francuza je nezaposlena. Njihov neuspjeh je počeo već u školama i na univerzitetima. To je deprimirajući dokaz da sa idealom jednakosti nešto nije u redu.
Ministarka obrazovanja Naža Valo-Belkasem smatra da je otkrila slabu tačku francuskog školskog sistema: nivo obrazovanja. Ona, naime, smatra da je taj nivo - previsok; da ono što se traži od đaka prevazilazi mogućnosti mnogih. To prema mišljenju ministarke posebno dolazi do izražaja u nastavi jezika. U takozvanim „dvojezičnim razredima“, uvedenim 2003, učenici od šestog razreda naviše mogu da uče dva strana jezika istovremeno. Pored engleskog i španskog, učili su se i italijanski, portugalski ili njemački jezik.
Jedanaest procenata svake generacije đaka ide u škole u kojima postoje „dvojezični“ razredi. Da bi pohađali takvu nastavu, đaci najprije moraju da polože prijemni ispit. Jedanaest procenata - to je broj koji, kako smatra Valo-Belkasem, ne odgovara idealu jednakosti. Ona smatra da je riječ o nastavi koja izopštava veliki dio đaka i služi interesima „dobrostojećih porodica“. Zato je zaključila da takve razrede treba ukinuti. U ostalim razredima drugi strani jezik je počinjao da se uči od osmog razreda. Ministarka je sada - kao kompenzaciju za svoj projekat - predložila da se on uči od sedmog razreda i to sa dva i po časa nedjeljno. Svi koji su učili strane jezike znaju da to ni izdaleka nije dovoljno.
Strategija je jasna: umjesto da traži načine da se većini učenika omogući da polože ispite, ministarka je želju mladih ljudi da se obrazuju rigorozno žrtvovala idealu jednakosti. Reforma dolazi u vremenu koje je za mnoge mlade Francuze deprimirajuće. Francuska privreda je u teškoj krizi. Zemlja je u dugovima, industrijska proizvodnja opada iz godine u godinu. Republika ne ispunjava mnoga svoja obećanja. To se brutalno jasno pokazalo 7. januara ove godine, kada je izvršen atentat na redakciju magazina Šarli ebdo. Dva mlada čovjeka koja važe za počinioce napada, smatrali su se neprihvaćenim u zemlji u kojoj žive. Tako se osjećaju mnogi mladi Francuzi. Francuska očajnički pokušava da nađe nove ideale i osjećaj kulturnog jedinstva koji bi odgovarao svim njenim građanima. Toga trenutno nema.
Sada strane kulture i jezici važe kao nešto elitno što treba sasjeći. Samo ministarka Valo-Belkasem zna zašto to radi u vremenu velikih ekonomskih razlika u Evropi, u kojoj su zbog spora oko evra oživljeni nacionalni stereotipi za koje se vjerovalo da ih više nema. Upravo sada je važan dijalog. Važno je razumjeti druge, sporazumijevati se s njima. Ali, pomenuta ministarka to više ne dozvoljava - njena politika je Francuze i Evropljane ostavila bez teksta.
(Deutsche Welle)
Bonus video:
