Postoje tri velike strasti, alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako mogu izlječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Zbog nje se ubija, zbog nje se gine, zbog nje se gubi ljudski lik. Neodoljiva je kao čarobni kamen, jer pribavlja moć… Čovjeka na vlasti podstiču kukavice, bodre laskavci, podržavaju lupeži, i njegova predstava o sebi uvek je ljepša nego istina. Sve ljude smatra glupim, jer kriju pred njim svoje pravo mišljenje, a sebi prisvaja pravo da sve zna, i ljudi to prihvataju.”
Naravno, ova mudra i svevremena misao izašla je iz pera velikog Meše Selimovića, u njegovom djelu “Tvrđava”. Da, upravo tako… Čovjeka na vlasti podstiču kukavice i licemjeri, na kakvoj god se poziciji on nalazio. Jer vlast je vlast, pa makar se protezala u 20-ak kvadrata zajedničkog stana. Primjetićete uostalom, da šefovi sala u restoranima uvijek (čast izuzecima) imaju poseban stil držanja, uvijek pomalo nadmen u odnosu na “potčinjene”. Ili šef smjene u prodavnici prehrambenih proizvoda. Rijetko gdje nećete pogoditi da je upravo ta osoba tu glavna!!! Jer, vlast je slast… Slast koja kvari ljude ili, kako bi to Lord Ekton, rekao: “Apsolutna vlast kvari apsolutno”.
Možete tek zamisliti onda koliko samozadovoljstva izaziva mogućnost da upravljate jednom nacijom, kolika god ona bila, naročito onda kada ste u tu mogućnost došli ničim izazvani, čudnim spletom nesretnih okolnosti. I da kao apsolutna manjina utičete na većinu. A još vam se sva ta silna ljubav prema dotičnoj naciji isplati. Što više profitirate, sve ste grlatiji, pa tako umjesto onog uobičajenog pozdrava “dobro jutro” ili “dobar dan” glasno viknete: “Ja sam od tih i tih. Jedini, neprikosnoveni i autentični!!!”. I zbog toga počnete ostalima, manje grlatima, da brojite krvna zrnca, ispitujete genetsko porijeklo i proglašavate ga velikim i malim predstavnikom svoje nacije. U zavisnosti od toga gdje je, šta je, i koliko dobro umije da Vam aplaudira.
U ludilu koje nas je snašlo, možda ovo može zvučati poput nesretnog Bodlerovog “Albatrosa”. Ali, zaista mislim da nema velikih i malih Hrvata, Srba, Crnogoraca, Eskima… Ima samo MALIH i VELIKIH ljudi. Nekome je to teško objasniti. Naročito onda kad ta svekolika i beskompromisna ljubav, naciju i institucije koje ona obuhvata pretvori u interesantnu kravu muzaru, koja vam redovno daje dobrog mlijeka. I vi i vaša ljubav tada niste upitni… Interesi su zadovoljeni, a kravi je dobro jer je redovno pomužena.
Ostajete zato nijemi posmatrač dešavanja oko vas i čekate da ponovo dođete na red da vam izbroje krvna zrnca. A onda odustanete i od objašnjavanja i od reda. Dosadi vam da “bacate bisere…”
Bonus video:
