Ako bi zemlje regiona i EU nastavile da rastu po stopama koje su ostvarivale od početka globalne krize 2008. do danas, regionu zapadnog Balkana bi trebalo čak 200 godina da sustigne ekonomski standard EU!
Ovakvu pesimističku prognozu razvoja regiona nisu dali tamo neki politički šalabajzeri ili mrzitelji sadašnjih nacionalističkih političkih elita u regionu, nego ekonomski eksperti, učesnici nedavnog NIN-ovog foruma u Crnoj Gori. Ima tu, doduše, i utješna procjena koja je, kako kažu, ipak vjerovatnija od one pesimističke, a prema kojoj će Zapadni Balkan prosječan standard evropskih zemalja dostići već za 60 godina. Stvar je jednostavna jer se do računice dolazi prostom projekcijom rasta BDP koja je skoro podudarna sa onom koju je nedavno dala Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD).
Političari, međutim, kao da ne slušaju ekonomiste i ponavljaju one priče koje građani vole da čuju. Pritom se ovdje ne misli na balkanske nacionalne lidere koji godinama opstaju u foteljama ponavljajući biračima “Markove konake” i slične narative kao što je naprimjer onaj o ulasku Srbije u EU do 2025. Tako, npr, F. Mogerini, visoka prestavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost, obećava ne trepnuvši da će “EU podijeliti budućnost sa svih šest zemalja zapadnog Balkana da bi se one priključile Uniji”. (...)
Mogerinijeva nije precizirala da li je realniji onaj pesimistički (200 godina) ili onaj vjerovatniji (60 godina) scenario dostizanja evropskog standarda, ali je ponosno izjavila da strategija EK za Z. Balkan daje perspektivu integraciji šest zemalja tog regiona, kojima su potrebne reforme, kako bi njihovi stanovnici “imali iste standarde kao građani EU”.
Da je Mogerinijeva htjela, mogla je pročitati barem izvještaj EBRD, jednog od najvećih investitora u regionu, u kojem stoji da će zapadni Balkan dostići EU za 220 godina, istina u najgorem slučaju! Ali, izgleda da joj taj dio baš i nije u opisu posla.
Tako će u u BiH u ovoj godini stopa rasta biti 3%, međutim, kada se zemlja uporedi s regijom i malo šire sa EU, ona značajno kaska, navedeno je u Izvještaju EBRD predstavljenom u Sarajevu.
U izvještaju EBRD se konstatuje da se regija Z. Balkana još nije oporavila u potpunosti od finansijske krize iz 2008. ali da je “trenutni rast BDP nezadovoljavajući”. Brojke pokazuju da bi, prema različitim scenarijima, zemlje Z. Balkana mogle dostići standarde EU u najboljem slučaju za 40 godina, srednjem za 60 ili u najgorem za 220!
“Kao što ste vidjeli u prosjeku zemlje Z. Balkana stoje na jednoj polovini standarda u zemljama istočne Evrope, na jednoj trećini u odnosu na zemlje južne Evrope koje su članice EU, i tek na jednoj četvrtini u odnosu na najbogatije zemlje EU, one u zapadnoj Europi”, rekao je ekonomista EBRD za Z. Balkan Jakov Milatović.
O ovim projekcijama govorio je i Aleksandar Vlahović, predsjednik Saveza ekonomista Srbije, na pomenutom Samitu ministara finansija regiona u Bečićima (kojem, usput, ministar finansija Srbije nije ni prisustvovao). Vlahović je podsjetio da projekcija nije zasnovana na nevjerovatnim pretpostavkama, već na prostom nastavku dosadašnjih postignuća. Prema osnovnom, najizglednijem scenariju, regionu je potrebno 60 godina da sustigne EU, a u optimističkom „samo“ 40 godina. Očigledno je da se njegova računica poklapa sa onom iz EBRD. (...)
“Za dupliranje BDP jedne zemlje u roku od 10 godina potreban je godišnji rast od 7,2%. Ako rastete upola toliko brzo, biće vam potrebno duplo duže”, rekao je Vlahović i podsjetio da je Z. Balkan prošle godine rastao stopom od samo 2,4%, a da se za ovu godinu predviđa rast od 3,2%. Prošle godine je rast podbacio zahvaljujući lošim rezultatima Srbije (1,9% rasta) i Makedonije - nula odsto. Vlahović je podsjetio da u regionu Z. Balkana živi 18,3 miliona ljudi, čiji je životni standard tek na četvrtini zapadnoevropskog i polovini istočnoevropskog.
Uprkos podacima ekonomista, ministri finansija regiona su većinski pozitivno gledali na ostvarene rezultate u svojim državama.
Ugledni ekonomista Branko Milanović, poznat po kapitalnom djelu Globalna nejednakost, izjavio je beogradskom Danasu da je Srbija po nivou nejednakosti na svjetskom prosjeku, možda čak i nešto bolja od prosjeka, međutim ono što zabrinjava je “činjenica da 30% stanovnika Srbije ima manja primanja od slovenačkog minimalca, a čak 60% manja od njemačkog”: “U odnosu na druge zemlje bivše Jugoslavije i uopšte regiona, Srbija stoji poprilično loše. Najsiromašnije stanovništvo Srbije se nalazi na 40. percentilu po nivou dohotka u svijetu. Srednja klasa se nalazi oko 85. percentila u svijetu, a najbogatiji su na 92% najvišeg svjetskog dohotka”. Njegova teza je da je najveći dio nejednakosti u stvari slučajan i da zavisi od toga gdje ste rođeni.
“To jeste istina. Oko 60% razlika u visini dohotka, u globalnoj perspektivi i u prosjeku, zavisi od toga u kojoj zemlji ste rođeni. Još 20% zavisi od bogatstva roditelja. Tako da vama ostaje 20% da se svojim sposobnostima izborite za što veći dohodak. Nekada je bilo važno da li ste rođeni u bogatoj porodici, jer su najsiromašniji u siromašnim zemljama imali jednako nizak dohodak kao siromašni u bogatim zemljama. Od industrijske revolucije rast dohotka u Evropi i Americi ubrzano raste, dok u Aziji i Africi stagnira”, kaže Milanović i dodaje da se došlo do toga da siromašni u bogatoj zemlji imaju više nego srednji sloj ili čak bogati u siromašnoj zemlji.
U izvještaju EBRD stoji da države Z. Balkana, Srbija, BiH, Crna Gora, Albanija, Makedonija i Kosovo, moraju ubrzati reforme. Navodi se da slab rad institucija, korupcija i dominacija vlade u nekim industrijama usporava razvoj ovih šest država.
Kako sada stvari stoje, eksperti EBRD kao i ekonomisti iz regiona su potpuno u pravu. Brze reforme su zaista neophodne. Ali ne prevashodno zbog približavanju i eventualnog ulaska u EU, nego zbog vlastitog preživljavanja. U skorijoj budućnosti je veoma moguće, kako to odavno primjećuju evroskeptici sa Balkana, da će se i EU raspasti, pogotovo za 60 ili 200 godina. Ali u svojim analizama previđaju veoma izvjesniju mogućnost da njihovih zemalja tada možda neće biti i da im je upravo evropski kišobran neophodan za preživljavanje. U suprotnom, trend odliva mozgova prema Z. Evropi sa nesagledivim posljedicama će se nastaviti.
Milanović smatra da to može da bude nerješiv problem: “Na globalnom nivou migracije su dobra stvar, jer one dopuštaju da ljudi odlaze iz siromašnih u bogate zemlje, da povećavaju dohodak i smanjuju siromaštvo. Sa tačke gledišta zemalja to je problem, jer ako u Srbiji, naprimjer, obrazujete ljude i oni odlaze - od njih nemate nikakve koristi. Evo, ja sam besplatno studirao Ekonomski fakultet i otišao u inostranstvo. Doduše ne znam koliko bi imali koristi od ekonomiste, ali odlaze i ljekari, inženjeri, softveraši... To jeste gubitak za zemlje, problem je što nemaju načina da novac dobiju natrag, a s druge strane ne mogu da zadrže ljude. To je nerješiv problem. Tu Srbija možda ima sreću što nije u EU, jer je samo Bugarsku napustilo već dva miliona ljudi”.
Bonus video:
