BALKAN

Evropska komisija i pravosudne reforme

Politici ide na ruku pravosuđe koje je nesposobno i koje uvijek i u svemu traži političkog pokrovitelja. A sposobnost naših politika ne ide dalje od korumpiranja. Naše pravosuđe su uništile korumpirane politike i unutrašnja trulež

2681 pregleda 0 komentar(a)
Ilustracija, Foto: Printscreen
Ilustracija, Foto: Printscreen

U izvještajima Evropske komisije (EK) o napretku zemalja regiona u proteklih godinu dana navodi se odsustvo napretka, ili ograničen napredak u reformama pravosuđa.

Izvještaji EK su samo djelimično tačni. Nije bilo napretka, ali je bilo nazadovanja! Iako je nazadovanje veći i ozbiljniji problem, o njemu se u izvještajima ne govori!

Nije pravosuđe u konstantnoj regresiji samo kod nas. Ima toga i u nekim zemljama članicama EU. I to bi trebalo da bude tema za raspravu i u EK i u zemljama regiona! Pravosudnim sistemima prijeti ozbiljan kolaps. O tome bi trebalo izvještavati evropsku javnost!

Visoko sudsko i tužilačko vijeće BiH (VSTV) nije pokazalo nikakvo interesovanje za ovakav izvještaj Evropske komisije. Kao što nije pridavalo nikakav značaj ni svim dosadašnjim ekspertskim izvještajima koji su dolazili iz Brisela. Nema boljeg dokaza o nesposobnosti nezavisnog pravosudnog regulatora da upravlja pravosudnim sistemom. Kao i nesposobnosti vladajućih politika u BiH da budućnost BiH grade na zdravim temeljima vladavine prava.

Nema sumnje da krivicu za zastoj pravosudnih reformi u regionu snosi dobrim dijelom EK. U Bosni i Hercegovini je strukturalni dijalog o reformi pravosuđa, kao mehanizam EK, trajao skoro deset godina bez ikakvih vidljivih rezultata. Nakon njegovog fijaska stigle su preporuke (peer review), koje su trebale da izgrade standarde integriteta i odgovornosti u pravosuđu. Nekoliko godina partnerskog rada sa nezavisnim regulatorom (Visokim sudskim i tužilačkim savjetom!) rezultiralo je s dva pravilnika, koja su nakon objavljivanja stavljena van snage u postupcima ocjene zakonitosti. Rad EK sa partnerima u BiH godinama ne daje rezultate.

Nije samo pravosuđe našeg regiona problem za EK. Neke od članica EU (Poljska, Rumunija, Bugarska) su sa vladavinom prava i pravosudnim reformama gore od zemalja kandidata iz našeg regiona. Politički napori da se uspostave standardi koji bi se mogli zvati "evropski" ostaju bezuspješni. I pravosuđe samo po sebi u cijeloj Evropi postaje problem o kome se mora razgovarati. Pravosudni sistemi su odavno zastarjeli, tromi i anahroni, a procedure besmislene i sumorne. Kriminalne strukture su u mnogim oblastima postale sposobnije od državnih institucija za zaštitu poretka. I neke evropske države su na putu da se pretvore u kriminalne organizacije. Međunarodne politike o tome ne govore. Stiče se utisak da kriminala nema tamo gdje se testiraju globalne politike i obrće veliki novac.

Čini se da nigdje u regionu EK nije postigla značajne rezultate u reformi pravosuđa. Izgleda da postoje ozbiljni problemi u kreiranju strategija i politika reforme pravosuđa za zemlje regiona. U BiH je bio problem što u samom pristupu nije bilo ozbiljne saradnje sa domaćim političkim i profesionalnim akterima. Na političkom nivou nije postojala politička volja da se pravosuđe reformiše i učini nezavisnim, a u profesionalnoj zajednici nije bilo znanja i hrabrosti da se izmakne ispod radara politike i bori za standarde nezavisnosti. Drugim riječima, politika je nastojala da osigura i zadrži kontrolu nad pravosuđem jer se samo na taj način moglo bez straha od krivičnog progona baviti korupcijom i organizovanim kriminalom, dok se pravosuđe oslanjalo na ulogu međunarodnih faktora i izbjegavalo zaoštravanje odnosa sa politikom zbog toga što nije bilo sigurno ko će sutra odlučivati o statusnim pravima sudija i tužilaca.

EK je griješila u pristupu, praveći uvijek kompromise i ustupke na račun pravosuđа. U beskonačnim pregovorima da se dobiju ustupci na političkom nivou pravosuđe je izvlačilo deblji kraj. Tako je u reformu pravosuđa u BiH uloženo oko sto miliona eura međunarodne pomoći da bi danas imali pravosudni sistem pod potpunom političkom kontrolom, zahvaćen internom korupcijom, zatrpan skandalima, neefikasan, bez rezultata i bez ikakvog povjerenja javnosti.

Koliko god krivili EK zbog promašaja u kreiranju reformi i njihovog neuspjeha, glavni krivci su domaće politike i pravosudna zajednica. Vidjeli smo da političare ne interesuju reforme, nego evropski novac, i dok god budu postojali kanali dotoka evropskog novca i odsustvo kontrole njegovog trošenja, naše reforme će biti spore i simbolične. Tu se neće ništa značajnije mijenjati do sistemske reforme EU i EK.

Politici ide na ruku pravosuđe koje je nesposobno i koje uvijek i u svemu traži političkog pokrovitelja. A sposobnost naših politika ne ide dalje od korumpiranja. Naše pravosuđe su uništile korumpirane politike i unutrašnja trulež. Ono je danas bez snage i ideja, bez liderstva, učmalo i nesposobno za samoregulaciju i dijalog o pravosudnim politikama i strategijama. Jedina aktivnost u pravosudnom prostoru odvija se unutar međunarodne zajednice, koja sa svojim političkim i drugim ciljevima, kroz nekoordinirane i često besmislene projekte, pokušava da ostvari privid pravosudnih reformi.

Posmatrajući dvadesetogodišnje haotične i neuspjele pokušaje reforme pravosuđa, teško se oteti utisku da smo i mi i EK politički dotrajalo društvo, bez sposobnosti da napravimo bio kakav iskorak u pravcu konsolidacije sistema koji su u rasulu. Pravosudni projekti koji su dolazili iz Brisela nisu se oslanjali na specifičnosti nacionalnih sistema, političke otpore, kao ni na interne pravosudne potencijale. Bili su pogodni za implementiranje, ali ne uvijek i za rezultate.

Vrijeme je da EK shvati da je korumpiranost domaćih politika glavna prepreka reformama, pa i reformi pravosuđa. Politike su mehanizmima korumpiranja unakazile sve reforme društva. To se najbolje može vidjeti u sistemima ekonomije, obrazovanja, zdravstva i kulture koji su uništeni i uvedeni u prostor organizovanog kriminala i korupcije. Različitim oblicima korumpiranja ljudi koji upravljaju najvažnijim pravosudnim institucijama, politika je ostvarila potpuni uticaj na pravosuđe. Tu se procesi reformi zaustavljaju i dugo neće biti vidljivog napretka.

Prethodni uslov za bilo kakve reforme u regionu jeste rješavanje problema korumpiranih vladajućih politika. Nije rimski imperator Marko Aurelije bez osnova u svom dnevniku, naslovljenom "Samom sebi", najčitanijem štivu do danas, za vrijeme borbe s epidemijom kuge u danubijanskom limesu, zapisao: "Najstrašnija zaraza je korupcija, gora nego bilo koja infekcija, jer doživotno zagađuje ljude".

Autor je sudija Suda BiH

(nezavisne.com)

Preporučujemo za Vas