Ne volim nepravdu, pa to ti je. A posebno kad se nejednako primjenjuju postojeći i važeći zakoni naše „(pro)evropske Crne Gore“!
Opštepoznata je činjenica da, danas u Crnoj Gori ili bolje reći za protekle skoro tri decenije od kada „mladi i lijepi“ dođoše i mirno „bez prolijevanja krvi“ (za)uzeše vlast i tako nastaviše, na građane ove jedinstvene, nadaleko čuvene, visoko prosperitetne, mada kreditno (pre)zadužene države Crne Gore ili „najljepšeg zatvora na svijetu“; kako se valjda „samo jednom“ slikovito izrazi njen nekadašnji čelnik-vožd iz „AB revolucije“, na građane njene jednako se ne primjenjuju (po)stojeći zakoni-(pr)opisi. A stihovi neumrlog Njegoša sve to najbolje ilustruju: „Pučina je stoka jedna grdna, dobre duše kad joj rebra puču“.
I tada je, a sad mnogo više, bilo tandema, komšijskih i partijskih drugova, kolega sa studija, asistenata vječitih i rječitih, velikih kumova i pobratima, bliskih i dalekih rođaka i prijatelja, a tek umova sa drumova, do dana današnjega ni broja se ne zna. Sve u jednoj maloj, a prelijepoj i vječitoj Crnoj Gori! Bez organizovanog kriminala, uz samo jedno (pri)znanje nikog drugog do njihovog nekadašnjeg visokog partijskog druga, umnog „filozofa“ i demagoga sa članskom kartom nom(b)er 2 „da je on bio vođa...“ toga kriminala!
Tako do dana današnjega. Sve jedan drugoga namješta na visoke partijske, ambasadorske, ministarske i direktorske fotelje. Njima mandati traju mimo svih zakona ili propisa, jer imaju velikog kuma, poznatog i priznatog komšiju, velikog brata, bankara, ministra, tasta, zeta, šuraka, akademika, naučnika, sportistu visokoga stasa i gromkoga glasa i sve tako redom.
Naši stari bi to lijepo rekli: „Tako ti je to moj sinko, kako se ko rodi“ ili „U životu, bolje ti je zrno sreće no oka pameti“!
Jesi li čuo? Ne samo da sam čuo prijatelju, nego i pročitah ono što pišu! Prosto da čovjek ne povjeruje. A meni saopštiše: „U starosnu penziju. Tako je, striktno, sve je po zakonu...“, i počeše da se pravdaju prebacujući krivicu sa sebe na drugoga. Samo mi je dva dana falilo do punih četrdeset godina radnoga staža, pa da imam oba uslova. A mandat direktora mi je isticao tek u martu iduće godine. Ništa nijesam sakrio.
Nekome se dobro žurilo! Sada je očigledno kome i zbog čega. Biće ustupaka komšijskih, stručnih i naučnih, partijskih i nacionalističkih po svim osnovama i kriterijima. Ti mene za koordinatora, a ja ću tebe za akademika ili ćemo u tandemu opet pa ko uspije ili ko koga i ovdje nadmudri. Ništa novo, sve ide po starim i utabanim stazama. I prije su stradali i izdavani kumovi, prijatelji, komšije, rođaci i tako dalje.
Zakoni ili propisi države Crne Gore striktno se primjenjuju na jednima, dok su za druge nevažeći. A tako ne bi trebalo, jer u zakonu jasno stoji: da tek po isteku tri godine bivši direktor može biti biran na direktorsku funkciju. A šta je KOORDINATOR na mjestu direktora? Da li je on farsa ili zaobilaznica „da se Vlasi ne dosjete“! Isuviše providno i farsično.
Autor je bivši direktor Istorijskog instituta, sada penzioner
Bonus video:
