Osam godina nakon posljednjeg talasa proširenja, NATO je u ponedeljak dobio novog, 29. člana: Crnu Goru. Zapadni vojni savez zauzima time još jednu stratešku poziciju u jugoistočnoj Evropi - na veliku nelagodu Rusije. No, ni unutrašnjopolitički članstvo u NATO-u ni u kom slučaju nije neproblematično. Parlament u Podgorici je krajem aprila jednoglasno usvojio ulazak u NATO, ali toj sjednici nije prisustvovala kompletna pro-ruska opozicija. Referendum na tu temu vlada nije htjela da rizikuje, često se čuje.
"NATO je napao Jugoslaviju"
Jedan od razloga je što je sjećanje na bombardovanje tadašnje Savezne Republike Jugoslavije od strane NATO-a za vrijeme rata na Kosovu 1999. i dalje veoma živo. „NATO je napao Jugoslvaiju 1999. A bombe su padale i na Crnu Goru“, kaže Momir Bulatović, koji je od 1998. do 2000. bio premijer. On pretpostvalja da je pozivnica za ulazak u NATO, upućena decembra 2015, usmjerena protiv Rusije.
Moskva se plaši za svoju zonu uticaja na Balkanu tj. još jednog prodora zapadne vojne alijanse i odavno je pokuašavala da spriječi članstvo Crne Gore u NATO. Vojno gledano je Crna Gora, ne puno veća od Tirola, ne pretjerano značajna. „Vojni potencijal Podgorice je ravan nuli“, kazao je u aprilu ruski ministar odbrane Sergej Šojgu.
NATO se širi po Balkanu
Ali, zemlja je strateški gledano interesantno pozicionirana na Jadranu. U jugoistočnoj Evropi u međuvremenu više zemalja - između ostalih Slovenija, Hrvatska, Albanija i Bugarska - pripada NATO-u, Bosna i Hercegovina te Makedonija su kandidati za članstvo, a i Kosovo bi htjelo da se priključi. Na kraju je Sergej Šojgu zaključio: zapadni vojni savez prima Crnu Goru samo zato da bi ojačao sopstvenu uticaj na Balkanu. Obećanje, koje je šef vlade Milo Đukanović dao NATO-u („Uvijek možete da računate na nas“) izazvalo je podsmijeh u Moskvi. Crna Gora raspolaže sa nešto više od hiljadu vojnika i zastarjelim naoružanjem.
Rusija upozorava na opasnost cijepanja Evrope
Ali i pored toga, Rusija je bijesna. Kad su SAD u apilu dale zeleno svjetlo za ulazak Crne Gore u NATO, rusko ministarstvo spoljnih poslova u Moskvi to je okarakterisalo kao grubu grešku te kao korak, koji će još više produbiti podjelu Evrope: šteti stabilnosti na Balkanu i u cijeloj Evropi.
Prema riječima ministra spoljnog, Srđana Darmanovića, Crn a Gora kao član NATO neće imati problema sa visinom izdataka za odbranu. Već sada su to 1,66% BDP, kazao je u Darmanović. Po „Road Map“ će Crna Gora do 2024. svoje izdatke za odbranu povisiti na od NATO zahtijevana 2%, pri čemu će 20% otići na modernizaciju naoružanja, precizirao je ministar.
Razmirice između Moskve i Podgorice
Posljednjih mjeseci se između Rusije i Crne Gore razvila razmjena udaraca preko medija i diplomatije. Tako je jedan crnogorski političar u Rusiji proglašen za nepoželjnu osobu, a uvoz crnogrskih vina zabranjen zbog navodnih pesticida u njima. MIP Crne Gore je odbacio tvrdnje Moskve da u Podgorici postoji „antiruska histerija“.
Po mišljenju Podgorice, riječ je o „medijskom ratu“, čiji je cilj spečavanje Crne Gore da uđe u NATO. Portparol ruskog MIP-a, Marija Zaharova, prije je toga izjavila da u Crnoj Gori postoji „široko rasprostranjena antiruska histerija“ te „neugodna situacija za Ruse“. MIP Crne Gore naglašava da ne postoji neprijateljsko raspoloženje prema ruskim gostima. Rusija je uz to, za vrijeme parlamentarnih izbora u Crnoj Gori u oktobru prošle godine, morala da istrpi optužbe da je tamo podržavala pokušaj puča.
Mnogo ruskih para u zemlji
Do 30% turista u Crnoj Gori u međuvremenu stiže iz Rusije, puno više nego iz susjedne Srbije. Ruski biznismeni i oligarsi, poput Olega Deripaske, investirali su puno novca u malu državu na južnom Jadranu. Po podacima „Financial Times“, najmanje 80.000 Rusa posjeduje imovinu u Crnoj Gori, a do 30.000 državljana Rusije po svemu sudeći se trajno naselilo u nju.
Investitori su prije svega kupovali nekretnine i zemlju u okolini obale, ali takođe i velke industrijske komplekse poput Kombinata aluminijuma u Podgorici te Željezare u drugom po veličini gradu u zemlji, Nikšiću. Pojedini ruski investitori su se u međuvremenu posvadjali sa crnogorskom vladom, n primjer Deripaska, i zahtijevaju veoma puno novca zbog bankrota svojih investicija.
Velika obećanja, veliki problemi
Premijer Marković je Crnogorcima obećao nove privredne impulse od članstva u NATO-u, a zemlja je sem toga i kandidat za članstvo u EU, ali još daleko od spremnosti za učlanjenje. U Crnoj Gori je korupcija sveopšti problem. Ranijeg šefa vlade i države Mila Đukanovića i njegovu familiju optužuju za umiješanost u raznorazne slučajeve kriminala i korupcije: od šverca cigareta do netransparentnih privatizacija. Pravna sigurnost investitora u Crnoj Gori je problematična.
Puno para teče crnogorskom obalom Jadrana, dugom oko 300 kilometara. Crnogorski turizam se reklamira sloganom „Wild Beauty“, ali skoro cijela obala je bezobzirnom gradnjom uništena. Po informacijama državne crnogorske televizije, preko 100.000 objekata je izgrađeno bez dozvola ili van dozvoljenih gabarita. A puno hotela su ruine, još u izgradji ili nedovršeni.
(Radio-televizija Austrije/ORF), Prevod: Mirko Vuletić
Bonus video:
