Iako su se oko mene miješali zvuci talasa i traktora, uživao sam kao cvrčak iz basne. Nakon tri sata vožnje konačno sam stigao do Velike plaže pa potrošeni živci nisu registrovali buku ni sezonce natovarene plažnim mobilijarom. More je bilo čisto a ležaljka besplatna jer je čuvar plaže bio zauzet ulogom galeba. Na plaži sam dočekao zalazak sunca i prateće foto sesije zaljubljenih parova pa tek sa prvim mrakom završio ljetovanje na dan. Rijeke turista odavno su se izlile na primorska šetališta a put do Podgorice je konačno prohodan.
Već sjutra sam ispod sača pio prvu jutarnju kafu i žalio što nisam ostao duže na moru.
Izazivali su me tuđi instagrami i pitali zašto sjedim u pregrijanom gradu dok ostali na plažama čitaju knjige i slikaju stopala na pjesku. Padali su temperaturni rekordi u dolini Zete i Morače a pusta Podgorica je djelovala kao noćna mora u kojoj borave prokleti poput mene. Ne pomažu joj joga po parkovima ni gudački kvarteti po Sastavcima kada se svuda topi asfalt. Šta ti znači slobodan parking u centru i prodavnice bez redova, kada su kasirke nervozne kao vozači i spremne da te udave plastičnom kesom. Avgustovska safra je iz grada isijavala jače od narandžastog meteo alarma.
Jer plaža podjednako treba aristokratiji na državnom budžetu i radničkoj klasi kojoj su privatnici odavno uzeli dušu. Možda crnogorski proletarijat nema džep za Antaliju niti je dovoljno fancy za hrvatsko primorje, ali zaslužuje da se osoli barem u domaćem moru. I smrtniku treba odmor u Kotoru i Sutomoru makar morao da pije slanu vodu i preskače izlivenu kanalizaciju. Nećete ga vidjeti sa all inclusive razmaženim turistima, ali će stoički trpjeti izazove crnogorskih ljetovališta bez vode i struje. Možda nije Rodri ili Kejti Peri, ali ima urođenu otpornost na izazove primorskog roštilja.
To su oni tihi heroji u kojima se probude patriote čim avgustovske vrućine dostignu maksimum a Montenegro pozove tebe i mene. Tada razbijaju kasice-prasice i kreću na primorje da doprinesu državnom budžetu i Monstatovim statistikama.
U dotrajalo auto sipaju gorivo obogaćeno akcizama, pa kao u avanturističkim filmovima kreću ka primorju. Sa neba ih prate policijski dronovi, spremni da im oduzmu vozačku dozvolu, ali se na putevima nastavlja tradicija lančanih sudara i prelaska preko pune. Prije nego ugledaju plavo more vidjeće kolone automobila u kojima sati čekanja već načinju bračne i emotivne zajednice. Vozi se prvom i drugom dok u autima šište klime i saputnici koji otrovnim strelicama ne biraju metu. Kada se konačno dočepaju mora, safra se iz auta preliva na plaže po kojima leže sardine iz regiona. I namazane marmeladom sunčaju čiča draže, svetinje i orlove svih boja.
Sa prvim mrakom domaći i regionalni turisti šetaju do iznemoglosti i, ujedinjeni kao u SFRJ, zaobilaze restorane u kojima večera košta kao potrošačka korpa. Varaju glad kokicama i dimom roštilja na kojima se peku smash burgeri koji ne mogu da nahrane prosječnu porodicu ali brzo prazne novčanik. Uzalud zovu kumove i rođake sa nekretninama na moru, jer sobe za izdavanje ne znaju za bratstvenika i trostruko kumstvo. Poslije u skučenim apartmanima večeraju pržene paprike i presabiraju se kao na onom Mikijevom digitronu. I štrecaju svaki put kada čuju: “Gladni smo”.
Kada ostatak porodice zaspi, na nebu im se, umjesto Velikog medvjeda, ukaže ona lisica iz reklame što kaže da treba znati kada da staneš - ali tada je već kasno za vađenje. Porodični budžet odavno je na umoru, a novac za pelet i bukovinu potrošen je na apartmane, ležaljke i rijetke ture pića. Nemaština se već uvlači u novčanik i najavljuje dane u kojima će te oprema za osnovca pitati za pjena partije i koktele na plaži. Tada će iz tebe iščiliti turistički patriotizam i žalićeš što se nisi kupao na Cijevni i Morači kao i sva prigradska sirotinja. Pitaćeš se zašto u avgustu nisi pobjegao put đedovine na sjeveru i tamo se izgubio kao poljski turista na Žabljaku.
Jer ljeto je u Crnoj Gori sirotinjska maćeha koja naivne turiste mami na primorje pa im tamo otima i poslednji euro. Reklamira nestvarne plaže i divlju ljepotu, ali ih dočekuje sa suvim slavinama i mješavinom mora i kanalizacije. Priželjkuje elitni turizam i obećava nezaboravna ljetovanja ali turiste ispraća sa stomačnim virusima i aerodromskim traumama. Zbog čega se svečano zaklinju da ih crnogorsko primorje više neće vidjeti. Barem ne do sljedećeg avgusta.
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
PRATITE NAS NA
