TV I DRUGE IGRE

Dan nezavisnosti od - Koverte

Podizanje nacionalne gotovosti kolektivizacijom krivice zato što su lideri osuđeni bez dokaza, uz tvrdnje da je time presuđeno svim Srbima u Crnoj Gori - lako mogu postati vjetar u leđa getoizaciji. Kojoj montenegrinski dio režima jeste sklon, ali takav je bio i kad je vladao pod srpskim imenom, a ostaće i pod nekim trećim... Oni koji to ni za tri decenije nijesu shvatili, ne treba da se bave politikom
2733 pregleda 0 komentar(a)
Sa izricanja presuda u Višem sudu, Foto: Screenshot
Sa izricanja presuda u Višem sudu, Foto: Screenshot
Ažurirano: 17.05.2019. 14:05h

Zna li ko da mi objasni što se zbiva s Crnom Gorom... Nekako sam je i razumjela kad je prije tri godine prespavala državni udar, ali da prespava ovakvu presudu - to ni u snu nijesam očekivala. Nekoliko saopštenja i izjava, a onda - muk.

Pokret Odupri se otkazao je protest najavljen za Dan Evrope, čiji scenario nije bio slavljenički upravo zbog presude. Znali smo da u njoj, kakva god bude, neće biti ničega evropejskog. Zato što ni na suđenju vijeka nije bilo ni traga od pravnih tekovina EU.

Demokratski front tražio je da 9. maj prepustimo njemu. Prisjećajući se ranijih zahtjeva da se naši protesti radikalizuju, nadala sam se čudu. Ne, daleko se kazalo, najavljenom kidanju glava i istovjetnom odgovoru premijera. Nego izlasku bar 20.000 Frontovih članova i glasača, kao i onih koji to nijesu.

Bio je to sasvim prikladan trenutak da pokažu “kako to rade majstori protesta”, kritikovali su nas redovno zbog “šetnji i pjesmica”. Šteta, ne zbog kritike. Nego zbog tišine koja prijeteći odjekuje...

***

Tišina je u početku pratila i prvostepeni TV nastup glavnog specijalnog tužioca, četiri dana poslije navodnog udara na državu.

- Ono što je sigurno i što će dokazi pokazati jeste da smo mi zaustavili točak istorije. U Crnoj Gori nije prolivena ni kap krvi, a bio je planiran užas koji nije zapamćen. Uhapsili smo 20 ljudi. Jedna kriminalna grupa bila je stacionirana u Danilovgradu, kao i njen vođa. Nijesmo otkrili njenu lokaciju, vjerujemo da je napuštila Crnu Goru. I postojale su grupe, posebno grupa onoga koji je trebalo da komanduje. Brojala je više desetina ljudi na različitim lokacijama, vjerujemo da je i ona napuštila Crnu Goru - slušali smo s nevjericom Milivoja Katnića 20. oktobra 2016. godine.

Sve je izgledalo nekako šašavo, ali točak istorije, bar one pravosudne, jeste zaustavljen. Od 20 uhapšenih, desetak je priznalo učešće u pripremi terorističkog napada i - pušteno na slobodu. Ostali, koji su tvrdili da su nevini, stavljeni su u pritvor i - osuđeni. Dokaze još čekamo.

***

Što je bilo sa ostalim teroristima? Ništa, i dalje su aktivni, ali samo u spisima predmeta.

- Pa, moguće je da su napuštili Crnu Goru, što je zaista samo na nivou vjerovatnoće imajući u vidu događaje koji su se desili i imajući u vidu da snage bezbjednosti kontrolišu sve dakle vitalne saobraćajnice, sve vitalne objekte i da budno prate situaciju koja se dešava - reprizirano je prošle sedmice objašnjenje specijalnog tužioca.

Čudno? Nije, ovo je jedno od najlogičnijih. Konkuriše mu samo odgovor na pitanje začuđenog novinara. Kako su uspjeli da napušte Crnu Goru pored tako budnih snaga bezbjednosti?

- Kažem vam da postoje podaci do stepena osnovane sumnje da je tu bilo više desetina infiltrirano još pripadnika i veoma obučenih i pripremljenih za ove aktivnosti - kategoričan je bio tužilac četiri dana poslije navodnog udara na državu.

Skoro tri godine kasnije, sve je još na istom stepenu osnovane sumnje. Naročito prvostepena presuda.

***

Na samom početku, tog oktobra 2016, nema Fronta, nema GRU-a... Ni pomena o agentima CIA, FBI... Uvođeni su u scenario tokom narednih mjeseci, u pravilnim razmacima usklađenim sa datumima oglašavanja zapadnih sila. Naročito otkako je pokojni Mekejn 17. marta 2017. odao priznanje “hrabrom crnogorskom narodu zato što se borio protiv puča koji bi zbacio njihovu vladu”...

Taj hrabri crnogorski narod na dan izbora od straha nije smio ni da izađe iz kuće, a kamoli da slobodno glasa. Senatora to nije spriječilo da poruči: “Nećemo stati dok se rezolucija o pristupanju Crne Gore NATO-u ne usvoji”... I nijesu, skončala je u toj alijansi već 5. juna...

Tada je čak i onima koji ne vjeruju svojim očima bilo jasno ono što su ostali vidjeli još 16. oktobra. Državni udar, teroristički napad ili kako god zvali tu krvavu bajku, organizovali su oni koji će od tog nauma imati korist. Ne jednu, trostruka je u pitanju. I trajnija nego što je izgledalo u prvi mah.

***

Prvo, izgubljena izborna bitka pretvorena je u pobjedu upravo državnim udarom na pravo građana da glasaju slobodno i bez straha.

Drugo, Specijalno tužilaštvo - koje se stvarno bilo “malo zanijelo” početnom slavom u budvanskom slučaju - zaustavljeno je da ne krene dalje. I obrukano u ovom sastavu makar do stavljanja u penziju.

Treće i najvažnije, 28 članica NATO-a relaksirano je od polaganja računa svojoj javnosti zbog toga što po hitnom postupku pripaja toj alijansi jednu malu privatnu državu, koja obiluje jedino kriminalom, korupcijom i despotizmom.

Mantru o sprečavanju Rusije da zaustavi napredak Crne Gore ponavljaju zapadni dužnosnici i dan-danas, ali to je njihov problem, jakim državama može bit’ da se igraju preko malih.

Naš problem je mnogo ozbiljniji i imaće dugoročne posljedice. Hoće li građani ikad više moći da vjeruju državi čiju su budućnost odredili jedan estradni vojvoda i jedan osuđeni ubica. I koliko će još godina proći dok je nakon ovakve, ne samo pravosudne bruke, svi u njoj prihvate kao svoju.

***

Vojvoda Paja bio je živopisan lik. Opasan po crnogorsku budućnost postao je onog časa kad je rekao kako je “baceći oružje u jezero” postupao po nalogu glavnog specijalnog tužioca.

Tog trenutka, od ovo malo pravne države ostalo je samo jedno veliko - ništa. Ne biva u normalnoj zemlji da onaj ko treba da istraži zločin uništava dokaze zločina.

Ubica sa pravosnažnom presudom, Saša, zabavljao je javnost mnogo duže. A onda, isto kao i vojvoda, porekao sve što je ispričao u sudnici.

- Nije bilo planirano nasilje u Podgorici. Tu izjavu dao sam Specijalnom sudu u Beogradu i htio da je ponovim u Crnoj Gori. Ali, tamo su me dočekali specijalci, kreće maltretiranje, ubacivanje u samicu...

Viši sud je, uprkos tome i svemu ostalom, prelomio na 68 godina. Na sreću, prvostepenu presudu navodnim teroristima ima ko da ispravi. Sa presudom koja je u ovom procesu pravosnažno izrečena pravnoj državi, teško da može biti sreće.

Sve dok pola miliona porotnika na prvim izborima ne presudi onima u čije ime i za čiji račun su obje donešene...

P.S. Podizanje nacionalne gotovosti kolektivizacijom krivice zato što su lideri osuđeni bez dokaza, uz tvrdnje da je time presuđeno svim Srbima u Crnoj Gori - lako mogu postati vjetar u leđa getoizaciji. Kojoj montenegrinski dio režima jeste sklon, ali takav je bio i kad je vladao pod srpskim imenom, a ostaće i pod nekim trećim... Oni koji to ni za tri decenije nijesu shvatili, ne treba da se bave politikom. A oni koji jesu, doći će na protest Odupri se 21. maja. Da prvi put svi proslavimo Dan nezavisnosti od Koverte...

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")