Taman što smo početkom marta odgledali vrlo upečatljiv dokumentarac o korona virusu u Kini, koji je, kako izgleda, prikazan u čitavoj EU, i spremili se da ospemo drvlje i kamenje na flagrantno kršenje ljudskih prava od strane tamošnjih vlasti, kad ono, opaki virus se preselio kod nas, upravo na teritoriju EU. Nije dozvolio da dugo brinemo o sudbini hrabrog advokata Chen Qiushija, koji je do svog nestanka, virtuelnu javnost snabdijevao nefriziranim video-klipovima o više nego prepunim bolnicama grada Wuhana, o bolničkom personalu koji je na rubu nervnog sloma, te brutalnom upadu u stanove zaraženih bez sudskog naloga. Samo kratko potom, i naš sistem je stavljen pred iskušenje. Tačnije, dobio je priliku da pokaže kako, zapravo, treba rješavati jednu ovakvu situaciju koja je već prerastala u pandemiju. I pogotovo što je tih martovskih dana u Evropi vladao vakuum, neko čudno stanje bezvlašća pomiješano sa strahom za golu egzistenciju. Rezultat je bila prava invazija na prodavnice hrane i apoteke.
Predsjednici vlada, promptno, svi do jednoga, odmah su požurili da istupe na nacionalnim televizijama sa manje-više sličnim planovima borbe protiv opakog virusa, uz obavezan naglasak da će demokratske vrijednosti društva biti očuvane. Konkretno, to znači da ako u toj borbi i bude upada u stanove, svakako će biti osigurano neophodno sudsko rješenje. Međutim, nije to ono što je bilo i što je još uvijek ono najvažnije u svemu. Mnogo je važnije na koje snage i metode se računa u toj borbi. U Danskoj, odakle potiče ovaj tekst, aktuelna socijaldemokratska predsjednica vlade Mette Frederiksen, naglasila je da se ova kriza može prebroditi jedino uz zajedničke napore svih, kao i da će se solidarnost i pomoć odnositi na sve društvene aktere. Konkretno, to je značilo donošenje velikog tromjesečnog paketa koji treba da ublaži odmah otpočeta otpuštanja i da spriječi kolaps institucija socijalne države, a-kasa iz kojih se finansiraju nezaposleni, prije svega.
O individualnim slobodama i njihovoj ugroženosti nije bilo puno priče. Neka vrsta razumnog pakta između vlasti i stanovništva stavljena je u prvi plan. Redovne konferencije za štampu, putem kojih se daju uputi šta nam je kao zajednici činiti, ali i šta je vlada poduzela da se situacija sa zarazom stavi pod kontrolu, postale su neka vrsta važne poluge upravljanja društvom i državom. Najavljene novčane kazne za nepoštovanje vladinih mjera kao npr. one o zabrani okupljanja više od deset osoba, nisu u prvo vrijeme striktno naplaćivane, iako ovdje vlada konsenzus da se donešene mjere moraju provoditi jer u suprotnom nemaju smisla, i samo ruiniraju ugled vlasti. Tako smo na glavnim TV kanalima gledali simpatične policajce i policajke koji, u idiličnoj proljećnoj atmosferi idu po parkovima i priobalnim šetalištima od grupe do grupe opuštenih šetača i uživalaca sunca koje kao za inat sija danima baš sada kad treba biti u zatvorenom, tek upozoravajući ih na neophodno odstojanje i zabranu okupljanja više od deset ljudi. Da je naplaćena i poneka kazna, ukupno 65 na nivou cije zemlje, saznali smo u nekoj od sporednih vijesti, malo prije vremenske prognoze. U fokusu interesovanja i na fonu društvene solidarnosti koja je mantra riječ ovih dana je i akcija ovdašnjeg Ministarstva vanjskih poslova oko spašavanja danskih državljanja koji su ostali zaglavljeni po brojnim bližim i daljim svjetskim destinacijama. Sad kad su i te kako potrebne priče s pozitivnim predznakom, uspješne akcije vlasti ovakvog tipa svakako su dobrodošle jer jačaju kolektivnu pripadnost i naravno povjerenje u sistem. Uprkos pomenutom kolektivizmu s pozitivnim predznakom koji u ovom trenutku vlada, ima i znakova nervoze i dublje zabrinutosti koji se ne mogu ignorisati. Alarmantan je npr. podatak da je drastično porastao broj poziva institucijama koje su nadležne za zbrinjavanje žrtava porodičnog nasilja, kao i činjenica da su u jednom trenutku skoro svi krevetni kapaciteti tih institucija bili popunjeni. Pritisak na porodicu ovih dana očigledno je prevelik, tim prije što je boravak svih članova uglavnom u zatvorenom prostoru iznuđen spoljnim faktorom, prvo virusom, a onda i vladinim mjerama o zatvaranju škola i dječjih institucija, plus još i prenošenjem radnog mjesta u porodične okvire.
Iako smo ovih dana svjedoci velikog straha i pomalo stihijnog preobražaja čitavih društava, ipak ne možemo a da se ne zapitamo na šta se troše intelektualne i kreativne snage onih koji su sada prinudno zatvoreni. Naravno, mnogi se zadovoljavaju trošenjem slobodnog vremena na društvenim mrežama, pročita se i poneka od knjiga koja je odavno čekala na red da bude pročitana, ili se u nedogled sprema nepospremljeno po kućama i stanovima i tako uspješno nalazi alternativa za zatvoreni fitness world ili joging center.
Ali jedan broj ljudi će, vjerovati je, krenuti drugim putem, izaći će sa novim rješenjima i izumima u različitim sferama stvaralaštva. Tako u situaciji kada smo se suočili da manjkaju bazalni produkti, alkohol za ruke, gumene rukavice, o respiratorima i testovima da ne i govorimo, male firme poput sitnih snabdjevača tržišta viskijem i votkom, proizvođača šampona za kosu, te sam veliki Carlsberg, požurili su da preorijentišu dijelove proizvodnje i snabdiju tržište nekim od trenutno najpotrebnijih medicinskih i higijenskih produkata. Tek osnovani portal Danska Danskoj (Danmark til Danmark) dobio je za samo nekoliko dana svog postojanja 500 inovativnih prijedloga vezanih za rješavanje nastale krize. Vrlo ozbiljnih i upotrebljivih, kako nas uvjeravaju kompetentni i nadležni.
Iako je preorijentacija proizvodnje pod pritiskom spoljnih faktora bilo i ranije, sjetimo se samo ratova koji su tražili veliko prestrukturiranje proizvodnje, ova ima i svoje specifičnosti. Odvija se u sjenci trvenja Kina kontra ostali zapadni svijet. Domaći analitičari, poput Allana fon Mehrena, nas hladno, i upravo analitično, uvjeravaju da je u sadašnjem trenutku kineski društveni model u prednosti jer je saglasniji situaciji, pošto omogućava brzo donošenje i provođenje odluka, dok Zapadu treba mnogo više vremena da se dođe do jedinstva i operacionalizacije stavova. Isti analitičar nas uvjerava da su kineske ekonomske mjere pomoći posrnulim firmama, kao i čitav paket finansijskih mjera, mnogo efikasniji od onog donešenog na Zapadu. Ali od svega je najvažnije da je uspostavljena kontrola nad širenjem virusa na ostali dio Kine, dok se u Evropi, i Americi pogotovo, sve odvijalo, i odvija još uvijek, prilično haotično. ”Ekonomske konsekvence korona virusa mnogo su jasnije u Kini, nakon što je vrh epidemije dostignut, dok je, naprotiv, nejasno kako će se stvari razvijati na Zapadu. Tržište ne voli nesigurnost,” završava svoju aktuelnu analizu ovaj eminentni analitičar u dnevnom listu Berlingske tidende.
Naravno, prijatno je čuti za dirljive primjere solidarnosti i humanosti, bodriti dobrovoljce koji pomažu ugrožene grupe građana, pjevati jutarnju pjesmo preko ove ili one strane Facebooka, pratiti relativno uspješne akcije Ministarstva vanjskih poslova u spašavanju ovdašnjih državljana, zaglavljenih na najnemogućnijim svjetskim destinacijama, a drugo je boriti se sa strateškim pitanjima koja se u ovom slučaju svode na pitanje života i smrti. Za evropske zemlje koje su u sadašnjoj situaciji izabrale uglavnom nacionalno orijentisane modele borbe protiv korona virusa, ovo je i pitanje koliko nacionalni mentaliteti mogu podnijeti oštrije tonove i pogotovo drakonske mjere kojih, kako izgleda, nećemo biti pošteđeni ukoliko želimo da se uspješno uhvatimo u koštac sa opasnim, iako samo mikroskopski velikim, neprijateljem. Vrijeme kada se upravljalo uglavnom modalnim glagolima trebalo bi i moglo bi, kao da je iza nas, ili je u najboljem slučaju stavljeno na stand by.
Bonus video:
