Oslobođena ekonomija

Kralj Lud je još mrtav

Ništa ne ukazuje na drastičan porast nezaposlenosti tokom sljedećih nekoliko decenija. Ovog puta tehnološka promjena mogla bi biti drugačija, i treba biti oprezan u primjeni iskustava iz protekla dva vijeka na sljedeća dva. Prije svega čovječanstvo će biti suočeno sa kompleksnijim ekonomskim i moralnim pitanjima dok tehnologija bude hvatala zalet
78 pregleda 3 komentar(a)
posao, Foto: Shutterstock.com
posao, Foto: Shutterstock.com
Ažurirano: 11.10.2012. 10:48h

Još od svitanja industrijskog doba prisutan je strah da će tehnološke promjene dovesti do masovne nezaposlenosti. Neoklasični ekonomisti predviđali su da se to neće dogoditi, jer će ljudi pronaći druge poslove, mada vjerovatno poslije dugog perioda prilagođavanja. Međutim u velikoj mjeri to predviđanje se pokazalo tačnim.

Dvjesta godina izuzetne inovacije od svitanja industrijskog doba dovele su do porasta životnog standarda za obične ljude u većem dijelu svijeta, bez oštrog porasta nezaposlenosti. Da, bilo je mnogo problema, uglavnom naleta nejednakosti i sve užasnijih ratova. Međutim sa druge strane, širom većeg dijela svijeta, ljudi žive duže, imaju kraće radno vrijeme i generalno vode zdraviji život.

Nesporno je da su se tehnološke promjene danas ubrzale, što bi moglo dovesti do dubljih i ozbiljnijih poremećaja. U često citiranom članku iz 1983, veliki ekonomista Vasilij Leontijef izrazio je zabrinutost da je ritam modernih tehnoloških promjena toliko brz da mnogi radnici, koji nijesu u stanju da se prilagode, postaju jednostavno prevaziđeni, poput konja nakon pojavljivanja automobila.

Dok plate u Aziji rastu, upravnici fabrika već traže načine da zamijene radnike robotima, čak i u Kini. Dok pojava jeftinih “pametnih” telefona stvara bum u pristupu Internetu, kupovine preko interneta će eliminisati ogroman broj radnih mjesta u prodaji. Nezvanične računice ukazuju da bi širom svijeta tehnološke promjene mogle lako dovesti do gubitka 5-10 miliona radnih mjesta svake godine. Srećom, do sada tržišne ekonomije su se pokazale zapanjujuće fleksibilnim za peglanje uticaja ovih promjena.

Neobičan ali možda poučan primjer dolazi iz svijeta profesionalnog šaha. Tokom 70-ih i 80-ih mnogi su strahovali da će šahisti postati prevaziđeni ukoliko i kada kompjuteri budu igrali šah bolje od čovjeka. Konačno 1997. IBM-ov kompjuter Deep Blue porazio je svjetskog šampiona Garija Kasparova u kratkoj partiji. Ubrzo, potencijalni šahovski sponzori počeli su da se ustežu da plaćaju milione dolara za organizovanje šahovskih prvenstava među ljudima. Pitali su: zar nije kompjuter svjetski šampion?

Danas, nekoliko vodećih igrača i dalje dobro zarađuju, ali manje nego na vrhuncu igre. U međuvremenu u realnim (inflaciji prilagođenim) uslovima, drugorazredni igrači zarađuju mnogo maje od turnira i izložbi nego što je to bio slučaj 1970-ih. Ipak, dogodilo se nešto zanimljivo: daleko više ljudi danas živi od profesionalnog bavljenja šahom nego ikada ranije. Dijelom zahvaljujući dostupnosti kompjuterskih programa i onlajn partija došlo je do mini buma u interesovanju za šah među mladim ljudima u mnogim zemljama.

Mnogi roditelji na šah gledaju kao na privlačnu alternativu stupidnim video igricama. Nekoliko zemalja poput Jermenije i Moldavije zapravo su uvele izučavanje šaha u školama. Kao rezultat toga hiljade igrača danas zarađuje iznenađujuće dobro podučavajući djecu da igraju šah, dok je prije Deep Blue svega nekoliko stotina igrača moglo živjeti od profesionalnog bavljenja šahom.

U mnogim američkim gradovima, na primjer, dobri učitelji šaha zarađuju oko 100-150 dolara po satu. Jučerašnji bum šahovske nezaposlenosti može dovesti do šestocifrene zarade ukoliko on ili ona odluče da puno rade. Zapravo ovo je jedan primjer gdje je tehnologija možda doprinijela izjednačavanju prihoda. Drugorazredni šahisti koji su dobri učitelji često zarađuju koliko i vodeći igrači na turnirima – ili više.

Naravno, faktori koji određuju tržište za prihode od šaha su složeni i ja sam u velikoj mjeri pojednostavio situaciju. Međutim, suština je u tome da tržište ima način da transformiše radna mjesta i poslove na način koji je potpuno nepredvidiv.

Tehnološke promjene nijesu uvijek na bolje a tranzicija može biti bolna. Nezaposleni radnik u auto industriji u Detroitu može biti u potpunosti sposoban da postane bolnički tehničar. Ipak nakon godina ponosnog obavljanja svog posla, on je krajnje nevoljan da napravi takvu promjenu. Poznajem šahovskog velemajstora koji se prije 20 godina ponosio svojim uspjesima i osvajanjem novca na turnirima. Zakleo se da nikada neće učiti djecu „kako se kreće konj“. Međutim sada radi upravo to, zarađujući više od podučavanja „kako se kreće konj“ nego što je ikada na turnirima. Bolje to nego odlazak u staro gvožđe.

Naravno, ovog puta tehnološka promjena mogla bi biti drugačija, i treba biti oprezan u primjeni iskustava iz protekla dva vijeka na sljedeća dva. Prije svega čovječanstvo će biti suočeno sa kompleksnijim ekonomskim i moralnim pitanjima dok tehnologija bude hvatala zalet. Ipak ništa ne ukazuje na drastičan porast nezaposlenosti tokom sljedećih nekoliko decenija.

Naravno, određeni porast nezaposlenosti kao rezultat brzih tehnoloških promjena je vjerovatan naročito na mjestima poput Evrope, gdje obilje krutosti remeti glatko prilagođavanje. Za sada, međutim, visoka nezaposlenost u proteklih nekoliko godina uglavnom treba da bude pripisana finansijskoj krizi i na kraju će se povući ka istorijskim prosjecima. Ljudi nijesu konji.

Bonus video:

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nisu nužno i stavovi redakcije "Vijesti")