Gradonačelnik sve zna!

Drago bi mi bilo kada bi postojao jedan telefonski broj - i jedna osoba koja bi dežurala pored tog telefona - ta osoba bi građanima Glavnog grada, na sve upite vezano za dešavanja u prostoru - odgovarala ljubazno i podrobno

15045 pregleda 24 reakcija 8 komentar(a)
Ivan Vuković sa pratnjom, Foto: Facebook
Ivan Vuković sa pratnjom, Foto: Facebook

Kad je gospođa (dotična), primijetila da boravim u stanu više nego što je neophodno - i da sam stvarno utučen, da ne glumatam (više nego što je neophodno) - zagrlila me.

Sta je duso? Je l’ opet tibica?

Podrazumijeva se da su mi suze navrle na oči - ipak sam ja siromah, bez oca, a odnedavno i bez majke - i odmah sam priznao gospođi da je prokapala unutrašnja klima-jedinica u mom ofisu (The Office for Sustainable Suburban & Rural Development) - i da ne mogu da zovem majstora (klimadžiju) - jer nemam, pa nemam - tu sam već briznuo u plač - tih 10 eura - koliko majstori naplaćuju dolazak, dijagnozu kvara i procjenu troškova popravke.

Uh, uh, dobro je, reče gospođa. A ja sam mislila da je opet tibica.

Dakle, dobio sam 10 eura od gospođe - u kešu - i obećanje da će ONA! snositi troškove popravke klime u mom ofisu - i to do 40 eura (što je ukupno 50). A u slučaju da taj iznos ne bude dovoljan za saniranje kvara - moraćemo da se konsultujemo...

I još, rekoh, 10 eura za gorivo. Molim te ljubavi. Ako imaš. I tvoj sam rob, dok je pjesme i sevdaha.

Moraćeš, veli, da hodaš. Radi tibice. Ili da voziš bajs. Pa kad se dovedeš do ispod 100, konsultovaćemo se...

Kad se pojavio The Majstor - posmatrali smo neko vrijeme unutrašnju klima-jedinicu - bez riječi. Rekao sam mu da kapa samo kad ta klima-jedinica radi (ništa pametnije mi nije palo na pamet). Ignoriosao je tu moju konstataciju - ali je ipak saslušao tužnu priču o unutrašjnjoj klima-jedinici koja kapa kad radi - konstantno odmahujući glavom - lijevo, desno. Nikako nije skidao pogled sa unutrašnje klima-jedinice - kao da je očekivao da će ta jedinica svakoga trenutka da progovori. Onda sam otišao u baštu i sjeo u lingeštul, ispod murve - u debelu, najdeblju hladovinu - a maestro je simultano petljao oko obje klima-jedinice - i oko spoljašnje i oko unutrašnje.

Čulo se dahtanje, stenjanje, huktanje, jecanje, šištanje, cviljenje, mumlanje - majstori tako daju do znanja mušterijima koliko su operacije koje oni izvode zapravo zahtjevne - da bi se nakon nekih - ne više od 20 minuta - pojavio preda mnom i rekao da bi sada trebalo da je sve u redu - ali da nije sasvim siguran - i da zato neće ništa naplatiti, za sad.

Pusti je, veli, da radi nekoliko sati. Ako ne bude kapalo, ako sve bude u redu, dužan si mi 15 eura. Ako prokapa, moraću opet da dođem...

I, što mislite - je li prokapalo?

Naravno da je prokapalo - ali je kapalo manje nego prije intervencije. Značajno manje - tek par kapi, tu i tamo. Što znači da je majstor na tragu rješenja. Još malo da zavrne tu i tamo i gotovo. Zvao sam ga i rekao je da će da dođe - čim obavi nešto u Dajbabe (u Dajbabama).

I evo - još ga nema...

Moguće je i da pretjerujem. Možda tih par kapi ipak nije nešto oko čega bi trebalo da se uzbuđujem. Ipak je ovo CG. Ipak je ovo 2020. godina itd.

***

Kad sam primjetio bager (excavator) na raskrsnici ulica Blaža Jovanovića i Mehmeda (Meše) Selimovića, uzavrela je krvca moja plahovita (zamalo napisah - plemenita).

Govorim o Bloku V u Podgorici, o ulici koja je paralelna Dalmatinskoj i o ulici koja je granica između Bloka V i i Bloka VI.

Imamo znači: bager, kontejner (sivi, ozbiljnih dimenzija, pretpostavljam za alat, presvlačenje, možda čak i za stražara) i nekih desetak, recimo, kubika građe - što greda, što tzv. colerice. Taman, pomislih, da ograde gradilište. A kad iskopaju rupu, poput one pod Ljubovićem (na UP 82, KP 3826/1, KO Podgorica III, Podgorica - u zahvatu DUP-a Zabjelo - Ljubović, Izmjene i dopune) - onda je kasno.

Posljednji put kad sam pokušao da se telefonom informišem o dešavanjima u fizičkom prostoru Glavnoga grada - i to na svaki od onih brojeva koji su uredno okešani na Internet stranici Ministarstva održivog razvoja i turizma (MORiT, Direktorat za inspekcijske poslove i licenciranje) - a povodom radova na krovu zgrade u Karađorđevoj ulici (sa sjeverostočne strane, preko puta Karađorđevog parka), koji nijesu bili u skladu sa idejnim rješenjem na koje je čika Duško, aktuelni glavni državni arhitekt u to vrijeme, prethodno dao saglasnost - nijesam uspio nikoga da dobijem. A pokušavao sam, danima, nebrojeno puta, na svaki od tih brojeva, kao što rekoh.

Drago bi mi bilo kada bi postojao jedan telefonski broj - i jedna osoba koja bi dežurala pored tog telefona - poput gradskih službenika koji su, svojevremeno, dežurali pored gradonačelnikovih aparate za vodu. Ta osoba bi nama, građanima Glavnog grada, na sve upite vezano za dešavanja u prostoru - odgovarala ljubazno i podrobno.

Što se dešava na raskrsnici ulica Blaža Jovanovića i Meše Selimovića, molim vas? Grade kružni tok! O, mnogo vam hvala. I samo mi još recite, molim vas, da li je u planu izgradnja kružnog toka na raskrsnici ulica Dalmatinske i Moskovske? Ne znate. Hvala vam, svakoruko. A koga da pitam? Gradonačelnika Vukovića! OK, poslaću gradonačelniku par pitanja. Kažu da ne odgovara na pitanja, ali neka, svejedno ću mu poslati pitanja. I samo još da vas pitam, oprostite, ovo je posljednje pitanje - da li je planski dokument naslovljen “DUP “Blok 5” u Podgorici, izmjene i dopune”, iz 2010. godine - i dalje na snazi? Ne znate. Koga da pitam? OK, Vukovića. Znači gradonačelnik sve zna. Pitaću ga. Hvala vam.

Divim se Dombiju, da se razumijemo. Toliko je aktivan u posljednje vrijeme da ponekad pomislim da se multiplicirao u više Dombija.

***

Ako uzmemo u obzir da iza “Konkursa za idejno urbanističko-arhitektonsko rješenje Trga Nezavisnosti u Podgorici” stoji Glavni grad Podgorica, odnosno glavni podgorički arhitekt, naš Filip - onda je najbizarnija koincidencija, vezano za cijelu tu nevjerovatnu budalaštinu, to što je Fićko, ujedno, i predsjednik Saveza arhitekata Crne Gore.

Da je sreće, kao što nije - sve arhitektonske i urbanističke konkurse u CG bi raspisivalo stručno tijelo - dakle SACG - ili lokalni savezi arhitekta - što je praksa svuda u civilizovanom svijetu. Kad će ta “moda” stići i u ove naše vrletne krajeve - ostaje da se vidi.

A do tad...

Da li ste, druže GPGA, a ujedno i predsjedniče SACG, dragi Fićko (dozvoljavate li da vas zovem Fićko?) pomenuti konkurs raspisali u svojstvu GPGA, ili u svojstvu predsjednika SACG? Ili pak u oba svojstva, simultano?

Bonus video: