Spona između muzike i arhitekture

Izložba “Muzička arhitektura Ludviga van Betovena” studenata Arhitektonskog fakulteta u Podgorici dostupna je, za početak, u digitalnoj formi putem stranice www.250yearsbeethoven.me

1314 pregleda 0 komentar(a)
Virtuelni obilazak “galerije”, Foto: Ucg.ac.me
Virtuelni obilazak “galerije”, Foto: Ucg.ac.me

Digitalna izložba “Muzička arhitektura Ludviga van Betovena”, povodom obilježavanja 250 godina od rođenja velikog kompozitora, dostupna je putem stranice www.250yearsbeethoven.me koja posjetioce vodi u prostor nekadašnje fabrike “Radoje Dakić” u Podgorici, gdje će zainteresovani biti u prilici da virtuelno obiđu postavku u koncepciji dr Svetlane Perović.

“Aktuelna situacija uslovljena virusom korona, kao i proširene digitalne mogućnosti, opredijelile su da pripremljeni izložbeni materijal bude virtuelno smješten (virtual tour) u konkretni fizički prostor konstruktivnog skeleta bivše fabrike ‘Radoje Dakić’ u Podgorici, koji je inicijalno trebalo da posluži kao ambijent za realizaciju klasične izložbe”, navodi se u saopštenju povodom izložbe koju organizuje Arhitektonski fakultet Univerziteta Crne Gore uz finansijsku podršku Ambasade Savezne Republike Njemačke u Podgorici.

Studenti koji su učestvovali u projektu su: Irena Radulović, Bojana Krivokapić, Andrej Riger, Milica Labudović, Jovo Čeprnić, Kristina Radović, Žaklina Nježić, Sofija Poleksić, Šćepan Popović, Marija Radonjić, Dušica Božanović, Vladimir Fatić i Zorica Dragović (Metalurško -tehnološki fakultet), uz mentore: Svetlanu K. Perović, Emu Alihodžić Jašarović i Bojanu Raspopović. Oni su istraživali dva snažna polja djelovanja - arhitekturu i muziku, a krajnji cilj je bio “dekomponovanje” i prevođenje izabranih sekvenci stvaralačkog opusa Ludviga van Betovena na jezik arhitekture.

Rad “Metropolis” Žakline Nježić
Rad “Metropolis” Žakline Nježićfoto: Ucg.ac.me

Rezultat dvomjesečnog procesa je devet konceptualnih rješenja, rađenih individualno ili u timu, a koji integrišu grafičke radove sa pratećim objašnjenjima i zapažanjima, izložbene panoe, te audio-vizuelne doprinose kratkog formata.

“Stvaralački proces u umjetnosti, kao i sve njegove faze od početne misli, ideje, do realizacije finalnog proizvoda - kompozicije, polazna su ideja ovog eksperimenta, koji pokušava da upravo proces stvaranja postavi kao sponu između muzike i arhitekture... Ključni medijum koji izvodi ove dvije umjetnosti iz zone apstraktnog u finalno umjetničko djelo su ruke, vezivno sredstvo koje objedinjuje ideje u cjelinu i čini ih dostupnim”, zapisala je Žaklina Nježić koja se predstavila radom “Metropolis”.

Zorica Dragović i Marija Radonjić u zajedničkom radu “Hromostezija” polaze od analitičnog pristupa tumačenja Betovenovog muzičkog opusa prevodeći lični doživljaj na boju i teksturu.

“U ovom slučaju slušalačka percepcija za rezultat ima intenzivne tonove u kojoj dominiraju crvena, indigo plava i zelena boja, sa akcentima koji fluktiraju unutar kompozicije. Ovako fizičko tumačenje zvučnog fenomena, proizvelo je autentično umjetničko djelo, koje se kreće u zoni slikarske impresije do slaganja nove arhitektonske kompozicije. Na ovaj način, postavlja se pitanje da li je moguće vidjeti muziku?”, zapisale su one o nastanku svog djela.

Dušica Božanović i Vladimir Fatić kažu da je apstraktna arhitektonska forma odgovor na biografski fenomen kompozitorovog “života u tišini”. Njihovo djelo simbolično nosi naziv “Tišina” i ima karakter kapele, čija forma nastaje kao prostorni odgovor - arhitektonski doživljaj kompozicije “Silence”. Svaki segment djela ima duboku simboličku nit koja vuče ka Betovenu, od prostora, boje, ritma, strukture...

“Tišina” Dušice Božanović i Vladimira Fatića
“Tišina” Dušice Božanović i Vladimira Fatićafoto: Ucg.ac.me

Irena Radulović, Bojana Krivokapić i Andrej Riger kažu da “ovakav, integrativan pristup može poslužiti kao obrazac za dalja istraživanja u kojima je moguće uspostaviti intermedijalnu komunikaciju na relaciji muzika - arhitektura, uzimajući kao zajedničko - ritam, odnosno kontinuiranu projektovanu - komponovanu promjenu”.

“Eksperiment ukazuje na interaktivnost, multimedijalnost i interdisciplinarnost Betovenovog opusa, koji omogućava da se muzičko djelo eksponira kao prostor za preispitivanje arhitektonske kompozicije. Na taj način osjećanja autora iskazana muzikom, materijalizovana su, i kao takva dobijaju novu formu i novi umjetnički izraz”, dodaju oni.

Prezentacija studentskih radova upriličena je u dvojezičnoj formi, u digitalnom formatu i kao prva virtuelna izložba realizovana u organizaciji Arhitektonskog fakulteta u Podgorici. Sadržaju je moguće pristupiti i putem Jutjub kanala ili sajta Arhitektonskog fakulteta.

Bonus video: